Filmska recenzija | Get Out

Još jedna potvrda kako je upoznavanje obitelji svoje bolje polovice prilično zaj*bana stvar.

Napisao/la  A.B. Utorak, 25 Travanj 2017

Jordan Peele većini je najpoznatiji kao jedna polovica dua Key and Peele, ali i kao glumac koji se većinom dokazao upravo u komedijama. Svojim prvim izletom u režiserske vode prikupio je prilično veliku pozornost, a njegov „Get Out“ kratko nakon izlaska postao je film s najvećom zaradom za debitantski film koji je ujedno temeljen i na originalnom scenariju.

Odmah na početku napomenut ću kako „Get Out“ predstavlja iznimno jak režiserski debi i zrači dozom samopouzdanja filmaša koji iza sebe ima nekolicinu filmova. Iskustvo koje je Jordan Peele prikupio radom u industriji jednostavno se ispoljava na ekranu i unatoč nekim sitnim zamjerkama u koje ću nešto dublje zagaziti kasnije u tekstu, rijetko tko bi nakon gledanja ovog filma pretpostavio kako se radi o osobi koja prvi puta dirigira čitavim filmskim setom.

Žanrovski odrediti ovaj film prilično je težak posao. Službeno je naveden pod misteriju i horor, a na to slobodno možete dodati i oznaku komedije. I ne, ovdje ne pričam o komediji kakve nam inače serviraju u današnje vrijeme, iako, da se razumijemo ima i pokoja takva situacija (koje u ovom filmu u tim određenim scenama odlično pašu), već ponajprije o satiri na današnje društvo, a poglavito na rasnu sliku SAD-a. Ona proizlazi iz pametno osmišljenih dijaloga koji variraju od onih kroz koje komedija izlazi prilično suptilno pa do onih koji su osmišljeni da budu toliko „glupi“ da zapravo funkcioniraju. Također, prisutan je manji broj genijalnih situacija u filmu koje će vas ako ih uhvatite dobro nasmijati, ali i pokazati vam koliko je naizgled jednostavan scenarij zapravo slojevit.

Misterija leži ponajprije u samoj premisi. Već će vas početna scena zaintrigirati, a činjenica je da sve što trebate znati prije gledanja ovog filma leži u sinopsisu. Od situacije u kojoj bijela djevojka vodi svog crnog dečka na upoznavanje s roditeljima izrodit će se razno razne čudne situacije, a naočigled savršena slika pomalo je manjkava ako samo malo bolje bacite pogled. Čitavoj situaciji pridonosi odličan glumački ansambl koji svakom scenom dominira, a kontrola emocija glavnih glumaca kao i iznošenje dijaloga na vrhunskoj su razini.

Horor dio filma ponajprije proizlazi iz same atmosfere pa tako ovdje nema nikakvog govora o jump-scareovima i sličnim boljkama današnjih horor filmova. Ovo nije film nakon kojeg ćete imati noćne more, ali na trenutke će svojim konceptima izazvati određene osjećaje koje će neki povezati sa strahom, ali i osjećaj bespomoći koji prožima glavnog lika na trenutke. Sve to dovedeno je na višu razinu odličnim soundtrackom, produkcijskim dizajnom, ali i već spomenutom glumom u kojoj određeni likovi pridonose dojmu nepoznatog, ali i čudnog što će kod mnogih, kao i kod glavnog lika izazvati osjećaj nelagode. Soundtrack svojim notama podsjeća na najbolje horor filmove, znači igra suptilno i jezivo, a atmosfera koju gradi u kombinaciji s gore navedenim stavkama može se rezati nožem.

Sama priča svojim će razvojem poprimiti priličan zamah i otići u direkciju koja će vas zasigurno iznenaditi, a o tome hoće li vam taj obrat sjesti ili ne ovisit će velik dio vašeg cjelokupnog doživljaja filma. Općenito film je dosta drugačiji od onoga što imamo prilike gledati na velikim ekranima danas, određeni koncepti mnogima će biti strani i neprihvatljivi, a sve čudne, kao i one over the top situacije kojima film obiluje mnoge će odvratiti od istog. Ono što želim reći je kako ovo definitivno nije film za svakoga, ali svako bi mu trebao pružiti priliku prije određenih prosudbi. Osobno nemam problem s načinom na koji film priča svoju priču, kao ni s korištenjem određenih obrata, dapače, smatram kako film svoju priču gura zamišljenom putanjom od početka pa do samog kraja i svjestan je onoga što želi biti unatoč činjenici da pomalo skače iz žanra u žanr.

Problemi filma leže ponajprije u nekim tehničkim sitnicama pa je tako montaža na trenutke čudna, određene scene naglo završavaju, a određeni dijalozi odaju dojam kao da su naglo izrezani. Sve to utječe na samu tečnost koja je na trenutke poremećena i mogla bi vas „izbaciti“ iz filma. Također, ne bi se žalio da smo dobili još kojih pet minuta duži film koji bi pomalo dublje zagrebao u određene koncepte i čitavu pozadinu priče izdigao na nešto veći nivo.

Za kraj, ponovit ću još jednom, „Get Out“ definitivno nije film za svakoga. Određeni koncepti koje gura zasigurno će polarizirati publiku i dok će kod nekih izazvati oduševljenje, drugi će ih možda i prezirati. Ono što je sigurno je da je Jordan Peele uspio u stvaranju svog malog svijeta kojeg je na kraju odlično prezentirao i približio čitavoj publici. Upravo zbog toga, ali i ostalih već navedenih kvaliteta o ovom se filmu već neko vrijeme priča.

Pružite mu šansu jer ovakvi su filmovi danas izumiruća vrsta.

Nema komentara (još)!
Ulogiraj se da bi komentirao.