Recenzija | Stranger Things

Je li Netflixova vizija opasnih čudovišta i misteriozne avanture dovoljno dobra da nas vrati u osamdesete?

Početkom 21. stoljeća HBO je bio sinonim za kvalitetnu televiziju. Sve što je izlazilo iz njihovog studija bio bi pun pogodak. Danas je konkurencija puno veća, no najveća kompeticija zasigurno je Netflix. Popularni internetski servis i izdavačka kuća poznata je po svojem pristupu gledateljima kojima isporučuje čitave sezone serija u jednom danu. Svoju slavu stekli su vrhunskim serijama kao što su House of Cards, Daredevil i Narcos. Pripada li u tu elitu i Stranger Things? O da.

Stranger Things djelo je braće Duffer, najpoznatijima po suradnji s autorom Wayward Pinesa, Chadom Hodgeom. Njihov prvijenac priča nam priču o malom gradiću u Indiani osamdesetih godina prošlog stoljeća. Radnja započinje bijegom nepoznatog bića iz podzemnog laboratorija ministarstva za energiju. U isto vrijeme četvero osnovnoškolaca: Mike, Will, Dustin i Lucas sjede u podrumu kuće Mikeovih roditelja i igraju Dungeons & Dragons. Pri povratku doma, Will nestaje i pokreće se masovna potraga. Da bi stvari bile još čudnije, u šumi se pojavljuje kratko ošišana djevojčica u bolničkoj haljini koja u idiličan gradić Hawkins donosi još više nevolja. Upravo su te dvije radnje temelj ove serije koja svoju napetost drži do samog kraja.

https://www.youtube.com/watch?v=XWxyRG_tckY

Atmosfera serije jedan je od njenih najjačih aduta. Svih osam epizoda zrači nostalgijom i budi sjećanje na avanturističke filmove osamdesetih kao što su Goonies, E.T. i Stand By Me, dok će gamere zasigurno podsjetiti na Beyond: Two Souls, a pogotovo na Silent Hill. Puno toga ostavlja osjećaj poznatog, no uvedeno je dovoljno vlastitih detalja da se doima kao nešto novo. Iako bi neki mogli zamjerati da serija nije originalna, to nije nužno loša stvar. Štoviše, serija izvrsno balansira između elemenata starih avanturističkih filmova osamdesetih i novijeg, mračnog i gotovo horor pristupa znanstvenoj fantastici. Upravo zbog toga je teško odrediti kojem žanru Stranger Things pripada jer se sastoji od elemenata avanture, trilera i horora. Segment horora najmanje je zastupljen, no i dalje vrlo kvalitetno i dovoljno često da ostavi dobar dojam.

Vrlo važan faktor ove serije je briljantna režija. Scene su izvrsno spojene te zbog toga ostavljaju dojam lijepo složene neprekinute cjeline. To je dodatno potkovano odličnim tempom zbog kojeg se čini da sve ide točno onako kako je isplanirano. Rezultat je osam izvrsnih epizoda punih humora, straha, napetosti i zabave čiji put završava na jedan vrlo zadovoljavajući način.

Ono što može stvoriti probleme je povremena predvidljivost, no ta predvidljivost nadoknađena je puno većom količinom neočekivanih zaokreta koji pokazuju da ovo ipak nije samo kopija starih filmova i knjiga, već posveta tom razdoblju napravljena na drukčiji način od očekivanog. Još jedan problem je stereotipno ponašanje likova u nekim opasnim situacijama. Srećom, to se događa vrlo rijetko pa nema negativan utjecaj na samu imerziju gledatelja.

Wynona Ryder briljira u ulozi histerične Joyce.

No uzalud vam trud svirači, ako gluma nije na razini. Srećom, ansambl klinaca koji nam serija nudi stvarno je talentiran, pogotovo Gaten Matarazzo u ulozi Dustina i Millie Bobby Brown kao mistična Eleven. Velik je naglasak stavljen na kemiju među djecom zbog čega se njihov odnos čini vrlo prirodnim. Upravo se zbog toga stvara odličan odnos između likova i gledatelja koji dovodi do vrlo emotivnih trenutaka. Glumačku skupinu predvode holivudske zvijezde Winona Ryder i Matthew Modine. Dok Ryder glumi Joyce, Willovu majku, Modine je zaslužan za ulogu Martina Brennera, glavnog znanstvenika vladinog laboratorija. Njihovi likovi karakterno su suprotstavljeni. Dok je Joyce histerična i ima problema s tjeskobom, Brenner je u potpunosti smiren i hladan što ostavlja jeziv osjećaj. Svi likovi napisani su vrlo uvjerljivo, motivacije su im razumljive u svakom trenutku i zbog toga nisu naporni već se vrlo lako povezati s njima.

Oni kojima je audiovizualna strana filma i serija važna neće ostati razočarani. Kroz osam epizoda uspostavljen je zanimljiv kontrast šarene odjeće, namještaja i unutrašnjosti prostorija te kasnojesenskog sivila Indiane. Glazbenu podlogu čine synth pop skladbe koje se odlično uklapaju u razdoblje radnje, a sve je upotpunjeno pjesmama poznatih bendova kao što su The Clash, ali i preradama Davida Bowieja i još mnogih drugih.

Stranger Things velika je preporuka svima željnima dobre avanture, no pogotovo onima koji su odrasli na Gooniesima i sličnim filmovima. Njima će ovo biti posebno iskustvo u kojem će sigurno uživati.