Glazbena recenzija | MrLee & IvaneSky: Colors

Mrle iz Leta 3 i njegova životna partnerica Ivanka Mazurkijević objavili su prvi samostalni album.

Korijeni prvog samostalnog albuma Damira Martinovića Mrleta i Ivanke Mazurkijević, pod umjetničkim imenom MrLee & IvaneSky, mogu se pronaći u projektu Strukturne ptice iz davnih osamdesetih godina u kojem su sudjelovali još poneki članovi nešto kasnije osnovanog Leta 3, a u kojem se pokazala Mrletova sklonost eksperimentiranju u glazbi. Upravo je eksperimentiranje s glazbom glavna značajka albuma čijih deset pjesama (sedam studijskih i tri live bonusa) funkcioniraju i samostalno, i kao skladno uređena cjelina. Same pjesme su vezane uz razne projekte u koje je Mrle, što samostalno što s Ivankom Mazurkijević, bio uključen, a odnose se na kazališne predstave (“Živjet ćemo bolje”, “Pokora, II”, “Svršimo s Božjim sudom, III”), filmove (“Kauboji”, “Belladonna”) te performans i izložbu “ZOO”.

Album je teško žanrovski svrstati u nešto prepoznatljivo iako ponajviše dominira elektronika, no nisu zanemareni ni ostali izričaji, pri čemu se Mrle nije ograničio samo na bas gitaru, već je bio zadužen za neke druge instrumente poput klavijatura, ukulele, pa i boce vode (!) što pokazuje neosporan talent i svestranost koja seže mnogo dalje od matičnog benda Let 3. Pri tome je imao pomoć i drugih talentiranih glazbenih suradnika, kao što su gitaristi Dražen Baljak (Let 3) i Vlado Simčić Vava (bivši Laufer, Turisti), bubnjar Ivan Bojčić (Let 3, Morso), Matija Dedić (klavir), Ivan Valušek (bas, sitar) i mnogi drugi. Tekstovi i vokal pripadaju Ivanki Mazurkijević koja je pokazala doista impresivne pjevačke mogućnosti (sve pjesme, izuzev mračne i odlične “Nije dobro”, otpjevane su na engleskom jeziku).

Album otvara naslovna pjesma “Colors” koja znakovito upućuje na zvukovno bogatsvo albuma. Svaka od pjesama je mali svijet za sebe, glazbeno sadržajna, čak i sa stilskim promjenama unutar sebe, no zahvaljujući Mrletovom talentu dovoljno umjereno, tako da nikada ne postaje neslušljivo. Iako dominira elektronika, ponajviše primjetno u odličnom instrumentalu “Digitalno more” (ujedno i najduljoj pjesmi albuma), primjetni su i segmenti countryja, rocka, balade, pa i melodičnosti na tragu Badalamentija, kao i raznoliko zvučno eksperimentiranje.

Za razliku od zadnjeg albuma Leta 3, “Colors” je puno oporiji i ambijentalniji uradak, sa slušljivim pjesmama, no koje se neće baš smatrati ili postati komercijalnim hitovima. No, ljubitelji alternative koji traže nešto drukčije svakako bi trebali biti zadovoljni glazbenim uratkom koji pokazuje veliku inspiraciju svojih glavnih autora Damira Martinovića Mrleta i Ivanke Mazurkijević. Kao i u slučaju novog albuma Leta 3 nakon povećeg broja godina te Mrletovoj sklonosti konstantnoj originalnosti u glazbenom izričaju, ostaje nada da neko novo samostalno glazbeno djelo neće trebati previše dugo čekati.