Glazbena recenzija | Let 3: Angela Merkel sere

Angela, Anđo, poooseri se na naaas ♪

Napisao/la  Josip Vladić Srijeda, 10 Veljača 2016

Ne uzevši u obzir dvostruki koncertni album „Živa pička“, studijsko-kazališno-koncertnu kompilaciju „Kurcem do vjere/Thank You, Lord“ te album starih, neobjavljenih snimaka „Punjeta“ dok su se još zvali Let 2, zadnji album kultne riječke grupe Let 3, „Bombardiranje Srbije i Čačka“, imali smo prilike poslušati prije nešto više od deset godina. Bio je to funkcionalni i zabavni cirkus raznih glazbenih žanrova s malo autorskih tekstova pa bez obzira na kvalitetu, pojavila se određena bojazan nisu li glavna okosnica benda Damir Martinović Mrle i Zoran Prodanović Prlja uz ostatak sviračke ekipe možda izgubili inspiraciju što se tiče vlastitog, autorskog materijala. No, srećom, nakon nekoliko preslušavanja novog albuma „Angela Merkel sere“ taj strah je u potpunosti nestao.

let3 1

Značajka Leta 3, pored koncertne vizualne atraktivnosti, medijskih provokacija i specifičnih, ne posve uvijek razumljivih tekstova, je i originalnost pristupa pri snimanju svakog albuma. Doista se ne može reći da se ponavljaju i da snimaju na isti kalup kad pronađu dobitnu kombinaciju (za razliku od mnogih drugih), a to je uglavnom značajka i novog albuma.

Na ovom albumu se ne mora očekivati glazbena nacifrenost prethodnog uratka, no nije puno daleko od toga. Ovdje je riječ o prilično uravnoteženoj mješavini žestokog rocka s elektronikom. Također, bez obzira na naslov, album nije toliko politički obojen što je vrlo pohvalno. Naravno, tekstovi su i dalje tipični letovski pri čemu nije uvijek lako odgonetnuti što je pjesnik Mrle htio reći.

Album otvara dinamični singl „Zlato“ koji, iako ne najbolja numera albuma, daje vrlo dobar uvid u ono što nas očekuje u ostatku preslušavanja, s dominantnim gitarama i odličnom bubnjarskom sekcijom. Slijedi „Ćopopipo“, žešća rockerska avangarda s gotovo nepostojećim tekstom u kojoj se uglavnom uživa u svirci koja podsjeća na ranije albume, očišćena od elektronike i puhačkih instrumenata. „Prdni majko“ i „Gladni“ uvode političke boje u album i opet oduševljavaju svirkom, ovaj put (što se tiče prve) uz blagi dodatak puhačke sekcije (koje, eto, nisu u potpunosti zanemarili). Nešto lakšeg tempa, hedonističku „Divljakušu“ već smo imali prilike odavno čuti, kao i „Ribokemiju“ koja je preuzeta iz kazališne predstave „Kiklop“, no s novim, bogatijim glazbenim aranžmanom naspram izvorne na udaraljkama. Iduća, „Mazi“ je možda i najbolja pjesma albuma sa zaraznim refrenom, koja bi vrlo lako mogla biti oblikovana i u novi spot. Nakon toga počašćeni smo novom, možda ne najboljom, no elektronski nabrijanom Mrletovom „Ciklamom“, još jednom konstantom albuma Leta 3. Završetku albuma privodi nas himnična „Punjeta“, davno napisana pjesma, no nanovo glazbeno uobličena kao i naslovna, technoidna „Angela“ dominantnih, gotovo sakralnih vokala. Završna „Kurac Marko“ odlična je zafrkancija na tragu „PNNK“ i „Kurcem u čelo“, no puno bolje i zabavnije.

let2

Jedanaest pjesama koje nudi „Angela Merkel sere“ može se ipak činiti kao ne baš puno materijala nakon desetljeća duge pauze, no uvjeren sam, kao i kod drugih medija, da je kvaliteta ispred kvantitete. Album jest prilično uravnotežen, odlično odsviran, zaraznih refrena, no pomalo mu nedostaje nešto veće raznolikosti kakva je imala fenomenalna „Jedina“.
Sve u svemu, može se zaključiti da se Angela vrlo kvalitetno ispraznila, a ostaje nada da se na idući album Leta 3 neće opet čekati cijelo desetljeće jer je kreativna crta i dalje prisutna.

Nema komentara (još)!
Ulogiraj se da bi komentirao.