Retrospektiva | Gran Turismo

Gran Turismo je Gran Turismo. Sve ostalo su samo vožnjice.

Napisao/la  Kristijan Pranjić Ponedjeljak, 06 Ožujak 2017

Sjećam se tih vremena kad su manje više sve automobilističke utrke bile na jedan te isti kalup. Voziš se protiv drugih automobila i paziš na svaki checkpoint da ti zadano vrijeme ne istekne do kraja. To je imalo smisla na arkadnim automatima, ali na kućnim konzolama i PC-jima baš i ne. Realnost u ponašanju je bila nula bodova. Zavoji bi se proletavali punom brzinom ili bi se prošli što atraktivnijim driftanjem.

Ponuda automobila bi bila uglavnom jednoznamenkasta kao i broj staza. Neke dodatne mogućnosti nisu baš ni postojale, a sveukupna trajnost takvih vožnji bi se mogla ugurati u jedno popodne. Dva, ako ste veoma loš igrač. Tu i tamo bi došao pokoji Need For Speed ili Test Drive pa bi uveli bježanje od murjaka kao atraktivnu disciplinu. Ipak bi staze sadržavale promet koji je pri punoj brzini valjalo izbjeći slalomiranjem. To znači kršenje zakona i pojavu drotova koji se neće libiti upotrijebiti sva raspoloživa sredstva da vas uhapse. Moram priznat da je taj aspekt uvijek bio zabavan. A tek voziti policijski Lamborghini Diablo? Ufff!

Profesionalac među amaterima

Ridge Racer, Need For Speed, Test Drive, Daytona Racing, Screamer, Lotus Challenge i ostali imali su zajednički nazivnik. Nisu bili ni „S“ od simulacije. Smatralo se da je arkadni stil „way to go“ što se tiče vožnji. A onda je došao on. Neprikosnoveni kralj žanra automobilističkih simulacija po imenu Gran Turismo. Mali tim od 15-ak ljudi na čelu s Kazunorijem Yamauchijem dokazao je da vožnja može biti što je više moguće realna, a u isto vrijeme i zabavna.

GranTurismo_1_FFA.png

Ah taj Mitsubishi GTO LM... Jedan od rijetkih koji je imao 7 brzina.

Iako je bilo igara koje su nudile kupovinu automobila ili modifikacija, sve je to uglavnom bilo mršavo i svedeno na minimum. U Gran Turismu se sve uglavnom oslanja na novac radi kupnje novih ili rabljenih automobila ili dijelova. Taj novac se, dakako zarađuje pobjedama u raznoraznim utrkama. Odmah u samom startu simulacijskog moda gleda nas ogroman meni u kojem možemo bez problema ulupati par sati gledajući koji se sve automobili nude na prodaju pa shvatiti da s naših bijednih 10000 kredita u džepu možemo samo sjesti i plakati. Srećom pa je u ponudi lepeza rabljenih automobila među kojima ima solidnih kandidata za start karijere.

Jedini kupovi koje se mogu odigrati u startu su Sunday i Clubman kupovi. Zašto? Jer su jedini koji ne zahtijevaju položene licence određene kategorije. Da, da, ovo je bila prva igra koja je uvela testove za dobivanje vozačke. Ima ih svega 3 (B, A i International A licenca) tako da to se brzo riješi. Tada su nam otvorene sve opcije i možemo bez problema pristupiti svim utrkama.

Koliko automobila, koliko staza, koliko utrka, koliko svega

Gotovo 200 automobila koji se mogu voziti, 15-ak različitih staza, realno ponašanje automobila, mogućnost modificiranja svakog od njih prema vlastitim željama samo su neke od sitnica koje su jamčile mjesece i mjesece ulupanih sati u igru. Svi se sjećamo Toyote Supre, Nissan R33 Skyline GTR-a ili Mitsubishija GTO Twin Turbo koje smo mogli stjunirat na preko 900 konja i devastirati protivnike na svakoj utrci.

Ovisno o vrsti pogona, automobili su se ponašali drugačije što dotad nije bilo slučaj. Za pogon na sva 4 kotača znalo se da je najstabilniji dok je za stražnji potrebno dobro ovladati prolaske kroz zavoje da nam automobil ne bi pr izlasku iz istih počeo raditi piruete. Nema više monstruoznih driftova niti prolaska punom brzinom kroz zavoje. Sada je potrebno kočiti prije zavoja i voditi računa kojom brzinom voziti kroz isti. S današnje perspektive to izgleda smiješno, no tada je to bila revolucija u malom. Automobile je čak moguće i oprati u vlastitoj garaži! Gimmick? Navodno pranjem auta poboljšava se aerodinamika za 3 do 5% pa vi nemojte zasluženo prati svoje ljubimce nakon hrpe utrka.

GranTurismo_2_FFA.png

Uvodna FMV špica je možda bila samo uljepšana grafika iz igre, ali je bila efektna.

U jedinici su sve staze izmišljene, a većina njih se protegla kroz sve nastavke kao što su Trial Mountain, Deep Forest Raceway, Special Stage Route 5 i slične. Tu je i original Special Stage Route 11 s onom zloglasnom šikanom koju su izbacili u budućim nastavcima jer bi bila predmetom mnogih zabijanja i frustracija. Tko god ju je mogao proći pri velikoj brzini oslanjajući se na zbacivanje težine auta s lijeva na desno pa opet lijevo je bio faca samo takva.

Neki novi klinci

Većina kupova bi imala od 3 do 5 staza s od 2 do 5 krugova tako da su se relativno ti isti kupovi vrlo brzo porješavali. Ostalih 5 protivnika na stazi vam neće predstavljati nikakav problem jer je AI gotovo nepostojeći. Voze se definiranom putanjom i gotovo da ne odstupaju nimalo. A za kraj, kao test izdržljivosti, uvijek postoje famozne endurance utrke. Srećom ima ih samo 3 jer očito je to bio eksperiment u prvom nastavku.

GranTurismo_3_FFA.png

Američki muscle. Odličnog izgleda, zvuka i snage... Sve do prvog zavoja.

Grafički je igra svojedobno bila na vrhu što se tiče kvalitete s predivnim 2D pikseliziranim drvećem, zvuk automobila kao usisavača prepoznatljiv, a soundtrack su činili renomirani pop rock sastavi u nastanku svojih karijera, kao što su Feeder, Ash i Garbage te raznorazna elektronika (meni osobno krajnje nepoznata). Jednostavno rečeno, Yamauchi i ekipa su se pojavili u pravo vrijeme na pravom mjestu i stvorili uspješnu formulu koja će ih pratiti dugi niz godina. Uspjeli su napraviti igru koja ima savršen omjer simulacije i arkade u sebi. Dakle, mogu je igrati oni koji nisu baš vični vožnjama kao i okorjeli fanovi žanra.

Sve je to doprinijelo tome da se igra prodala u više od 10 milijuna primjeraka postavši najprodavanijom PS1 igrom i trećom najprodavanijom igrom u Gran Turismo serijalu. Kritičari su bili oduševljeni, a igra se dan danas nalazi na top listama najboljih igara, kako na PlayStationu, tako i uopće. Ime Gran Turismo postalo je sinonim za žanr vožnje u videoigrama što je osiguralo to da serijal postoji i dan danas, 20 godina poslije. U današnje doba, konkurencija je naučila pokoju stvar pa se GT mora boriti s Forza Motorsportom, Project C.A.R.S.-om, Driveclubom i ostalima. Uz to, GT6 se i nije baš proslavio kao nastavak, pa se očekuje da se Yamauchi i ekipa iskupe s Gran Turismo Sport. Vječne odgode ne mirišu na dobar znak, ali bolje i to nego da izbace poluproizvod. Nadajmo se da neće razočarati.

viper89
2017 Ožu 06 11:08:09 AM
Legendarna igra. Odlican tekst.
Zero
2017 Ožu 06 11:10:10 AM
GT 2 <3. Pun pogodak je bio kad su stavili i rally. I onda uzmeš kasnije Escuda ko zadnji šaban i uništiš sveee.: p

GT je baš prebacio stvari naglavačke za sve buduće konzolaške simulacije.
Fox
2017 Ožu 06 11:18:07 AM
Quote:

GT 2 <3. Pun pogodak je bio kad su stavili i rally. I onda uzmeš kasnije Escuda ko zadnji šaban i uništiš sveee.: p



Upravo to! Trojka mi je bila i ostala najdraži nastavak u serijalu, igrala se do besvijesti, tada još na kontroler. Kad se samo sjetim Toyote LeMans, Mazde 787B, Nissana R390... jaooo. A Escudo kad se razvuče na ravnici samo što ne poleti. :D

Edit: skužio da si vjerojatno stavio srce nakon GT2, a ja mislio kao 2 je slabiji od 3. :D  :roll Bez obira, što napisah u vezi trojke stoji. :)
Zero
2017 Ožu 06 11:53:38 AM
Eh, trojka je kod mene bila malo zapostavljena, a GT4 sam dosta kasnije nabavio i to original (jedan od razloga je taj i što je igra bila tvrdi orah za piratlije s obzirom da je bila na DVD9 formatu). Imam neku naviku da najviše igram svaki prijestupni GT nastavak. Evo, posljednji slučaj je bio s GT 6. Odlična igra i dalje, ali baš su zabrijali na mamutska ažuriranja svako malo.  A valjda bolje i to nego nikakva podrška.
K.
2017 Ožu 06 06:09:02 PM
Odlična Retrospektiva, Štakore. :D  :klanjamse
Jedan od najdražih serijala prepun onih najljepših gaming uspomena.

Quote:
Upravo to! Trojka mi je bila i ostala najdraži nastavak u serijalu, igrala se do besvijesti, tada još na kontroler.


Poptisujem te, Fokše. Legendarna igra. Od samog Feeder intro-a (meni jedan od najdražih ikad), preko one staze u Rimu, pa naposljetku do tog epskog Suzuki Escuda.
Uvijek sam igra GT na kontroler. :D Na takav način sam u prilično velikom postotku kompletira prva četiri komada, a četvrti je ujedno i zadnji Gran Turimo kojeg cijenim i kojeg sam igra.
Ne znam koliko poštujem i prihvaćam ovu novu politiku Kazunori Yamauchija, ali prva četiri Gran Turisma su jedni od vrhunaca mog života.

Quote:
A Escudo kad se razvuče na ravnici samo što ne poleti.


escudo.jpg

the GOAT
Yakuza_stinger
2017 Ožu 06 06:29:34 PM
Što je GT2 bio za GT1, to je GT4 za GT3. Svojevrsno poboljšanje svega usvakom smislu - što kvantitativno, što kvalitativno. Meni osobno je GT4 vrh serijala iako je dvojka u srcu kao i kod Zero-a. U nju sam baš stukao stotine sati. Jednom sam imao i 42 zlata na licencama i nabrijavao se položit svih 60 al nije mi se dalo više i izgubih save :P

Escudo u dvojci je doslovno bio kao cheat. Nenormalno brz a i upravljiv. No, nije ni Cultus bio loš, mrvicu je sporiji ali čini mi se da mu je akceleracija praktički identična. Šteta što ga nema ni na jednom drugom nastavku.
20090408131817!Cultus_GT2.jpg
Emilijo
2017 Ožu 06 07:18:39 PM
Sa metascorom 96, najbolje ocjenjena racing igra svih vremena!
Veigue
2017 Ožu 07 01:11:56 PM
Jedinicu nikad nisam igrao; startao sam serijal sa dvojkom. Nekad pojam za kvalitetu te, uz (prvog) Colina, glavni razlog zašto uopće i igram (kvazi) simulacije vožnji, a danas im je bitnije kružiti po mjesecu. Čovjek se upita koji vrag je Yamauchiju u glavi.

Odličan članak.
Ulogiraj se da bi komentirao.