FFA na Svjetskom prvenstvu u Rusiji: Analiza grupe E

Ko to kaže, ko to laže, da Srbija ne prolazi dalje.

Napisao  Četvrtak, 07 Lipanj 2018

Prvu polovicu skupina smo riješili, a drugu otvaramo s ni manje ni više nego glavnim favoritom za osvajanje ovog prvenstva. Koliko je Brazil uistinu jak, a tko će od preostalih ekipa s njima u sljedeći krug natjecanja?

BRAZIL

Brazilci ovako moćno nisu izgledali jako dugo. Onih 7-1 protiv Njemačke je država Brazil doživjela kao veći problem nego li porast djece vojnika u favelama Ria, dapače, ne bi začudilo ni da su poticali naoružanja u sektorima gdje tipično dolaze njemački turisti. Brazilci su ovoga puta u kvalifikacijama odmah pokazali da više nema zajebancije. Zabili su čak 41 gol, dok su primili samo 11 pa su s gol razlikom od +30 imali čak 18 golova više od drugoplasiranog Urugvaja od kojeg su imali i 10 bodova više.  Prijateljske su odigrali također impresivno, a čak i kada bi im i netko zadao probleme i odlučio igrati protiv njih ozbiljno kao Hrvatska u prvom poluvremenu, dovoljno je da pustiš Neymara s lanca. Da vidimo imaju li Brazilci igdje ijednu manu.

Nakon nekog vremena Brazilci imaju top golmane. Pazite, ova zadnja riječ je u množini. Alisson je najtraženiji golman svijeta s obzirom da igra u klubu koji bi ga mogao prodat, dok je Ederson prvi izbor Guardiole u Cityju. Oboje nakon ovog prvenstva mogu odigrati još barem dva i to pitanje je riješeno dugoročno. Na stoperskim pozicijama imaju par koji se nadopunjava kao Zvonko Bohem i Igor Štimac u singlu Mare i Kate, a to su iskusni Thiago Silva te mladi Marquinhos, oboje igrači PSG-a. Marquinhosove fizičke predispozicije odrađuju posao za Thiaga Silvu, dok Silvino iskustvo i nogometni intelekt odrađuju posao za Marquinhosa. Kao opcija su tu i Miranda, koji komotno može zamijeniti bilo kojeg od ove dvojice, pa čak i na uštrb gubitka te poletnosti Marquinhosa, jer unatoč godinama oba ova starija stopera ne djeluju kao da stare. Još je tu i Geromel čisto da predstavi brazilsku ligu. Na poziciji lijevog beka Brazil ima onog ponajboljeg na svijetu, Marcela koji je iz godine u godinu sve impresivniji, te Filipea Luisa koji je pao u formi, ali i dalje će odraditi posao, iako ne na Marcelovoj razini. Na desnoj strani se javlja možda i jedini problem Brazila, a taj je da nju drži Danilo, momak kojeg su dosta seljakali po pozicijama i koji nije nivo na kojem je ostatak obrane, dok je druga opcija Fagner, tek pristojan bek brazilske lige.

Gang Brazil

Brazil, prekrasna turistička destinacija!

U sredini terena Brazil ima tešku kontru filozofije joga bonito, a ona se očituje u tercetu Casemiro – Fernandinho – Paulinho. Radi se o tri zadnja vezna sličnih karakteristika, s time da su Fernandinho i Paulinho igrači koji češće znaju odlutati i do suparničkih 16 metara pa bi rekli da su više box-to-box igrači nego li Casemiro koji je čisti zadnji vezni. Sva trojica su savršena u poslu u kojem rade, a najviše to iznenađuje kod Paulinha koji je ispao van nogometne mape prije 3 godine da bi ove uskrsnuo kao karijera Petra Graše. Za razliku od ova tri destruktivca, trio zadužen za ofenzivu u sredini je Fred – Renato Augusto – Coutinho. Augusto je kvalitetan igrač i važniji za Brazil nego bi čovjek rekao, no odlazak u Kinu ga je ipak udaljio od kvalitete nogometa na kojoj operiraju ovi ostali. Zbog toga su tu Fred, čovjek koji pokreće cijeli Shakhtar i kojeg je United kupio prije par dana za 60 milijuna eura iz itekako dobrih razloga, te Coutinho koji je s krilne pozicije preseljen na poziciju osmice kao što ga je koristio Klopp i koji i tu može pružiti partiju na razini igrača najviše klase što on i je.

Kao da nije dovoljno što imaju takve igrače u obrambenoj i veznoj liniji, Brazil grmi od kvalitete i u napadu. S lijeve strane napada Neymar o kojem ne treba trošiti riječi jer je čovjek najjači 1 na 1 igrač svijeta i tu diskusija staje, dok s druge morate birati između fantastičnih Williana i Douglasa Coste što je kao da morate birati doživotno gledanje Sumrak sage ili serijala Pedeset nijansi, ne znaš što je gore po tebe. Eh da, lijevo je još i Taison koji i kao najslabiji od četvorice je opet dovoljno opasan. U samom vrhu napada je također izbor brutalno jak. Gabriel Jesus je ponajbolji mladi napadač svijeta koji je već s 21 godinom zabio 9 golova za Brazil, dok je Firmino jedan od najpametnijih igrača svijeta koji zna koristiti prostor bolje od možda ijednog drugog napadača danas. Sve u svemu, moćno.

Webp.net resizeimage

Čekaj malo, kako je ovo moje dijete vidi mu kose plave sunce ti jebem.

Brazil je iz svih tih razloga razumljivi favorit kako skupine pa tako i prvenstva. Strahovita individualna kvaliteta, nezaustavljivi kontranapadi i tranzicije (zabijaju duplo više od prosjeka tim putem), jaka obrana (kao i golman) i brojka od 30 driblinga po utakmici čine ovu momčad supersilom. Inače razlika u broju driblinga po utakmici između ekipe koje su jedno mjesto pored drugoga, npr. 2. i 3. na toj listi, 3. i 4., 4. i 5. je uglavnom ili 1 ili manje od toga, a Brazil kao prvi ima čak 6 driblinga više po utakmici od druge Belgije. Mana Brazila može biti nekakav izostanak dubokog playmakera i iznošenje lopte sa svoje polovice što je recimo Hrvatska iskoristila izuzetno dobro. Također je ta pozicija desnog beka pod upitnikom, a i visoki izlasci njihovih bekova općenito (upravo zbog nedostatka playa) mogu biti kažnjeni, ali da se ne lažemo, tu se radi o takvim finesama da taktički plan ekipe s druge strane mora biti savršen, kao što i profil igrača mora biti savršen za to iskoristiti. Nisu nepobjedivi, ali onaj tko ih misli zaustaviti na putu prema vrhu mora odigrati perfektnu utakmicu te se nadati da oni s druge strane to uraditi neće. Nisu slučajno prvi favorit prvenstva.

ŠVICARSKA

Ako Dino Merlin misli na švicarsku reprezentaciju dok pjeva kako je njegov život Švicarska, onda je njegov život poprilično dosadan. Učinkovit, ali dosadan. Žena koja ti je cura još od srednje škole, jedno dijete, roditelji smješteni u dom, posao u kancelariji od 8 do 16, računi plaćeni, ljetovanje u Vrsaru, za Novu Godinu se ode u neku Budimpeštu ili Prag, vozi se Tiguan da bude komotno. Sve je na svom mjestu, ali uzbuđenja nema. To je Švicarska reprezentacija. U kvalifikacijama su pobijedili sve one od kojih su realno bolji pa čak i Portugala, ali su od njih i izgubili te završili drugi na tablici zbog gol razlike. Prijateljske su odigrali isto tako, Grke tukli taman 1-0, nad Panamom se iživljavali sa 6-0 te su izvukli remi sa Španjolskom na temelju katastrofalne reakcije De Gee. Ekipa koja pobjeđuje što bi morala i koja se bori da izvuče nešto protiv ovih jačih.

Na golu Švicaraca su dečki iz Borussie, jedan iz Dortmunda, Roman Bürki, a jedan iz Gladbacha, Yann Sommer, oba izuzetno solidni golmani od kojih će potonji vjerojatno startati kao prvi golman. Na stoperskim pozicijama možemo vidjeti Djouroua, čovjeka koji je u klubovima redovito cirkusant dok u dresu nacije igra solidno, te Schara, solidnog stopera koji se može pohvaliti da je uistinu Švicarac za razliku od mnogih ostalih. U zamjeni se našlo nekih novih mladih lica pa tako i ovdje imamo jednog momka iz Dortmunda, a drugog iz Gladbacha, a to su potentni Elvedi i Akanji, čistokrvni Švicarci. Ne bi čak ni iznenadilo da Akanji i preotme poziciju jednom od dvojice stožernih igrača. Na poziciji desnog beka se nalazi Lichtsteiner, čovjek koji s 34 godine ima snage kao da mu je 10 manje i koji je izuzetno profesionalan bek, dok mu je zamjena Lang, solidan bek Basela. Lijevo je Rodriguez iz Milana, čija je forma malo pala naspram nekih prijašnjih sezona, no kad se vidi koliko ekipa ima problema na ovoj poziciji onda je on premija, te Moubandje za kojeg molimo boga da mu Balog ne mora izgovarat prezime.

stef 10.jpg.688x388 q85 crop upscale

S obzirom na stil Švicarske igre, samo je jedna osoba dovoljno spremna za taj zadatak.

Središnji red je Švicarska nakrcala s čak 6 igrača, a odvojit ćemo ih na jedan jako jednostavan i pristojan način. Dakle, Fernandes, Zakaria, Freuler i Behrami, sve su to redom igrači koji više-manje rade neki bazičan posao u sredini terena s defenzivnim sklonostima i njih ćemo svrstati pod rubriku burek sa sirom. Burek sa sirom je sasvim ok stvar, ali ponekad poželiš mesa, a i Švicarskoj treba mesa u igri. E tada na scenu stupaju Xhaka i Džemaili. Xhaka možda nije imao blistavu sezonu u Arsenalu, čak je češće radio tamo stvari koje rade ovi iz rubrike sir te kupio crvene kartone, no u Švicarskoj je i dalje on glavni distributer lopte. Džemaili je pak igrač koji voli odlutati prema naprijed, stizati kasno u protivničkih 16 metara nečuvan i to se često pokaže dosta korisnim bilo da raspali po golu ili gurne suigrača u priliku. Behrami i Džemaili bi trebali zaigrati u sredini terena zajedno pa zapamtite, Behrami – burek sir, Džemaili – burek meso.

Kada pričamo o švicarskim krilima i o napadu, treba reći da samo jedan igrač može napraviti nešto 1 na 1 te unijeti element prodornosti u njihovu igru, a to je njihovo desno krilo, Xherdan Shaqiri. Shaqirijev Stoke možda je ispao iz lige, ali to ne mijenja činjenicu da je Xherdan primarna švicarska opasnost sposobna probiti, centrirati i opaliti projektil ako treba i s 40 metara. Na lijevoj strani Švicarci imaju samo Zubera koji je izuzetno prosječan igrač. Od 4 centarfora koliko ih je Švicarska pozvala na ovo prvenstvo, niti jedan od njih se ne može pohvaliti dobrom sezonom pa niti nekom individualnom kvalitetom. Embolo je trebao biti čudo od djeteta pa je zabio za Schalke samo 3 gola ove sezone, Drmić je u katastrofalnoj formi već tri sezone (6 golova u 3 sezone), dok je Seferović nešto kao i odigrao, no ja ne znam kako tog čovjeka opisati. Tko je Seferović? Što je Seferović? Zašto je Seferović? Baš nekakva nedefinirana masa. Po brojkama ispada da je u najboljoj formi, barem klupskoj, bio Mario Gavranović, no dajte ljudi budimo ozbiljni.  U principu sve to u vrhu napada izgleda poprilično jalovo.

 

Webp.net resizeimage 1

Kvalitetniji dio švicarskog veznog reda.

Švicarci su dakle momčad koja ide doslovno u Rusiju napraviti posao za koji su kompetentni. Teško da mogu protiv Brazila, ali od ostalih suparnika su na papiru bolja ekipa, a oni takve u principu i pobjeđuju. Dobro su organizirani u obrani, znaju držati loptu u svojim nogama, znaju odigrati suvislu akciju kada imaju posjed te su snažni u duelima, pogotovo na sredini terena. Zbog svega ovoga ne čudi da Švicarska zabija na sve moguće načine osim na jedan, a to je iz kontranapada. Izostanak ikakve ozbiljne brzine u napadu ove momčadi, ikakve prodornosti (zbog obrambene strukture bekovi nisu toliko ofenzivni koliko bi mogli biti) te ikakve individualnosti (izuzev jednog igrača) su ključni problemi Švicaraca. Ako bi nečije utakmice mogle imati malo golova, onda su to njihove. Samo ostaje pitanje hoće li uspjeti gurnuti taj jedan Srbiji i Kostarici.

KOSTARIKA

Kostariku pamtimo s prošlog svjetskog prvenstva kao najsimpatičniju reprezentaciju. Dogurali su skroz do četvrtfinala gdje su ispali nakon jedanaesteraca od Nizozemske, a ono što ih je ponajviše tada guralo prema naprijed je ono što im je glavni forte i danas, no o tome kada pređemo na kadar. Kostarika je završila kvalifikacije kao druga momčad na tablici iza Meksika, a ispred Paname, no mogli bi reći da Kostarika nije bila toliko dobra koliko su ostali bili loši. Naime svoje četiri pobjede je Kostarika upisala protiv dvije momčadi koje se nisu kvalificirale na prvenstvo tj. došle do pozicije za dodatne kvalifikacije. Redom Meksiko, Panama i Honduras kao četvrti koji je u play-offu ispao od Australije, su preživjeli utakmice protiv Kostarike bez poraza. Prijateljske su im bile poprilično šarolike, porazi od Španjolske, Tunisa i Mađarske, a pobjede protiv Škotske i Sj. Irske. Mogu li Kostarikanci izvesti opet čudo?

Ako se pita njega, mogu. On je Keylor Navas i on je najveća snaga Kostarike. Real Madrid se uporno povezuje s raznim golmanima, no činjenica je da je Navas fantastičan golman i da je nerijetko spašavao Real ove sezone. Isto to radi i u Kostarici te je zasigurno ključni faktor ove ekipe. Zamjene njemu kao da i ne postoje. U obrani Kostarike je niz igrača koji su relativno nepoznati široj javnosti, no radi se o izuzetno discipliniranom skupu igrača koji bolje igra bez lopte nego li s njom. Duarte, Calvo, Acosta, Gonzalez i Waston su redom stoperi Kostarike, a samo ovaj prvi ima nekakvu funkciju u nekom europskom klubu s obzirom da se radi o stoperu Espanyola. Nekima će poznatiji biti Oviedo i Gamboa, s lijeve tj. desne strane, s obzirom da imaju iskustva igranja u Premiershipu, no realno se radi o drugoligaškim igračima. Njihove zamjene, Smith i Mattarita nisu poznate ni njihovim vlastitim roditeljima. Neovisno o tome što se radi o nizu nepoznatih igrača upitne kvalitete, u kombinaciji s Navasom izgledaju kao dobra klapa te su poprilično solidni u pozicioniranju i čitanju protivničke igre.

a.espncdn.com 2

Nije ovo slika s utakmice. Ovako se Keylor ustaje iz kreveta.

Vezna linija je poprilično problematična s obzirom da Kostarika nema baš previše igrača koji znaju što sa loptom. Azofeifa, Tejeda i Guzman mogu biti i egzotični nazivi za različite tipove burrito umaka, ali su ipak to igrači Kostarike ni po čemu posebni. Tu iskače Celso Borges koji igra za Deportivo kojeg još i zovu mozak Kostarike. Je li to zbog nogometnog znanja ili činjenice da je jedini igrač Kostarike koji je završio nekakvu školu i zna govoriti više od jednog jezika, to prosudite sami. Da je godina 2014. ne bi ga spominjali u ovoj kategoriji, no situacija s Bryanom Ruizom je takva. Nekoć napadač pa krilo, danas Bryan Ruiz igra srednjeg veznog ili ofenzivnog veznog u Sportingu. Iako ga u reprezentaciji guraju i dalje na krilo, atleticizam Bryana Ruiza je u opasnom padu što je ujedno i jedan od razloga zašto bi Kostarika mogla biti ove godine ipak slabija nego li onda.

Na krilnim pozicijama ćemo elegantno preskočiti nekog tamo Wallacea, Colindresa i Venegasa s obzirom da se radi o igračima koji odu iz domaće lige u onu američku na godinu ili dvije, ovisno o tome na koliko dugo dobiju zelenu kartu. Zato ćemo spomenuti Joela Campbella, igrača Arsenala kojeg Arsenal šalje na posudbe još od 2011. i koji nikako ne uspijeva opravdati svoj potencijal, te Christiana Bolanosa, čovjeka koji ima status čistokrvne nogometne ikone. Nažalost po Kostariku, neostvareni potencijal i veteran od 34 godine su glavne ofenzivne prijetnje. Najbolji termin za opisati to što se dogodilo Kostarici u napadu je decay. Za one kojima engleski ne ide, to je riječ koja opisuje postupno opadanje u kvaliteti kroz vrijeme. Ne pomaže ni ako spomenemo kako je Urena, njihov jedini napadač, od 2011. do danas u klupskom nogometu zabio ravno 11 golova.

Green Card main

S obzirom da je ovo glavna nagrada ukoliko prođu skupinu, vjerujemo u dobar nastup Kostarike.

Kostarika će tako na ovom prvenstvu ovisiti još više o onome o čemu je ovisila na prethodnom. Golman, disciplina u obrani, organiziranost, čitanje protivnika, agresivnost vezne linije. Njihov ofenzivni plan je dosta nejasan i teško je shvatiti što je njihova snaga u igri prema naprijed s obzirom da su zabijali na sve moguće načine (od kontranapada, dubokih centaršuteva, iskorištavanja greške, izvan 16, itd.), no svaki put je to djelovalo nekako slučajno. Držanje linije i molitva bogu da će tih slučajnosti biti i u ovoj grupi su ključni za Kostariku.

SRBIJA

Od Balkana, od Balkana, do ruskih terena, sve su straže, sve su straže, Krstajića Mladena. Nakon što su propustili dva Europska i jedno Svjetsko prvenstvo, Srbi se vraćaju kao Voja Šešelj iz Haaga. U dosta izjednačenoj grupi gdje nije bilo jasnoga favorita su završili na prvom mjestu ispred Irske, Walesa i Austrije, redom respektabilnih protivnika, te su zabilježili samo 1 poraz. Zabili su i više nego solidnih 20 golova u toj skupini, što je 2 gola po utakmici, a i prvi strijelac skupine dolazi iz njihovih redova. Prijateljske su im dosta šarolike, pa ima tu pobjeda nad Kinom i Nigerijom, poraza od Maroka i Čilea, te remija s J. Korejom. Sve u svemu, ne zvuči toliko loše. Rezultatski i nije, ali ne bi Srbi bili Srbi kada ne bi imali milijun problema u vlastitim redovima. Čovjek koji je odveo Srbe na prvenstvo i koji je zabilježio onaj rezultat u skupini je bio Slavoljub Muslin. I dok su Hrvati promijenili izbornika u posljednji čas kako bi nas ovaj novi odveo na prvenstvo, Srbi su rekli: „šta je mamu vam ustašku, ovako se to radi“, i dali otkaz Muslinu pred prvenstvo. Razlog? Muslin nije htio na prvenstvo voditi SMS-a, a tu ne pričamo o bendu koji pjeva „Dobrodošla u moj dom, tugo mirišeš na usne njene“, već o Sergeju Milinkoviću-Saviću. Savez je odlučio, igrač ispred trenera. No, osim njega, što se još nudi u Srbiji?

Iako bi obrana Srbije trebala biti njihova najveća snaga, samo četvero igrača iz zadnje linije imaju nekog iskustva igranja za reprezentaciju, a nije pomogla ni nedavna ozljeda Nastasića koji je otpao za prvenstvo. Na stoperskim pozicijama mjesto zauzimaju dva veterana i tri mlada igrača. Veterani su Bane Ivanović i Dule Tošić (iako Dule igra i beka), dok su mladići stoper Werdera Veljković, Krasnodara Spajić i Fiorentine Milenković. Kad kažete riječi „srpski stoper“ vjerojatno zamislite tipa od barem 1,90m koji na slušalica pri izlasku iz busa sluša Boru Drljaču i spreman je odstraniti protivniku udove sa tijela. Sva petorica i jesu takvi igrači koji zbog izostanka okretnosti i brzine primjenjuju pravilo „lopta prolazi, ti brate nećeš“. Na lijevoj strani su Srbi pokriveni primarno zbog Kolarova koji je imao fantastičnu sezonu u Romi i koji je jednako dobar u obrani i u napadu. Zamjena mu je Rodić, ali on ide gore pit i zajebavat se. Rukavina je pak jedini desni bek ove ekipe, no popriličan je problem što nije imao baš dovoljno minuta u Villarealu, a i 34 su mu godine.

rvCk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTXpRN01EQV8vZjU4MjUyOGUwNjA1YjVmMzc3ZTA5YjlhZGJhZDI3ZjUuanBlZ5GTAs0C5ACBoTAB

Za razliku od svih ostalih zemalja, Srbi znaju što je potrebno za prolaz grupe.

U sredini Srbi imaju tri (zar ste sumnjali da će biti neka druga brojka) kvalitetna igrača, od kojih su dvojica čak i ozbiljna klasa. Milivojević je ovaj koji je za nijansu slabiji, no radi se o igraču koji je bio ključan za opstanak Palacea u engleskoj ligi i koji se pokazao kao igrač koji je poprilično solidan u fazi napada i obrane. Onaj koji u potpunosti pomaže obrani, i to značajno, je Nemanja Matić. Nemanjin postotak uspješnih startova nadmašuje čak i Kanteove, a uz to, Matić iznimno dobro kontrolira protok igre kada oduzme loptu i omogućuje čitavoj ekipi da se rasporedi. Treći igrač je već spomenuti Milinković-Savić kojeg želi u svojoj ekipi svaki klub svijeta te ga većina Europe smatra najboljim mladim box-to-box veznjakom danas. Tu je još i Marko Grujić čiji potencijal još nije došao na vidjelo i za očekivati je da će s Rodićem lomiti negdje.

Na ofenzivnim pozicijama Srbi imaju nekolicinu igrača, no dva se ipak ističu kao igrači za nešto više. Među petoricom ofenzivnih veznih i krila to je Dušan Tadić koji je proklet činjenicom da mora igrati sa Shaneom Longom u Southamptonu. Zbog slabije sezone Southamptona Tadića nije bio toliko zamijećen, ali imao je Dušan još jednu sjajnu sezonu te je bio pri vrhu lige u broju ključnih dodavanja, samo što ih nitko od balvana kojima je okružen nije iskoristio. Za Srbiju je bio jednako dobar. Od ostalih igrača tu su solidni Kostić na lijevom krilu, Radonjić kojeg ćemo pridružit pijanki Grujić-Rodić, te Živković kojeg je Benfica uzela jer je čudo u menadžeru, ali čiji je potencijal čini se ostao u Nišu. Tu je još i Adem Ljajić, ali Ljajić je takva bomba u glavi da se ne zna što očekivati od njega. Mislim čovjek ne pjeva srpsku himnu i još je k tome musliman. Ako nešto smrdi na duplog agenta, onda je to Ljajić. U vrhu napada valja spomenuti samo jednog igrača, a to je Aleksandar Mitrović, s obzirom da su mu zamjene Prijović i Jović bitne kao Vučiću gospodarstvo Srbije. Mitro se spasio odlaskom u Fulham gdje je pronašao formu, a to je dokazao i u dresu Srbije s obzirom da je bio prvi strijelac skupine.

193026

Dame i gospodo, Aleksandar Prijović.

Kada se sve zbroji, Srbi imaju razloga za nadati se nečemu. Protiv Brazilaca će im biti teško s obzirom da im je obrambena linija poprilično spora i da bi 1 na 1 tu Brazilci mogli raditi nereda, ali protiv ostale dvije ekipe Srbi imaju što za reći. Radi se o najvišoj reprezentaciji na prvenstvu i logično ekipi s možda najboljom skok igrom na prvenstvu. Čim možeš reći da si u nekom elementu nogometne igre možda i najbolji, to moraš i iskoristiti, pogotovo kad imaš Kolarova i Tadića koji su sposobni namjestiti lopte za takvu igru. Također, ekipa su koja ima izrazito visok postotak zabijenih čistih prilika. Kada se nađu u šansi, to je u pravilu pogodak. Problemi kod Srba će biti već naveden nedostatak brzine, izostanak kvalitetnog desnog beka, te iznošenje lopte. Srbi ne reagiraju baš dobro na visok presing i mogu imati problema s distribucijom u tim situacijama. Zgodno za njih je što su u skupini koja je za njih potencijalno dosta dobar match-up. Ostaje samo za vidjeti mogu li u glavi biti svoji ili će balkanske mušice poremetiti momčad kao što to inače znaju.

Nema komentara (još)!
Ulogiraj se da bi komentirao.