Kolumna: Kako je škrti Nintendo podcijenio sve oko sebe i za $100 postao gori od Crkve?

Ovo je priča o tome kako je Nintendo ubrzao piratizaciju Switch konzole. Na radost cijelog Balkana.

Krajem prošle godine Nintendo je pokrenuo program HackerOne koji nagrađuje sve one hakere koji pronađu neki propust na 3DS prijenosnoj konzoli. Hakeri su nagrađivani s iznosima od 100 do 200 dolara, što je na samom početku dalo prilično dobre rezultate, a neki veći propusti već su ispravljeni. Izlaskom Switcha program se produžio i na tu konzolu, a izgleda da je sve to zajedno razjedinilo cijelu hakersku zajednicu koja je do nedavno bila posvećena probijanju Nintendovih uređaja.

Zajednica hakera okupljena oko Nintendove obitelji uređaja djeluje već desetcima godina. Nintendo je oduvijek postavljao relativno slabu zaštitu na svoje uređaje, stoga je zajednica uspijevala raditi zbilja fantastične stvari. Wii konzola, kao i Wii U, su zbog takozvanih “softmodova” softverski postajale višestruko atraktivnije konzole, dok su se na postavljanje modificiranih operativnih sustava odlučivali čak i oni koji ne piratiziraju videoigre.

Pojavom Switcha, Nintendove slijedeće “velike” konzole, zajednica hakera se galvanizirala kako bi što prije probili njegovu zaštitu. Međutim, Nintendo je svojim programom novčane motivacije hakera jedan dobar dio njih uspio odmaknuti od zajednice, pa su prvi “pronalazači” svoja otkrića odlučili podijeliti s Nintendom, što je naljutilo ostatak zajednice, a ujedno i motiviralo.

“Sram te može bit’, proda’ si se za dvista kuna!”

To se jako dobro može vidjeti na forumu gdje se okupljaju ljudi koje interesira baš to područje djelovanja. Tako su komentari na prve prinose HackerOne programu većinom podcjenjujući, pritom deklarirajući one koji su se pridružili Nintendu – izdajicama. Također, većina je složna u tome kako je novac koji Nintendo nudi “pronalazačima” sramotno malen. Kako bi rekao Kerum jednom domaćem novinaru: “Sram te može bit’, proda si se za dvista kuna!”

Dakle, Nintendo je napravio jedan dobar korak u smjeru zaštite svojeg intelektualnog vlasništva. Međutim, glavešine iz Kyota nisu bile odlučne do samog kraja., što bi ih potencijalno moglo koštati.

Nintendo kao platforma od samih početaka predstavlja nešto iskonski dobro u gaming industriji. Franšize poput Super Maria, Zelde, Donkey Konga, Animal Crossinga, Pikimina, Kirbyja, Pokemona i drugih, dan danas igračima bude lijepe uspomene. U zadnjih 40 godina, koliko Nintendo proizvodi igre, kod igrača su uspjeli stvoriti određeni pokret, koji je vjeran, dok su njegovi članovi neiskvareni. Ultimativan prilog tome idu i jučerašnji rezultati prodaje koji kažu kako se nova Zelda prodala u više komada nego što je uopće prodano konzola. Dakle, ljudi kupuju igru iako je nemaju na čemu igrati! Među Nintendo fanovima nema toksičnosti, koja je danas prisutna u svim porama industrije. Nažalost, to iz Nintenda očito ne cijene. Barem ne koliko bi trebali, jer su potezi kompanije, u posljednje vrijeme, u najmanju ruku čudni.

Zbog ovog pogleda spremni smo oprostiti i vodene kozice.

Primjerice, jedna Wii U konzola, koju su igračima prodavali na “lijepe oči”, nikad nije ispunila svoj potencijal. Odnosno, gledajući Nintendove ekskluzive za tu platformu, rekao bih da su prebrzo dignuli ruke od nje, a vlastite kupce ostavili na cjedilu. Krenimo dalje. Što je s Nintendovom politikom na Youtubeu? Kreatorima su odlučili kompletno uzeti njihovu zaradu za sve uratke koji se dotiču Nintendova imena i franšiza. Netko je te video uratke stvarao s ljubavlju, dok 99% kreatora spadaju u onu skupinu za koje “nitko nikada nije čuo” te koji nikada nisu ubirali novac na račun toga. Barem to nisu bile nikakve posebne svote, a koliko god to možda zvučalo patetično, širili su Nintendovu ljubav.

Nintendo kao Katolička crkva? Ili previše “pizdim”?

Tu se ponovno vraćamo na hakere, koji su apsolutno u pravu. $100 za otkrivanje propusta konzole? Koji Nintendu potencijalno spašavaju milijune dolara? Ovdje već pričamo o činjenicama – to je novac koji apsolutno omalovažava ljude koji su podredili svoj život tom “pozivu”, a ujedno i spašavaju kompaniju od velikih gubitaka. Nažalost, to je postao uzorak po kojem Nintendo radi već neko vrijeme, a koji bi im se možda mogao jednog dana obiti o glavu. Sreća u nesreći za Nintendo je da se tu radi o “hakerima” o kojima već generalno vlada ne baš pozitivno mišljenje u javnosti. Makar, bilo bi zanimljivo čitati analizu koliko milijuna primjeraka Wii konzole je prodano upravo na račun hakera, koji su navedenu konzolu učinili znatno atraktivnijom i dostupnijom masama.

Youtuberi su se prvi pobunili, Nintendo video sadržaja sve je manje. Hakeri su drugi, Nintendo je omalovažavanjem samo ubrzao piratizaciju Switch konzole. Na redu su još ostali obični igrači, često najpozitivnije osobe u svim granama života, pa tako i na raznim forumima (uključujući i našem). Kao potpisnik ovih redova nikako ne smatram da će išta od recentnih Nintendovih poteza uzrokovati financijske posljedice na kompaniju, naprotiv, Nintendo zasigurno čeka lukrativna budućnost. Međutim, Nintendo bi mogao postati kao Katolička Crkva – svi vjeruju u Boga, ali samu Crkvu više nitko ne može smisliti.