Kolumne

Oče naš gamerski!

Otac. Mužjak. Gamer. Stup. Papučar. Junak. 

Oče naš, volimo te mi!

Eh, evo nove teme i kolumne. Poslije one o prđenju, ekipa rekla da se nasmijala, pa ajmo dalje u šaljivom tonu. Moram vam iskreno reći da nakon zadnje kolumne slobodnije prdim. Ne moram više baš toliko unaprijed najaviti i pitati svoju polovicu smijem li prdnuti u svome stanu. Kao da ja znam kad će prdac naići pa moram najaviti. Shvatila je ona da moram okidati. Šta ću jadan?!

Kao mali imao sam san. Nisam htio biti pilot ili astronaut jer nisam dovoljno pametan. Htio sam imati LCD TV i PlayStation. Budala. Nisam ni mislio da ću imati curu, a sutra možda i ženu i da će ona meni određivati šta ću gledati. “E, nećeš! Tko je tu muško? Ti ili ja? Gledat ćeš TI šta ti ja kažem da ćeš gledati jer ja sam MUŠKO! Ja radim i držim stupove ove kuće.” E, dragi moji, tako razmišljate kad ste mlađi i kad su vam muda velika i visoko stoje, a kita stoji i bez afričke šljive. Ne, ne koristim to. Još sam mlad ja. Samo sam shvatio da imam LCD i konzole, ali sam i shvatio da je ona muško. Ne, nema ONA brkove ni dlakave noge, a bogami ni kitu, ali često mi ruši one stupove. Pa kakav sam ja to ‘rvat i Balkanac kad mi žena zapovijeda? E, jebem li ti papučara.

image

‘Alo mala! Nisam ti ja papučar. Il’š kako ja kažem il’ neš’ nikako!

Ajde da vam kažem kako sam upoznao svoju bolju polovicu. Ili goru. Ne znam ja. Zaljubio se u njen nevin osmijeh i neiskvarenost. Kao pravi gamer pun iskustva sa ženama (sarkazam) i kao pravi jebač koji se brusio na igri Virtual Sex, mislio sam da sve znam. O ženama. Haha, budale. Upoznah je blizu posla. Baš je bila mlada i lijepa. Zvao je na kavu jednu, drugu, treću, i vidim ja ide to. Pričamo čime se ona bavi, hobiji… Ma znate ono tipično dosadno. Prosipate sve mudrosti samo da biste ispali pametni, a zapravo samo želite jedno – znamo svi što – zabiti u produžetku, osvojiti trofej iliti staviti ga u [email protected] Kada sam rekao da su mi hobiji videoigre – ona vrti očima kao: “Pa nisi dijete.” Htio sam odmah skočiti preko stola i zalijepiti jedan sticky grenade za nju, ali sam se sjetio da bi mi mogla dati pa sam taj njen komentar ispratio smiješkom. Danas vi mlađi “zbarite” žensku preko svih mogućih “mesenđera” i svega pa možda nemate sve te traume upoznavanja. Danas vi to odradite SMS-om. A ja sam se s njom poljubio prvo u svome stanu dok je u pozadini Chelsea igrao produžetke. E, pa, nije Chelsea jedini igrao produžetke. Ta djevojka će poslije postati izabranica gamerskog srca. Ne, nije mi tada dala. I bolje.

Borba za opstanak!

Još nisam oženjen. Volio bih da mi gamerske tate kažu varam li se i da se uključe u raspravu. Igram ja tako sa svojim prijateljem Gearse. Pričamo mi u partyju, nas 8. Nekoliko nas u vezi, par oženjenih i dvojica slobodnih. Dogovorili mi svi skupa igrati, kao pravi muškarci, Bad Company 2. Taman se skupili. Jedan jede čips. Drugi žvače neki klinac.

A ovom oženjenom u pozadini čuješ kako netko kljuca: “Mato, pa pička mu materina! Pa zar opet igraš? Pa ne možeš sada opet, mali je gladan.”

A Mato sav važan: “Ajde tamo u pm, makni se ispred TV-a, vidiš da igram!”

Smijemo se svi Mati. Počela igra i ovom četvrtom izgleda dolazi žena.

Čujemo u pozadini: “Pa dobro, ostavila sam te ovako prije 3 sata i nisi se maknuo. Pa koji ti je vrag?”

Ništa, čujemo mi svi kako se samo mikrofon gasi. Igra taj četvrti i dalje, ali loše. Vjerojatno mu žena kljuca.

Nije prošlo sat vremena kad onom oženjenom Mati opet žena: “Dobro, gasi to, mali se ukakao!”

Mato ni pet ni šest: “A jebemu Bog i djeci i ženi. Pa ne mogu ni igrati.”

Smiju se svi, a ja se već pitam: “Zar je to tako u braku?” Ode moj san da imam neki posao i svoj LCD i konzolu.

I tako prošlo neko vrijeme otkako sam s curom… Zna gdje živim, a ja igram. Pozdravimo se kao i uvijek, a ja taman Battlefield tučem pa sad ne mogu prekinuti. Dobih odmah prigovor stila: “Pa nisi me ni pogledao. Jesam ti falila?” Igram multiplayer, a ona ne kuži da ne mogu prekinuti sada. Kud sam falio – pa vidjeli se jučer. Ništa, kao pravi gospodin gasim konzolu da se posvetim curi. Ostat će prespavati. Šok. Donijela i četkicu. Čekajte, četkicu. Znate što to znači? Infiltrira se polako kao Solid Snake u bazu. Iznad moje glave uskličnik. Volim ja nju, ali četkicu je stavila!!! Kraj. Postat ću Mato. Prošlo neko vrijeme, godina, dvije, a ekipa vidi da sam sve manje u igrama. Znaju da sam u vezi, ali da toliko nemam vremena nitko nije mislio. Eh, nije vrijeme. Cura je. Ajde jedan vikend nije došla pa ja odlučio igrati s ekipom.

SPwow

Ah, konačno! Nema NJE! Nitko mi ne kvoca što je nered. Samo igranje cijeli vikend. 

Konačno 2 dana igranja. Obrisao prašinu s headseta. Ušao u party. Svi me i dalje hebu gdje sam i šta sam toliki papučar?! Jedan iz ekipe u međuvremenu postao tata. Čujem u pozadini i kod njega: “Ajde gasi te IGRICE. Mali Luka se ukakao pa mijenjaj pelenu”. Jaooooo!! Usred meča smo. Mali u pozadini plače jer, jebiga, zasran je. Čovjek mora ići. Ovaj jedan mladi igrač poludio. Ne razumije on to. Galami kao lud. Idući dan njih dvojica više nisu online frendovi. Shvatih vrlo brzo kako uskoro kreće borba za opstanak da malo mogu odigrati. I da me to čeka. Strah me kako ću ja sada sve to prilagoditi? Problemi, problemi… Sjetih se jednom što mi je jedan pali gamer pričao kada se oženio.

“Joj stari smijem ti se iskukat?”
“Naravno”, reče ja njemu.

Nisam znao da tada slijedi oda o seksu i igranju. Umirao sam od smijeha. Pa da nastavim njegovu priču…

Gaming sex!

Naručili nas dvojica kavu i kreće priča: “Naručio ja sebi Uncharted 3. Lud sam na poslu bio. Čekam da mi poštar dostavi na posao paket da ona moja ne vidi da sam opet igru kupio. Prošlo već 11 sati, a nema poštara. Već sam nervozan bio. Lud. Kao da nisam jebao par mjeseci. A onda oko 14 sati zovu s porte da me poštar treba. Ljubim poštara kao da sam dobio jackpot. Čekam 16 sati da odem doma. Žena mi taman otišla na kavu s frendicama. Kava njihova traje 3-4 sata. Jao, super. Otvaram igru i krećem. Uncharted mi je najdraža igra ikada. Strašno je dobra. Prošlo 2 sata, a žena šalje SMS da će ostati još. Ma predivno nešto. Prošla i ta 2 sata i evo nje. Čujem ključanicu kako se otvara i ulazi ona. Ja zalijepljen za ekran pozdravljam je i molim Boga u sebi da me danas ništa ne pita i da me ne davi puno. Nema nje pola sata pa sam mislio da je u sobi i gleda TV. Uživio sam se u igru. Drake skače, puca – ludnica na ekranu. Odjednom osjetim ruke na svojim prsima.”

Marriage 1024x589

Hm… Koji level dalje proći? Koji trofej osvojiti? Kad će više sjašiti? 

“Okrećem se kad ono moja žena u halterima. Otuširala se i kupila novo rublje. Napaljena kao zmaj. Uzima mi ruku (a ja si mislim da nisam pauzirao, jebemu sve) i hoće da je mazim. Ispred mene stoji moja seksi žena, a meni u glavi Uncharted. Eeeee, užasa. Vidim ja ona navalila i hoće voditi ljubav. Ajme, kud baš sada?! Od svih dana ona baš sada hoće kad mi je Uncharted 3 izašao. ‘Jao, nemoj sada’, mislim u sebi. Šta ću sada nego kao pravo muško opremiti ženu. Nema mi druge. Stavljam pauzu i mislim na Drakea. Žena svuda po meni. Radi neke stvari koje nikada nije radila, a ja samo mislim kad će završiti da idem igrati. Požurujem tu predigru da se poseksamo, obavimo to i ajmo dalje. Ali – neće ona. Baš danas hoće izmijenjivati nježnosti. Neće samo seks. Završila predigra i dok je gledam s leđa i obavljam posao u glavi razmišljam kamo će me dalje Uncharted odvesti. Jebemti, nikada svršiti. Pa mogao sam već preći 3 chaptera preći. Neće ovi moji padobranci da izlete. Ona već obavila svoje, a ja ne mogu. Pa mislim si: ‘Ne smijem ne svršiti. Šta će žena reći.’ Žena radi sve i svašta. Vrti kao mješalica, vuče kao usisavač, ali ne ide. Konačno svršio s bludom i ja.”

P.S. I Love You!

U nevjerici gledam čovjeka i ovo što mi je sada ispričao. Pitam ga je li normalan, a on meni reče da je to borba za opstanak – za svoje vrijeme i teritorij. “Svašta, baš svašta”, pomislio sam. Moja žena će imati razumijevanja za mene, a dužnosti u braku valja ispunjavati. Tako mi stariji kažu. Ja sam još u onoj fazi gdje živim sam, ali cura sve više kod mene. Znate što mi je simpatično? Kad ja lijepo pitam: “Mogu li malo igrati, a da se ne naljutiš?” a ona kaže: “Može.”

Jao majko, kakva pogreška nekada to bude. Ajde da ja igram kao svi “normalni” gameri 2-3 sata u “šusu”.

Nego, prođe pola sata, a onda čujem iz kupaonice “A jel’ ti nije dosta sada već? Ajde, treba prašinu malo obrisati. I šta si te bokserice tu stavio?”

Ja mudro šutim i pravim se da ne čujem. Možda prođe. Nikako da naučim da ću joj samo još više napuniti “rage mjerač” pa da će uskoro ispaliti svoj specijalni napad zvan OMBPIT iliti “odjednom moram brisati prašinu ispred televizora”. To joj je mega specijalni napad koji uvijek izvuče kada vidi da sam se uživio u igranje.

Tim napadom mi uništi cijeli health, a ako ga nekim čudom preživim, kasnije požalim što sam uopće upalio konzolu jer uvijek kaže: “A jel’ ti nisam dala da igraš?”

“Pa čekaj malo. Ja sam svojim radom kupio taj TV, igru i konzolu. Šta me jebeš?” To naravno mislim u sebi jer gdje ću joj to reći?!

Nisam seronja. Poštujem svoju curu i molim Boga da ode na eBay i traži neke jeftine haljine. Ili torbice. Ma ako treba, platiti ću par dolara samo neka luta po bespućima kineskih rukotvorina.

Ja igram, a ona okrene laptop i pita me: “Jel’ ti ovo lijepo”?

Naravno da je, ljubavi. Samo ti gledaj i traži. Zabavljaj se satima na eBayu. Meni super. 

The Wolf Of Wall Street review

Draga, mogu još pola sata igrati? Obećavam da ću gaće stavljati u košaru, a čarape neću bacati ispod kreveta!

Ovih zadnjih par godina online igranja svega sam se naslušao. U partyju sam doživio toliko smijeha da to ne mogu ni opisati. Online muškarčine “ownane” od strana svojih polovica i djece. Psovka i suza od smijeha nije nedostajalo nikako. Mene zanima kako se vi svi gaming očevi, zauzeti, pa i slobodni, snalazite i kako balansirate između svega – svojih gamerskih potreba, curinih/ženinih potreba, škole i drugih? Ili imate gaming polovicu koja razumije vaše potrebe? Podijelite s nama.

Komentari

Ulogiraj se kako bi komentirao

Povezano

Back to top button
Close
Close