FFA na Svjetskom prvenstvu u Rusiji: Analiza grupe A

Svaka čast Olimpijadi, rukometu, košarci i svemu ostalome, ali za 13 dana počinje sportski događaj kojem se ipak svijet najviše raduje. Počinje Svjetsko prvenstvo u nogometu! 

Ne želimo vas prevariti, FFA.hr je i dalje gaming portal i to je apsolutno primarna stvar kojom se bavimo, no tu i tamo se dogodi nešto što toliko preokupira svijet da je nemoguće ne posvetiti vrijeme tome. Tako nam 14 .6. kreće nogometno ludilo u Rusiji pa bi jednostavno bio red da najavimo isto.

Zašto to radimo, koji bog će nam to pitate se? Ako niste pobliže upoznati s našim forumom, onda vjerojatno ni ne znate da upravo u nogometnim temama imamo sjajne rasprave i članove koji znaju više nego mnogi na forumima posvećenim tom sportu. Zbog takvih, ali i zbog svih vas ostalih koji žele znati ponešto više o reprezentacijama koje će nastupati, pobliže ćemo vam prikazati svih 8 skupina ovogodišnjeg natjecanja. Krećemo, logično, sa skupinom A.

RUSIJA

Da nisu domaćini ovog svjetskog prvenstva, Rusi vjerojatno nikada ne bi bili ovdje. Trenutačno su 66. momčad prema rankingu FIFA-e te je samo Saudijska Arabija od svih ostalih učesnica slabija od njih (na 67. mjestu). Jedni Zelenortski Otoci su ispred njih. Razlog tome je što Rusija nije igrala kompetitivni nogomet već jako dugo s obzirom da im kvalifikacije nisu bile potrebne, a prijateljske koje su odigrali su odigrali očajno. Izvukli su protiv Španjolske 3-3 jer su Španjolci bili motivirani za tu utakmicu k’o Lokomotiva protiv Dinama (ups, to više možda ne vrijedi), dok su gubili od Francuske, Brazila, Argentine, Meksika, Portugala, te neki dan od Austrije. Tko uopće nastupa za domaćine?

Najprepoznatljiviji dio ruske reprezentacije je godinama bio Barišićevski stari trojac Ignashevich, plus braća Berezutski te „vječna sam nada, ali realno sam Karius“ Igor Akinfeev. Rusi su odlučili poprilično pomladiti kadar pa tako više nema braće, nema ni Arshavina, Kerzhakova i ostalih imena kojih se sjećamo, no Ignashevicha su ipak vratili nakon što su ga otpisali jer im je prosjek godina bez njega pao na ispod 26 što je nedopustivo jer je to dobni limit do kada u Rusiji moraš završiti na jednako toliko ispumpavanja i sam rastaviti i sastaviti Ladu Nivu koristeći kamen i zub sibirskog medvjeda.

Izuzev njega, na stoperskim pozicijama su još Granat i Semyonov, tek pristojni stoperi ruske lige, te Neustadter, njemački ratni zarobljenik. Na bekovskim pozicijama su sa lijeve strane Rausch i Kudryashov, a s obzirom da su se oba kluba u kojima ovi nastupaju interesirali za Pivarića i Strinića, možemo misliti kakvi su tek onda njih dvoje. S desne strane je situacija nešto bolja s obzirom da je na njoj vrlo solidni Mario Fernandes te desni bek Zenita, Smolnikov.

 Granat, Smolnikov, Semyonov i Kudryashov na ljetnim pripremama

Vezna linija je najveća rak rana ove momčadi s obzirom da igrača dobrog pregleda terena i pas igre uopće nemaju. Ok, to bi trebao biti Alan Dzagoev, ali realno, poput Akinfeeva na golu, i Dzagoevu se pripisuje nekakav talent koji nikada nije ostvaren. Zadnji put kada je Dzagoev išta napravio za Rusiju je bilo 2015. kada je zabio gol Lihtenštajnu, što i ti, čitaoče, možeš; dok je prije toga zabijao nešto u 2012. Uzmimo u obzir i njegov problem kroničnih ozljeda i jasno je da Rusima on ne bi trebao biti jedini oslonac.

Više će se očekivati od Golovina koji je preuzeo tu ulogu playmakera i u CSKA Moskvi i koji bi trebao biti pokretač svega dobrog za Ruse. Ostatak sredine terena čine Zobnin, Gazinsky, Kuzyaev. Miranchuk i Yerokhin, te mislim da samo čitanje njihovih prezimena otkriva o kakvim se igračima radi. Minutaže u ruskim klubovima, a svi osim Neustadtera i Cherysheva tamo i igraju, su bezbolan i brz put do reprezentacije i to su navedeni iskoristili iako su izuzetno prosječni igrači.

U napadu je situacija nešto bolja, ali je daleko od bajne. Na desnom krilu (da, krilne igrače ću svrstavati u napad, deal with it) je prva opcija 33 godine stari Samedov što je možda solidna opcija za Spartak Moskvu ali ne i za nešto više, dok tu može uletiti brat blizanac Antona Miranchuka, Aleksei, iako mu to nije primarna pozicija već ona polušpice. S lijeve pak strane imaju Tashayeva, momka koji nikada nije zaigrao za Ruse, te ruskog Halilovića, Cherysheva. Koliko vjeruje izbornik ovim momcima s lijeve strane govori i činjenica da je u zadnjim utakmicama najviše koristio Zhirkova (da, da, živ je) na lijevom krilu.

U samom vrhu napada imamo napadača velikog Arsenala, iz Tule, Artema Dzyubu, te Smolova iz Kransnodara, dva gotovo pa identična igrača koja se trude bit Kerzhakov ali nisu ni blizu. Tko je zabio najviše golova za Ruse tokom svih tih prijateljskih utakmica dok su drugi igrali kvalifikacije? Njegovo veličanstvo, autogol, čak 4 puta.

In Russia, goal scores you

Što očekivati onda od Rusa u ovoj skupini? Prvenstveno, koliko god VAR bude imao utjecaj ili ne, treba vjerovati da će imati barem blagi sudački poguranac. Pred svojom su publikom, Putin ih opasno gleda i za vjerovati je kako će postojati određeni respekt prema njima u takvom okruženju, pogotovo u ovako slaboj skupini koju bi kao morali proći iako dolaze nikad slabiji na veliko natjecanje. Prekidi, duel igra i skok igra će biti na njihovoj strani, pogotovo protiv Egipta i Arabije, no izostanak ikakvog vica u igri, brzine, dodavanja u prostor te individualnih rješenja bi ih mogao itekako koštati. 

URUGVAJ

Urugvajci su prvi favorit ove skupine, i to s razlogom. Na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo su završili drugi iza Brazila (iako s velikim zaostatkom od 10 bodova) te su pokazali karakter baš u ključnim utakmicama kada su utakmice bile biti ili ne biti. Opala bi im kvaliteta tu i tamo u nekim prijateljskim utakmicama, no zadnje dvije na China Cupu protiv Walesa i Češke su odradili kako treba. Pobornici filozofije Atletica iz Madrida će se zaljubiti u Urugvaj jer iako igraju nešto ofenzivnije od navedenog kluba i manje disciplinirano, vole udariti i vole igrati prljavo.

Na golu Urugvaja je pouzdani Fernando Muslera. Možda se ne radi o golmanu A klase, ali se ipak radi o izuzetno pouzdanom golmanu te bi mnoge ostale nacije voljele imati jednog takvog. Ona Cholo filozofija se očitava u stoperima jer ipak su na stoperskim pozicijama njegovi ljudi. Godin je već neko vrijeme među ponajboljim stoperima svijeta, dok je Gimenez njegov legitimni nasljednik i već sada izuzetno kvalitetan stoper. Njihove zamjene su Coates i Caceres koji su sve suprotno od prvog para. Dugo godina se od njih pokušavalo napraviti stopera, ali nogometna javnost je shvatila vremenom da su nam mazali oči. Caceres je čak jedno vrijeme u Juventusu i znao biti solidan, no ti dani su davno iza nas.

Bekovske pozicije su prvi problem Urugvaja. Na poziciji lijevog beka Urugvaj ima Gastona Silvu koji nije neko čudo od igrača, dok na desnom mogu birati između već vremešnog Maxija Pereire i prvog pojačanja Manchester Uniteda nakon Sir Alexove ere, Guillerma Varele. Svi znamo kako je to prošlo.

Najčešća slika na utakmicama Urugvaja

Vezna linija Urugvaja također ne izgleda bajno, zbog čega uostalom i Urugvaj preskače igru. Gotovo je nemoguće pronaći kvalifikacijsku utakmicu, pa čak ni prijateljsku, gdje je Urugvaj dominirao u posjedu s loptom. U utakmici s Argentinom, koja je bila završila 0-0, u jednom je trenutku Urugvaj pao na 18% posjeda što je suludo.

Zašto je tome tako? Pa dovoljno je pogledati popis igrača na poziciji centralnih veznih: Vecino, Valverde, Nandez, Torreira i Bentancur. Vecino i Bentancur su tu najpoznatiji igrači s obzirom da igraju za Inter, odnosno Juventus. O Vecinu se čak ne može reći ništa loše, redovito je nastupao za Inter koji se napokon vratio u Ligu Prvaka, dok je Bentancur ipak dobivao manju minutažu u Juventusu te se još nije u potpunosti dokazao. Ljubitelji Serie A će možda prepoznati i Torreiru kao dobrog igrača Sampdorie, dok je Nandez u Boci daleko od očiju europske javnosti. Ostao je još Valverde koji je igrač Castille tj. Reala B na posudbi u Deportivu koji je najpoznatiji po tome što je na U20 svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji prilikom zabijenog gola prstima nakosio oči imitirajući Azijate zbog čega je tamošnja publika podivljala i tražila njegovu glavu.

Prije nego što pređemo na dva glavna igrača Urugvaja treba spomenuti i ekipicu koja ih okružuje. Urugvaj ima čitavi niz krilnih igrača i polušpica, no nitko od njih nije posebno impresivan. Profil gotovo svakog od tih igrača je isti, igraj u Južnoj Americi, odi na godinu dvije u Europu, završi po tko zna kakvim posudbama ili se vrati u Južnu Ameriku. Upravo to vrijedi za Urretu, Laxalta, Lodeira, pa čak i nešto starijeg Cristiana Rodrigueza, dok se neki nisu ni makli još iz Južne Amerike poput De Arrascaete i Carlosa Sancheza koji je napunio 33 godine. Tu je možda i najjače ime ono Gastona Ramireza, ali ni njegova karijera nije otišla željenim pravcem.

O Suarezu i Cavaniju sve znamo. Cavani je bio prvi strijelac kvalifikacija sa 10 golova, dok je Suarez zabio 5 i asistirao 7 puta. Zanimljivo je da kada ne zabijaju oni, zabijaju upravo igrači iz obrane nakon prekida. Stuani i Maxi Gomez kao zamjene u napadu su tu reda radi.

Nadamo se da će Rusi iz zajebancije slučajno umjesto himne im pustiti hit Jelene Rozge – Grizem

Iako Urugvaj ima svojih problema, činjenica je da u prvih 11 imaju 3, pa čak i 4, igrača top klase, nešto što izuzev Egipta i Salaha, nema niti jedna ekipa u ovoj skupini. Izuzetno su jaki u prekidima, trećinu svojih golova zabijaju nakon centaršuta, strahovito su agresivni i iskorištavaju greške protivnika. Navedeno je vjerojatno dovoljno da prođu skupinu kao prvi, no izostanak plana B u napadu pored dugih lopti i čekanja da ugrizu suparnika (ovog puta bi mu mogli otpast zubi ako ih zarije u Ignashevicha) te pretjerana agresivnost bi ih mogli koštati u narednoj fazi natjecanja.

EGIPAT

If he’s good enough for you, he’s good enough for me. If he scores another few then I’ll be Muslim too. If he’s good enough for you he’s good enough for me. Sitting in the mosque that’s where I wanna be.“ Tako pjevaju navijači Liverpoola, a ništa drugačije nije ni u Egiptu jer i tamo je Mo Salah pokretač svega, no može li Egipat zaprijetiti još nečime?

Nažalost, iako uz Ronalda i Messija imaju najveću zvijezdu ovogodišnje nogometne sezone, Egipat ima čitavi niz problema koji se možda ne mogu otkriti tokom afričkih kvalifikacija, ali bi se mogli vidjeti na ovakvom prvenstvu. Prvi problem je golman. Ako smo se rugali godinama ruskih stopera što onda reći o najboljem golmanu Egipta koji je direktni potomak Amenofisa IV. Iako piše da Essam El-Hadary ima 45 godina, nije za odbaciti teorija da je ljubovao sa Nefertiti u 14. st. pr. Kr.

Na slici možete vidjeti prvu osobu koja je zabila gol El-Hadaryu

Obrana Egipta na papiru također ne izgleda najbolje, no radi se o izuzetno discipliniranoj ekipi. Na stoperskim pozicijama su im glavni igrači Hegazi i Gabr koji igraju za WBA, od kojih je prvi čak i startao poprilično dobro u sezoni, no WBA je ove godine završio kao zadnji klub u Premiershipu, pa eto, razmislite malo o tome.

Na lijevoj strani im je primarna opcija Abdel- Shafy, 32 godine stari bek koji čitavu karijeru luta arapskim svijetom, te no-name igrač Hafez. S desne će fanovi Premiershipa prepoznati staro fantasy ime zvano Elmohamady koji je trenutno u Aston Villi i koji je solidan igrač za klub baš takvog renomea, te je tu još i Fathy koji je preslika lijevog beka Shafya. Ima tu još nekolicina igrača kao što su Tarek, Hamdy, Ashraf, ali tako vam mogu nabrajati i tipove kebaba u metrou u Berlinu i vi ne biste znali da li se radi o igraču ili kebabu.

Vezni red Egipta bi realno mogli i preskočiti jer nekakve ozbiljne snage u sredini ni nema. Abdel Aziz, Morsy i Tarek Hamed su igrači koji znaju kako uzet loptu, ali treba uzeti u obzir da je uzimaju igračima koji su na njihovoj razini, a ne Vecinu i Golovinu, a kamoli Suarezu i Cavaniju. Nešto ozbiljniji igrač je Arsenalov Elneny kojeg su navijači Arsenala čak i hvalili krajem sezone jer su smatrali da je bio jedini koji se trudio i čiji je dres uvijek bio znojan.

Da dobro vidite, Salahove kopačke su trenutno dio izložbe povijesnog muzeja u Londonu

Krilne pozicije su one iz kojih Egipat najviše prijeti jer jasno na desnom krilu imaju Salaha. Koliko je taj čovjek ključan za ovu momčad govori i činjenica da je od 7 golova, koliko je Egipat zabio u kvalifikacijama, Salah ih je zabio 5, dok je 2 puta asistirao. Slična stvar se događa u prijateljskim utakmicama, kad on igra, on i zabije, kada ne igra, ne zabije nitko. Ako se ne oporavi od ozlijede jednostavno ne postoji osoba koja može zabiti gol. S lijeve strane imaju Trezegueta i Sobhija, i prvi je čak bio među boljim igračima turske lige, no njihov utjecaj poprilično nestaje u reprezentaciji, iako bi oboje mogli izvući neki potez. O napadačima ne treba trošiti riječi jer isti nisu redoviti ni u svojim Al Ahlyijima i sličnim klubovima te su zasigurno najslabiji dio ekipe.

Stvari su za Egipat jasne kao dan, ako Salah bude igrao, odlično, ako ne, biti će izuzetnih problema. Organizacijski je to Hector Cuper posložio sasvim solidno i Egipat će zasigurno oduzeti niz lopti Rusima i Arabiji u sredini terena i očistiti većinu prijetnji, no nekako se treba i zabiti gol, a tolika ovisnost o jednom igraču nije dobra. Ako se oporavi do prve utakmice i ako ih odvede dalje, nije uopće sporna izgradnja piramide čovjeku u čast.

SAUDIJSKA ARABIJA

Uf, uf, uf, a ajmo, šta sad, moramo i njih.

Saudijci su jedna poprilično čudna ekipa i to mislim na simpatičan način. Ljudi vole igrati nogomet i igraju se nogometa, pokušavaju odigrati neke kombinacije kao da su Španjolska i zato su i doveli Pizzija za izbornika jer netko im je rekao da će ih on naučiti kako se igrati nogometa. Problem je i dalje što oni to ne znaju i što jednostavno nisu talentirani, no barem se trude, a trud je ponekad dovoljan.

Ja vama mogu sad nabrajati igrače Saudijske Arabije i pokušati reći nešto pametno o njima, ali ne nisam gledao utakmice Al-Nassra, Al-Hilala i Al-Shababa pa vam ne mogu reći, „bacite oko na ovoga, ovaj bi mogao bljesnuti“.  Od 28 igrača koji su trenutno na popisu, čak 25 njih igra u njihovoj ligi i to su raspoređeni u 6 klubova. Što onda znamo o njima?

Ma kakve prijateljske utakmice, oni su devama krenuli za Rusiju, e to je priprema

Znamo da su zabili tokom kvalifikacija za ovo prvenstvo čak 45 golova i da je ključan igrač bio Mohammad Al-Sahlawi koji je bio prvi strijelac kvalifikacija sa 16 golova. Znamo da nisu kanta za napucavanje kao nekad jer su se lavovski borili protiv Italije pred nekoliko dana kada su izgubili 2-1, dok su tukli i Grke i Alžirce s 2-0. U takvim nekim trenutcima Saudijska Arabija izgleda stvarno kao ekipa koju ne treba podcjenjivati i s jedne strane im je sjekira i upala u med jer možda i nisu mogli dobiti lakšu grupu za sebe. No, svakih nekoliko utakmica se pojavi sindrom one Saudijske Arabije koju je nekada Njemačka mlatila sa 8-0, pa im je tako Belgija sprašila 4 komada, Irak im je sprašio također 4, Portugal 3, Oman 2 i slično.

Dalje što znamo je da će im u obrani sigurno igrati Hawsawi. Kako to znamo? Pa tako što u obrani imaju čak tri igrača sa tim prezimenom od kojih dvojica imaju i najveći staž u ekipi, pa ako jedan od njih trojice ne bude igrao onda stvarno u onu stvar. Znamo da su, uz Al-Sahlawija u napadu, najjači na desnom krilu s obzirom da im tamo igraju Al-Dawsari, igrač Villareala koji je nastupio jednom za navedeni klub i to protiv Real Madrida kada je ušao s klupe dok su gubili 2-0 te je dva puta asistirao za konačnih 2-2, te Al-Muwallad kojem tepaju da je najbrži igrač Azije.

Reprezentacija Saudijske Arabije… iz 2006. ili iz 2010., ili ovogodišnja, ne znam, ne znate ni vi, ne znaju ni oni

Ostalo je poprilična nepoznanica, ima tu igrača koji su već nekoliko godina u reprezentaciji, ima i nekih mladih lica, no izuzev ova 3-4 imena jednostavno je teško biti pametan. Teško je reći i čemu se oni mogu nadati jer, kao što smo naveli ranije, oni vole kombinatoriku, no ista im bude prožeta nizom grešaka, a to će jedan Urugvaj, pa i Egipat, sigurno kazniti. Ne bih ih u potpunosti otpisivao jer rezultati govore da znaju tu i tamo skinuti skalp te mislim da momčad koja je dobila Grke, Alžirce i Japan u ovakvoj skupini nije bez ikakvih šansi i ne treba ih podcjenjivati. Ako im i ne bude išlo, uvijek mogu oteti nekoga i prijetiti egzekucijom tokom prijenosa uživo. Kvota 1.20 da će bar jedan od igrača ispod dresa imati prsluk s plastičnim eksplozivom. Tipujem na علي آل بليهي‎.