Filmska recenzija | The Circle

Emma Watson i Tom Hanks u krugu sreće.

Imali smo priliku pogledati pretpremijeru filma The Circle. Potencijalno zanimljiv naslov koji nas pokušava upozoriti na nedostatke moderne tehnologije zbog paradoksalnog nedostatka privatnosti i socijalne otuđenosti u modernom, tehnološki povezanom svijetu. Koliko je u tome uspio, to je druga stvar…

The Circle nam predstavlja veselu i zaigranu Mae (dražesna Emma Watson) u surovoj svakodnevici mladih ljudi. Vozi užasan auto koji izgleda kao kombinacija 3 generacije starog Punta i Swifta, a k tome se i pokvari u prvoj sceni. Za posao se javlja na telefon utjerujući dug zbog npr. pogrešno plaćenog računa od 18 centi, a uz to ima i bolesnog oca (pokojni Bill Paxton) kojem zdravstveno ne pokriva lijek budući da isti košta 40,000 dolara. Na svu sreću, Mae ubrzo prima poziv svoje prijateljice Annie (Karen Gillan) od koje saznaje da najbolja tvrtka na svijetu zapošljava 100 novih ljudi u svoje redove. Ta tvrtka, po kojoj je film i dobio ime, je amalgam Applea, Googlea, Amazona, Facebooka i Twittera, odnosno svih većih, aktualnih, tehnoloških kompanija. Njena prednost je, kako Mae kaže na razgovoru za posao, to što objedinjuje sve dosadašnje online potrebe na jednom mjestu. Upravo na tom razgovoru svjedočimo njenom veselom i razigranom, a opet inteligentnom i samosvjesnom karakteru zbog čega ubrzo dobiva posao.

The Circle je praktički grad u malom. To je ogroman kompleks prepun sadržaja za sve svoje zaposlenike i njihove razne interese i hobije. U isto vrijeme, on je pak cool i moderno mjesto na kojem pred večer glazbu izvodi Beck! Uz to, svaki petak imaju skupove na kojima im se obraća CEO Emon Bailey (Tom Hanks) kojeg svi frenetično pozdravljaju i čiju svaku rečenicu i naum oduševljeno odobravaju. Hermionin prvi tjedan tako protječe u divljenju i zanosu unatoč tome što i dalje radi posao korisničke podrške koji je radila i ranije.

Prve naznake potencijalnih problema nastaju nakon što se Mae vrati s vikenda provedenog s roditeljima. Dočekaju je kolege koje ju pristojno opomenu zbog nedostatka socijalizacije i nepotrebnog odlaska kući. Naime, uz to što Circle svojim uslugama povezuje sve građane, isto tako povezuje i svoje zaposlenike. Svi bi zaposlenici trebali imati svoj online račun, bilježiti praktički svaki svoj korak, a slobodno vrijeme trošiti s kolegama na bezbroj zabavnih sadržaja koje kompanija pruža na svojim prostorima. Kako kažu u filmu – sharing is caring (iako je to stara fraza…).

Tom Hanks uskoro predstavlja i ultra malenu kamericu veličine pikule, prikladno nazvanu SeeChange, koja se neprimjetno može zakačiti bilo kuda, a osim snimanja videa u vrhunskoj kvaliteti, svojim senzorima bilježi i pregršt podataka te sve u stvarnom vremenu prenosi bežično putem satelita. Cilj svega je potpuna transparentnost i demokracija. Nema više skrivanja, nema tajni, nema kriminala. Nakon što doživi nesreću u svojoj omiljenoj slobodnoj aktivnosti (kajak), a život joj spase te male kamere, Mae se odlučuje na potpunu transparentnost i po uzoru na Trumanov Show počne javno emitirati svoj život. Ako je do tog trena film donekle i funkcionirao, nakon toga naglo pada. Sve što se nakon toga događa je izuzetno predvidljivo, mlako i neuvjerljivo.

The Circle je peti film nastao pod redateljskom i scenarističkom palicom Jamesa Ponsoldta. Raniji radovi su bile redom drame, a najbolje je prošao naslov iz 2013. – The Spectacular Now sa Shailene Woodley i Milesom Tellerom. Scenarij je baziran na istoimenoj knjizi Davea Eggersa iz 2013. Ono u čemu je Ponsoldt uspio je početna atmosfera filma, kao i neka zanimljiva vizualna rješenja. Tako vrlo često na ekranu iskaču kružići i poruke ljudi koji promatraju svaki korak naše protagonistice. Poruke su to koje, unatoč očekivanom rezanju najvulgarnijih primjera, dosta realno prikazuju kako bi danas izgledali online socijalni komentari na ovakav eksperiment.

Glazbena podloga poznatog Dannyja Elfmana prigodna je i uhu ugodna te u početku pridonosi tom inicijalnom osjećaju zanosa rada u najboljoj kompaniji na svijetu. Gluma je većinom na leđima Emme Watson koja je, uz to što je stasala u vrlo dražesnu ženu, svoju ulogu odradila vrlo korektno, iako film nije zahtijevao neke velike dramaturške dosege. Sve ostale uloge u filmu su sporedne, iako film ima dosta poznatih imena. Toma Hanksa je doduše bilo zanimljivo gledati kao negativca. S druge strane, vrlo tužno je bilo vidjeti Billa Paxtona u posljednjoj filmskoj ulozi, a taj osjećaj je bio dodatno naglašen jer je predstavljao pacijenta od multiple skleroze. Od dodatnih uloga imamo vrlo neprirodnu i konfuznu ulogu Nebule iz Čuvara galaksije, jednako neprirodnog Ellara Coltranea (dječak iz Boyhooda) te najčudniju ulogu Finna (John Boyega), koji je u filmu bio praktički duh.

https://www.youtube.com/watch?v=QUlr8Am4zQ0

Ovo je film koji je vjerojatno htio biti poziv na buđenje ili kritika modernih tehnologija, učestalog korištenja socijalnih mreža, praćenja i prikupljanja previše privatnih podataka. Sve su to problemi koji jesu aktualni i koji će možda uskoro postati ozbiljniji, ali koji su se mogli obraditi puno bolje, kompleksnije i dramatičnije. Osim prihvatljivog i zanimljivog uvoda, film ima velikih problema zbog razvučene radnje. Svako malo krene s dobrim idejama, na osnovu kojih bi se mogle povući paralele iz stvarnog života, da bi se ubrzo sve razvodnilo ili splasnulo zbog lošeg pisanja. Što reći na tag line – „Knowing is good, but knowing everything is better“.

Ovo se moglo snimiti kao neka kratka sf epizoda od 45 minuta (film traje skoro 2 sata), gdje bi se na kohezivniji i dinamičniji način dobilo na težini i konkretnosti. Uostalom, Black Mirror je nedavno i imao donekle sličnu epizodu, koja je bilo puno bolje i konkretnije odrađena. Od trilera nema ni t, jer su praktički svaki zaplet i svaka scena predvidljivi, izuzev možda samog kraja filma od kojeg smo možda očekivali ipak nešto konkretnije kao točku na i, a dobili mlaki antiklimaks. Šteta, budući da nedostaje kvalitetnih, kritičkih sf naslova.

Ocjena: 68 %