Filmska recenzija | Kong: Skull Island

Tata svih primata usred Vijetnamskog rata.

Kong: Skull Island je drugi film u nizu Legendary Pictures monster franšize i prvi ozbiljni projekt indie redatelja Jordana Vogt-Robertsa. Ako niste znali, kada su vidjeli da svi rade franšize danas (Marvel, DC, Universal), momci iz Legendaryja odlučili su iskoristiti ono što oni posjeduju te krenuli u stvaranje franšize čiji bi zaključak trebala biti borba Kinga Konga, Godzille i raznih Kaiju čudovišta. Ne možemo doduše reći da se radi o pokušaju kopiranja navedenih studija jer Kong i Godzilla su se mlatili u filmovima još prije 50 godine, no sigurno je da je financijski uspjeh istih ponukao Legendary na ovaj potez.

Film nije remake klasične priče o King Kongu. Tu nema plavušice koju će King Kong oteti, tu nema zarobljavanja i vožnje brodom natrag u New York, te na kraju krajeva nema penjanja na Empire State Building i mlaćenja helikoptera s vrha, što je u neku ruku i dobro jer nam je sve to dao Peter Jackson prije 12 godina. Kong: Skull Island je smješten u vrijeme samog kraja Vijetnamskog rata prilikom kojeg grupa znanstvenika uspijeva nagovoriti senatora da im odobri let na neistraženi otok koji im je postao poznat nedavno zbog satelitskih slika. Znanstvenici su uvjereni da tamo postoji nešto nama nepoznato te uz pomoć i pratnju jedinice američke vojske odlaze na navedeni otok. Za razliku od Godzille, ovome filmu ne treba mnogo vremena da krene, pa tako ekipa koju pratimo u ovoj misiji jako brzo susreće Konga te kaos počinje jako brzo.

Glavne uloge, ako ijednu možemo nazvati glavnom, tumače Tom Hiddleston, Samuel L. Jackson, Brie Larson, John Goodman i John C. Reilly. Hiddleston glumi bivšeg ekspertnog tragača britanske vojske, L. Jackson je u ulozi pukovnika američke vojske, Brie Larson je profesionalna anti-ratna fotografkinja, Goodman je znanstvenik koji pokreće ekspediciju na otok, dok je John C. Reilly vojnik koji je još tijekom 2. svjetskog rata nakon nesreće završio na otoku te prebiva tamo posljednjih 20 i kusur godina. Sam popis glumaca djeluje poprilično impresivno i njihov performans u ovome filmu je odrađen maksimalno profesionalno i sasvim dobro, no nažalost njihovi likovi nisu najbolje napisani pa zbog toga odmah moram krenuti s manom filma iako to inače u recenzijama radim tek kasnije.

Kao što rekoh, ovo nije opaska na same glumce koji su odradili svoj posao poprilično dobro i koji su na neki način i izvukli likove od potencijalno nečeg još goreg. Uglavnom, napisao sam vam koga točno zvijezde ovoga filma glume, ali problem je što me jednostavno nije briga za njih niti za njihove priče. Vidimo da je Tom Hiddleston neka frajerčina, vidimo da Brie zna dobro baratati s fotoaparatom, no u principu se samo radi o tijelima čije su priče i čije su vještine irelevantne te samo služe kako bi se nekako radnja gurala naprijed i kako bi imali razlog da vidimo Konga i ostale stvari na otoku. Ja prvi zagovaram onu da u filmovima koji su namijenjeni da trpaju ljude u kinodvorane i kokice u usta istih, stvarno nije potrebno imati neku besprijekornu karakterizaciju likova i duboku priču, ali opet to ne bi smjela biti izlika za scenariste da zanemare taj aspekt filma.

John C. Reilly još je relativno zanimljiv i možda i jedini lik do kojeg mi je bilo stalo, a kad već pričam o njemu moram reći i da je doza humora koju konkretno on unosi bila apsolutno na mjestu, a isto vrijedi i za Samuela L. Jacksona čiji su motivi bili jasni i čiji je svaki potez imao smisla, no ostali su jednostavno bili tu reda radi. Rekao bih inače da takve likove može glumiti bilo tko, ali sva sreća da su ih glumili ljudi koji su ih glumili jer je sporedni glumački ansambl bio još slabije napisan. Iznimno klišejizirani dijalozi, slab tajming za forsirani humor, jako čudne i nagle promjene atmosfere među tim sporednim likovima, su stvari koje su mi zasmetale u ovom filmu. No bez brige, ipak ima uz likove Reillyja, Jacksona i solidne glume još dobrih stvari da izvučemo ovo, pa krenimo redom.

Ono što bi ipak trebalo biti najvažnije o filmu o Kongu je, naravno, Kong i na sreću njegov prikaz je apsolutno uspio. Radi se o jako dobro dizajniranom „čudovištu“ u koje je unesena dobra doza karizme te je jasno zašto radi ono što radi. Svaki put kada bi se pojavio na ekranu bilo da ga gledamo samo kako pije vodu ili kako mlati helikoptere ili čudovišta, bilo bi i više nego zabavno. Što se tog elementa tiče, više sam uživao u borbama Konga nego li sam uživao u recimo sličnome u Jurassic Worldu ili već navedenoj Godzilli. Iako ne bi imalo velikog utjecaja, šteta je što su prikazali i ostala čudovišta u foršpanima jer ipak bi to bio neki element iznenađenja. No ajde, na velikom ekranu je to stvarno izgledalo poprilično dobro i vjerujem da je ekipa koja je gledala 3D ili 4D uistinu uživala u akciji. Vizualno je stvarno bilo sve bez greške, od Konga do svake ostale beštije koju smo vidjeli na ekranu.

Još jedna stvar koja spašava film je samo mjesto radnje i atmosfera. Vijetnam, Havaji i Australija kao lokacije snimanja su napravili svoje i više manje sve wide-shot scene izgledaju jako lijepo. Dodatan doprinos tom dosta dobrom audiovizualnom ugođaj bio je taj „Vietnam war“ stil snimanja koji krasi filmove kao što su „Apocalypse Now“ ili „Platoon“. Helikopteri koji lete u zalazak sunca, granatiranje otoka, korištenje napalma i bacača plameni u kombinaciji s čudovištima su pun pogodak. Kao da gledate kombinaciju „Jurassic Parka“ i već navedenih filmova o Vijetnamskom ratu. Uz to treba pohvaliti i sjajan soundtrack, iako su možda mogli smanjiti dozu scena gdje vidimo da baš likovi u filmu slušaju tu glazbu te je jednostavno pustiti kao background glazbu za gledatelja.

U konačnici Kong: Skull Island je odradio svoj posao da bude zabavan blockbuster, no istina je da ostaje mala doza razočarenja zbog neostvarenog potencijala. Bilo kako bilo, glavni glumci su svoj posao odradili kako treba unatoč tome što su im likovi bili površni. Iznimke su to već navedeni fantastični John C. Reilly i Samuel L. Jackson čiji su likovi bili napisani ipak na jednoj razini više, a slobodno ću reći da je i njihova gluma bila na razini više od ostalih. Kako većina gledatelja ide vidjeti Konga, a ne, ne znam, Brie Larson, onda treba reći da bi oni ipak trebali biti zadovoljni jer sam Kong je napravljen sjajno te je svaka scena s njime vizualno sjajna i zabavna. Kada se na to pridodaju i ostala čudovišta koja su bila također dobro dizajnirana, štih Vijetnamskog rata i dobra glazbena podloga onda se ipak može izaći iz kinodvorane s osmijehom na licu. Podsjetio me film malo na 90-te i blockbustere iz tog doba uz jasno napredak na vizualnom aspektu. Ima tu bedastoća, ima tu likova za koje nas nije briga jesu li u filmu ili nisu, ali, jebemu, ima na kraju i dobre akcije, pokoje dobre šale i općenito dovoljne količine zabave za priuštiti si potrošiti nešto manje od 2 sata za gledanja filma.

Ocjena: 70%