Filmska recenzija | Ghost in the Shell

Oku ugodan oklop, no ima li duha u njemu?

Prije nego li počnem s recenzijom filma moram skrenuti pozornost na to da nikada nisam pogledao istoimeni anime. Čuo sam za Ghost in the Shell, znao sam otprilike o čemu se radi, poznate su bile neke slike iz animiranog filma, no nikada se nisam bacio u proučavanje niti filmova, niti mange, niti ičega vezano uz tu franšizu. Takvog potpuno slobodnog uma od ikakvih okova nostalgije ili „fanboy“ privrženosti sam ušao u kino dvoranu, pa eto, nadam se da će to shvatiti i ljubitelji franšize i oni poput mene koji nisu imali pojma kako to točno izgleda.

Dakle, Ghost in the Shell je live-action adaptacija istoimenog kultnog animiranog filma iz 1995. Priča samoga filma nije toliko revolucionarna danas koliko je možda bila 1995., no kada su u pitanju odnosi čovjeka i AI-a, odnosno bilo kakvo eksperimentiranje s robotikom i kibernetikom, pokazalo se kroz godine da filmovi unatoč nekim već poznatim šprancama znaju ponuditi nešto novo. Režije se uhvatio Rupert Sanders, čovjek koji nažalost nije poznat ni po čemu dobrome s obzirom na to da mu je jedini dugometražni film koji je režirao Snow White and the Huntsman, dok je u glavnoj ulozi Scarlett Johansson oko čijeg se odabira stvarala ogromna kontroverza te se riječ „whitewashing“ mogla pročitati u svakom drugom članku još od trenutka kada je objavljeno da će ona biti u glavnoj ulozi.

Na sreću po Scarlett, ona može spavati mirnim snom pravednika jer po mišljenju čovjeka koji, ponavljam, nije upoznat s originalom, odradila je dosta dobar posao kao Major. Bilo da se radi o akcijskim scenama u kojima se snalazi kao riba u vodi zbog svoje Black Widow uloge, bilo da se radi o kompleksnim situacijama koje se bave samom srži njena lika, Scarlett je u svim tim trenucima bila onakva kakva je trebala biti i mišljenja sam da će čak i najveći fanovi serijala, svidio im se film ili ne, imati najmanje prigovora upravo na nju. Imala je taj neki šarm, taj neki „duh“ koji sam očekivao od njenog lika i savršeno je znala kako i kada reagirati hladno ili toplo, hrabro ili ugroženo itd. Pohvala ide i za ostatak glumačkog ansambla koji je bio relativno nepoznat, no neovisno o tome poprilično dobar.

Istaknuo se Pilou Asbek koji je glumio Batoua, člana policijske jedinice i partnera Major kojeg je uvijek bilo zgodno vidjeti na ekranu. Uz njega, iako su imali još sporednije uloge, sasvim su ok bili Takeshi Kitano kao Aramaki, Juliette Binoche kao Dr. Ouelet i Michael Pitt kao Kuze. Sve su to likovi koji su izgradili tu neku zanimljivu cyberpunk atmosferu koja je na mnogo načina podsjećala na Blade Runner, što je u mojoj knjizi uvijek pozitivno. Ako bi kod nekog lika pronašao zamjerku onda bi to bio čelnik kompanije „Hanka Robotics“ kojeg je odigrao poprilično nepoznati Peter Ferdinando i koji je jednostavno djelovao kao svaki generični „corporate bad guy“ u odijelu. To je ujedno i prava šteta jer je baš nedostajala nekakva prava upečatljiva prijetnja te je činjenica da je ostao dojam kao da Major u cijelom svom pohodu za istinom nije nigdje imala neke veće zapreke, odnosno barem ih film nije uspio prikazati kao toliko ozbiljne.

Uz jako dobru Scarlett i općenito solidnu glumu svih likova, treba pohvaliti i stil snimanja, kinematografiju i vizuale. Također je itekako vidljiv utjecaj kako Blade Runnera, pa tako i filmova koje je sam anime inspirirao, poput Matrixa i A.I., i kombinacija svih tih ideja složila je jedan jako lijepi vizualni dojam. Grad u kojem je radnja smještena izgleda jako zanimljivo i imao je svoje ja, dok su akcijske scene bile iznimno stilizirane, ali u većini slučajeva je to bio i pravi odabir. Rad kamerom je bio poprilično stabilan i u svakom trenutku je jasno bilo što se događa i što se naglašava, dok je bilo i par zgodnih kuteva snimanja određenih scena koje su podigle to na viši nivo. Film sam gledao u 2D-u pa ne znam koliko su kvalitetno neke 3D scene izgledale, ali u globalu se radi o iznimno dobro snimljenom filmu prožetom jako lijepim vizualima i nenametljivim CGI-om.

Naravno čim se spominju dobra gluma i čim se spominju dobri vizuali, znate vrlo vjerojatno da na red dolazi priča i da s razlogom o njoj govorim tek sada. Zaista ne znam što će fanovi misliti o samoj priči jer sam čuo jako polarizirajuća mišljenja o istoj. Prijateljica koja je gledala anime i koja je film gledala sa mnom rekla je da joj je film u globalu ok, no da su nepotrebno mijenjali dosta toga. S druge strane imamo popularne kritičare na YouTubeu, poput Chrisa Stuckmanna koji obožava anime i koji je izjavio da je i film jako dobar i da je poprilično vjeran cjelokupnoj priči serijala (ali ne i priči isključivo iz prvog animea).

Meni se osobno pak, kao nepoznavatelju materije, priča svidjela, no očito je da se simplificiralo i bio bi zadovoljniji da su na neke kompleksnije načine zamotavali i odmotavali klupko, nego li na ove poprilično direktne. Ima nekoliko tragova u prvih pola sata filma gdje će priča ići i svaki će gledatelj s imalo filmskog znanja i koncentracije otkriti neke stvari poprilično brzo, pa ostaje žal što jedna ovako zanimljiva materija i jedan ovako zanimljiv koncept nije malo bolje sakrio svoju srž, a imao je načina za to. Vjerujem da će fanovi tu imati i najvećih problema, iako evo dao sam upravo suprotan primjer sa Stuckmannom, jer sam čak i ja, kao novajlija u ovoj materiji, primijetio da se scenarij mogao napisati više zagonetno, a s manje kratica kojima se dolazi što prije do cilja. Iako me je priča držala, stvari su postajale, kako je film išao kraju, sve više predvidljive, a nedostajao je i neki filozofski aspekt priče za koji je jasno da ga ima, no isto tako je jasno da ga film nije uspio kompletno prenijeti iz originalnog materijala.

Sve u svemu, iako film u trenutku dok ovo pišem dobiva poprilično mediokritetne ocjene, što na IMDB-u, što na Rotten Tomatoes, ja ipak ne dijelim to opadajuće mišljenje. Da se razumijemo, ostaje žal zbog navedenih stvari oko priče jer je očito da se radi o jako zanimljivom konceptu i materiji kojoj u ovoj iteraciji stvarno fali „duha“ , ali s druge strane, i dalje se ipak radi o zanimljivoj priči, koliko god ona bila pojednostavljena te o filmu koji je iznimno lijepo snimljen i sasvim dobro odglumljen, unatoč svim kontroverzama koje su pratile izbor uloge. Scarlett je ovdje dokazala da može sama držati neki film ili neku franšizu i može biti zadovoljna s onim što je napravila. Kad se sve zbroji i oduzme unatoč tim nekim problemima film me sada natjerao da želim pogledati anime i malo proučiti tu franšizu. Možda pirova pobjeda, ali ipak nekakva pobjeda.

Ocjena: 72%