Recenzija serije | Jessica Jones (2. sezona)

Nepotreban izlet u prošlost.

Napisao  Subota, 10 Ožujak 2018

Uz jedinu ženu rostera Marvel/Netflix vežu me posebne uspomene. Osim što nam je prva sezona ponudila odličnu dozu prijeko potrebnog osvježenja u žanru izokrenuvši isti naglavačke, ujedno se radi i o prvoj recenziji (link) koju sam pisao za portal. Također, prvi članak općenito koji sam napisao za portal bio je upravo o Jessici Jones. No dosta o mojim iskustvima... pričajmo malo o drugoj sezoni. 

Koračajmo unatrag

Pronalazak pozitivnih niti kojima bi skrojio priču o drugoj sezoni izrazito je težak posao, a razlog tome jednostavan je. Druga sezona serije korak je nazad u svakom pogledu... osim onog tehničkog za koji se može reći da je i dalje na mjestu. Najveća boljka od koje serija pati kroničan je višak epizoda i sadržaja koji ih upotpunjuje. Broj storylineova koji su ništa više nego nepotrebni nadjačava sve pozitivno, a najbolji primjer onaj je koji se zabavlja pričom Jeri Hogarth. Postoji jedan trenutak u kojem izgleda kako bi nam se pisci mogli iskupiti, da bi trenutak kasnije sve nade pale u vodu i okončale isti na nedostojan način. Svaki lik kroz novih 13 epizoda prolazi kroz priče za koje nisam previše mario, stari likovi sjene su onoga što su predstavljali, a većina novih likova u svakom su aspektu ispod očekivanog. Dijalozi su također primili udarac pa je tako cringe momenata puno previše, čak i za žanr. Općenito, pisanje se prilično srozalo, a nedostatak ideja i konstantno kretanje u krug dokaz su kako je potrebno srezati format kako bi serija profitirala. Sezona se bez ikakvog problema mogla obraditi u pola epizoda manje, bila bi efektnija ako ništa drugo. 

Enter... villain??

Najbolji primjer svega lošeg oko ove sezone je negativac... ako ga tako uopće možemo nazvati, bar kad pričamo u nekim konvencionalnim crtama. Posebno se osjeti ovaj dio jer je Kilgrave bio odličan lik, a ujedno i jedan od najboljih negativaca koje nam je Marvel ponudio kroz sve oblike filmskog medija dosad. Čitava sezona okreće se oko puta u prošlost i saznanja oko Jessicinih moći, pa je tako antagonist sezone još jednom osoba vrlo bliska Jessici. Ponovno se i veliki dio sezone oslanja na unutarnju borbu kroz koju Jessica prolazi, a isticanje njezine potrebe za alkoholom, unutarnji demoni i slične stvari do kraja sezone već će vam izlaziti na uši. Dodajte tome priličnu dozu patetike i jasno je kako je kako je nešto pošlo po zlu. Čak je i prva sezona, koja se odvojila od superhero žanra ponudila neke elemente istoga, dok su isti u drugoj gotovo nepostojeći. Da ne vidimo logo Marvela na početku svake epizode, uvjeren sam kako mnogi ne bi ni znali da pratimo seriju o liku iz stripova. 

Teško štivo

Pitkost Marvel/Netflix serija nakon nekoliko početnih epizoda se gubi, a zbog već navedenih problema gledanje postaje zamor. Jedina pozitivna stvar su i dalje dostojna gluma te pokoji bljesak starih likova. Posebno teško sve ovo pada nakon fantastične prve sezone, pa će tako ova ostati za zaborav. Loš antagonist, konstantno kretanje u krug i kroničan višak nepotrebnog sadržaja samo su neke od stvari koje daju dojam kako se radi o forsiranoj priči. Izgleda kako je scenaristima ponestalo energije i mašte na pola puta, a povremeni bljesci stare Jessice utopili su se u sivilu prosjeka. Prava šteta, bilo bi puno ljepše da je sve ostalo na prvoj sezoni.

Nema komentara (još)!
Ulogiraj se da bi komentirao.

AKTUALNO

  • 1