Recenzija | Star Wars: The Force Awakens

Teško je biti objektivan. Film završava, frend do mene diže ruke i govori: “Ajme kako sam sretan”. Random osoba ispred mene viče: “Nisu sjebali, jebeno nisu sjebali!” Ljudi se ispred dvorane slikaju s cosplayerima, djeca se mačuju s posterima smotanima u rolu, i tada je bilo očito. Star Wars je nakon 32 godine opet Star Wars.

Ovaj osvrt će biti potpuno spoiler free, tako da bez brige, ni detaljčića neću otkrit.

First thing’s first, bravo J. J., pun pogodak. Opet je kreiran svijet kojeg su svi zavoljeli iz originalne trilogije, kreirana je ta magija, taj šarm, jednostavno eksplozija karizme koja čini fantastičnu atmosferu u ovoj avanturi.

Vizualno film izgleda besprijekorno. Ako se itko bojao CGI problema, neka ne brine jer simbioza praktičnih efekata i CGI-a je genijalna. CGI je uistinu sve ono što je baš moralo bit, dok se za veliku većinu stvari oslonio na praktične efekte. Produkcijski briljantno dizajnirano, akcijske scene izgledaju stvarno, a kada se tako nešto postigne u SF fantasy filmu, kada je green-screen trickery sveden na minimum svih minimuma, onda nema druge nego skinuti kapu svima zaduženima za vizualni dio filma. Abrams je bio perfektan odabir za ovaj film. Uz sve navedeno o vizualima tu moramo pridodati i njegove dugačke widescreen scene, savršen editing, on-set lokacije od Islanda do Abu Dhabija, i sjajan rad kamerom koja je toliko ultramobilna i konstantno prati akciju a da nijedne sekunde ne ostajemo zbunjeni u svemu što se događa. Dani kada se Haydena u jednoj sceni moralo prikazat iz tri drugačija ugla u kratkim scenicama kako nešto udara lightsaberom jer je bio nesposoban to odraditi kako treba padaju u vodu. Ponavljam se, ali moram, jednostavno prelijep film.

Što se likova i glume tiče, ponovit ću se kao u prošlom paragrafu – ako se itko bojao neke random ženske, nekog random black guya i jeftinog Vadera, neka ni ovdje ne brine. John Boyega kao Finn je toliko energetičan, toliko zabavan i karizmatičan, doslovno se vidi da je frajer ogroman fan Star Warsa i da uspijeva kanalizirati to svoje uzbuđenje u svoj performans, te uspijeva publici usaditi brigu za svoga lika. Zadnji dio rečenice apsolutno stoji i za Rey, koju glumi brilijantna Daisy Ridley koja će u svojoj karijeri vjerojatno zauvijek ostati Rey, jer je jednostavno djelovao kao da je to actually ona. Koji god filmski “scout” ju je pronašao je vjerojatno svjestan da je stvorio novu zvijezdu. Genijalna glumica, genijalan lik. Od novih likova se mora spomenuti i već etablirani Oscar Isaac u ulozi Poea Damerona koji me instantno osvojio i u vrlo kratkom roku postao jedan od najcool najbadass likova u SW univerzumu i šire, te će se vrlo vjerojatno probiti kao fan favorite. I naravno, BB-8. Vjerojatno nema osobe koja nije vidjela tu “loptu”. I da, nevjerojatno je koliko su pogodili s tim droidom, s tim dizajnom, s njegovim ekspresijama. Jasna mi je svaka osoba koja bi htjela jednog takvog doma.

https://www.youtube.com/watch?v=sGbxmsDFVnE

Da kombinacija novoga i tribute starom može iznjedriti nešto sjajno dokazuju i Han i Chewie. Harrison Ford možda i je ostario, ali i dalje krade scene bez poteškoća, i dalje skida svaki facijalni izraz koje je radio 1977., 1980. i 1983., i dalje je Han Solo, te ga i dalje svi žele gledati što više na ekranu. Usudio bih se reći čak da je kemija između njega i Chewiea možda i bolja nego ikad jer kao da se vidi što su sve prolazili u tih 30 godina koliko ih nije bilo, ali da su i dalje Han i Chewie. Uz njih se tu mora pridodati i Leia, odnosno Carrie Fisher, koja nas pojavom uz Hana podsjeća koliko nam je ustvari stalo za te likove. Kada se već dotičemo starih likova, spomenut ću da je bilo predivno vidjeti opet i Admirala Ackbara, Landovog kopilota Niena Nunba te, naravno, R2D2-a i C-3PO-a koji su dozirani točno koliko treba i koje je bilo super vidjeti opet. Kada sam ih već spomenuo, jer su u nekim scenama upravo poslužili tome, ovo je odličan dokaz kako comic relief u ovakvim filmovima može uistinu natjerati dvoranu punu ljudi da se proparaju od smijeha, i to je ona atmosfera koju sam spomenuo na početku. Ne radi se o glupom slapstick humoru, već se radi o uistinu kvalitetnim smiješnim scenama koje udaraju upravo onda kada je to potrebno i čija je doza upravo onakva kakvu i očekujemo od SW filma.

Sada kada smo prošli sve likove, vrijeme je da se dotaknemo i villaina filma, a to je Kylo Ren. Kao što sam rekao, koliko god je izgledao cool u trailerima, u promo posterima i svim ostalim materijalima, postojala je bojazan da je Ren jednostavno jeftina kopija Vadera, no ispostavilo se da je Ren puno kompleksnija persona, da ima svoju motivaciju, da nije zao čisto iz razloga da bude zao, i da postoji priča iza njegova lika zbog kojeg su gledatelju jasne njegove namjere iako su neopravdane. Ren nije Vader, nije ni jednostavno ambasador tamne strane, već jako zanimljiv lik sa svojim ja i osobno smatram da su napravili jako dobar i interesantan posao s njim.

Kao što sam napisao u prvoj rečenici, teško je biti objektivan, pa mi je tako teško i tražiti mane, no suludo je reći da ih nema. Svaki film, pogotovo ovakvoga oblika, ima mane neovisno o kvaliteti, dapače, nećemo otići daleko ni ako kažemo da svaki film općenito ima mane, pa tako i ovaj. Nema smisla da nip-tuckam oko toga s obzirom da sam rekao da je osvrt spoiler-free, već ću samo napisati da je to čak bilo više pitanje ukusa nego li je nešto što se odnosi na sam izgled, likove ili priču filma, te je na kraju meni osobno bilo maltene potpuno zanemarivo, no čisto u svrhu osvrta da napišem bilo što jer ništa na svijetu nije bez greške.

Kada se sve zbroji, radi se o ultrazabavnoj, dobro napisanoj kontinuaciji Star Wars sage u kojoj smo upoznali sjajne nove likove, s nostalgijom i srećom se vratili onim starima, prošarali sav spektar emocija, uživali još jednom u maestralnim kompozicijama Johna Williamsa i dobili ono što su vjerujem fanovi čekali. Novu nadu.