Filmska recenzija | Life

Što može poći po zlu ako čačkaš mečku u svemiru ?

Life je znanstvenofantastični akcijski horor film švedskog redatelja Daniela Espinose koji posuđuje premisu od gotovo svakog takvog filma koji smo mogli vidjeti do sada. Ponekad nije problem pričati istu ili slično već ispričanu priču, no Espinosa se ipak uhvatio u nekoliko zamki. Prije nego li krenemo pričati o njima i jasno o samome filmu, treba napomenuti da je Espinosi ovo već treći film di je upao u koštac sa glumcima nešto većeg kalibra (Safe House – Denzel Washington, Ryan Reynolds; Child 44 – Tom Hardy, Gary Oldman) i zaista je nejasno odakle mu dolaze prilike da radi s takvim imenima s obzirom da niti kritički niti financijski još nije opravdao svoj rad te sve upućuje prema tome da neće ni s Lifeom.

Unatoč ovim poprilično teškim uvodnim riječima, nećemo Life odma diskreditirati kao slab film već kao film  gdje se ističu i vrline i mane, i gdje se o istima može govoriti u podjednakom broju. Glumačku postavu predvode Ryan Reynolds, Jake Gyllenhaal i Rebecca Ferguson te možemo odma reći da su njih troje jedna od stvari koje funkcioniraju u ovom filmu. Gluma im je na mjestu, njihovi likovi imaju koliko toliko svoje ja, Reynolds je pogotovo šarmantan, te bi njihove poteze u filmu još koliko toliko opravdao. Nažalost isto se ne može reći za ostatak ekipe čija mi se imena neda navoditi jer stvarno nisu toliko ni bitna, no opet radi se o poprilično važnim likovima za radnju. Uglavnom, filma puca na tu neku „Alien“ atmosferu što se tiče i samih odnosa likova na brodu, ali i samog vanzemaljca. Upravo taj izostanak ikakve brige za ostale likove, neuvjerljiva gluma i poprilično naivni potezi pa čak i za žanr u kojem su takvi potezi katalizator radnje ubijaju taj ljudski dio filma. Reynolds, Gyllenhaal i Rebbeca se trude, no čak i prilikom gledanja njih se u kasnijem dijelu filma, i to zbog mana u režiji, a ne u glumi, javlja taj osjećaj da nam nije toliko stalo.

Vanzemaljski element s druge strane stvara manje problema iako ih ima i on. Sam dizajn stvora je sasvim pristojan i moram priznat da je u nekoliko trenutaka djelovao zastrašujuće i da su dijelovi u kojima on stvara opasnost dobro snimljeni. Prvih pola sata do 40 minuta filma dok se upoznajemo sa stvorom i sa posadom su čak iznenađujuće dobri  unatoč tome što se ekstremno vidi koliko je posuđeno iz samog Aliena. U tim dijelovima je još to izgledalo kao jedan zgodni hommage i uistinu sam cijelo to vrijeme mislio kako bi ovo moglo biti jako jako dobro. Napetost je bila prisutna i atmosfera je bila nelagodna, te se toj početnoj navedenoj minutaži ne može previše prigovarati izuzev činjenice da je cijela priča pokrenuta zbog čačkanja tamo di ne treba u uvjetima u kojima se to nikada nebi radilo.

Kasnije nažalost film pribjegava tome da se na jednu nepromišljenu odluku nastavlja druga i jednostavno je teško to bilo promatrati kao greške likova, kao mane karaktera, već se jednostavno radilo o lijenom pisanju scenariju gdje su se tražili bilo kakvi načini da prijetnja i dalje postoji. Također je problem i to što se nepotrebno ulazilo i u neke znanstvene sfere kako bi se objašnjavali potezi samog vanzemaljskog bića iako su bili na kraju kontradiktorni sami sebi. Jedan od primjera kako bi vam opisao navedeno, a bez spoilera je sljedeći.

Dakle među svim alatima koje naša posada na brodu, tj. stanici, ima su i nekakve lampe za kisik. U jednom trenutka filma ih koriste kao oružje za naštetiti tom biću, dok u drugom navode da je isto to biće ovisno o kisiku i koriste te lampe kao mamac, da bi u trećem trenutku to biće moglo provoditi itekako puno vremena u vakuumu svemira, da bi pak u četvrtom trenutku znanstvenik pričao o tome kako to biće nije dominiralo Marsom jer Mars nema atmosfere u kojem je tom biću sve potrebno pa je bilo u hibernaciji. Ne tražim znanstveno ispravan film od SF-a sa vanzemaljcima niti u jednom segmentu, ALI čak i da radiš blockbuster za koji te nije briga za znanstvene zakone, trebao bi poštovati zakone koje si odredio sam u samom filmu. Odluči se, što to biće može, a što ne može. Količina izmotavanja kroz scenarij kako bi došli od jedne scene do scene je nažalost bila sve viša kako je film išao svome kraju.

Da malo ublažimo udarac treba reći i da je bilo nekoliko vizualno solidnih scena. Išlo se na kombinaciju „Gravity“ stila sa vanjske strane i neke klaustrofobije i „Alien“ đira unutra te je u principu to čak i uspjevalo. Kao što je već napomenuta, dizajn vanzemaljca i način njegove prilagodbe na okolinu je bio interesantan, a i zgodni su bili neki detalji za koje sam siguran da bi se dogodili, a jedan od banalnih primjera je taj kada su u jednom trenutku prikazali kako su  osnovne škole u SAD-u glasale kako da se vanzemaljac nazove. Više manje je sve u filmu izgledalo poprilično dobro i R rating je bio sasvim opravdan za ono što se događa tokom filma.

Osvrt na Life je jedan od kraćih osvrta koje sam napisao, ali i s razlogom, jer i dalje sam nekako nesiguran što da mislim u filmu. Dio mene uvijek želi povući što više gore jer volim filmove ovakve tematike, i da se izvuć tu nekoliko pozitivnih stvari, no isto tako užasno lijeno napisani scenarij i sama činjenica da je početnih 30-40 minuta obećavalo jako jako puno odvlači na drugu stranu. Skače sa toga da je hommage ka tome da je besramna kopija, sa jedne znanstvene činjenice na drugu, sa činjenice da pokušava graditi neki odnos sa likovima do činjenice da nam forsiraju trenutke poput snimke rođenja djeteta jednog od likova na stanici jer hej, ipak će se sad nešto dogoditi pa se moramo brinuti o tom liku. Bilo je tu potencijala za jako puno i početak je dokaz da već ofucana ideja ne mora nužno značiti i da se radi o lošoj ideji za novi film, no kada oko tog napišeš scenarij u kojem izvlačiš samog sebe iz govana, teško će te uzdić na nešto više sva glumačka i vizualna snaga svijeta.

Ocjena:  60%