Retrospektiva | Marc Ecko's Getting Up: Contents Under Pressure

Crtanje grafita po zidovima - vandalizam ili oblik umjetnosti?

Napisao/la  Kristijan Pranjić Ponedjeljak, 13 Ožujak 2017

Poneki zidovi svakog grada nerijetko budu mete izražavanja raznih individua putem raznih sprejeva u boji. S obzirom na to da se većina njih samo potpiše ili napiše nekakav (nerijetko vulgarni) natpis ili poruku u dosta ružnom fontu, ljudi takve činove nazivaju vandalizmom. S druge strane postoje oni koji crtaju jako lijepe višebojne grafite za koje se vidi da je potrebno uložiti truda, vremena i talenta. Hoćemo li i to klasificirati kao vandalizam? Možda grafite ne bi bilo pametno smjestiti na zidove jednog muzeja ili kazališta, ali bi dotični mogli uljepšati neki isprazni zid ružne zgrade u nekom kvartu. Bilo kako bilo, igra Marc Ecko's Getting Up: Contents Under Pressure ima zadatak pokušati skinuti stigmu vandalizma s crtanja grafita.

Kad narastem želim šarati zidove

Da je igra primano prilagođena za konzole, shvatio sam kad sam ušao u meni PC verzije koju sam ja igrao. Iako sam meni koji izgleda kao interaktivna podzemna željeznica izgleda predivno, ne nudi one opcije kojima sam se nadao. Razumijet ću to da ne mogu namjestiti rezoluciju igre na više od 1024 x 768 piksela pošto se radi o više o 10 godina staroj igri, ali da ne mogu konfigurirati kontrole, niti senzitivnost miša... E to je već lagani minus. Sreća u nesreći je ta da su kontrole namještene tako kao da igram FPS odnosno TPS igru pa sam se brzo prilagodio. Okretanje kamere mišem je preosjetljivo pa sam se i na to morao priviknuti. Nakon biranja grafita, šablona i ostaloga u crnoj knjižici, vrijeme je za misije.

Marc_Ecko_1_FFA.png

Nemojte ovo raditi "kod kuće" jer ćete vjerojatno završiti kao palačinka na asfaltu.

Igra nas stavlja u ulogu lika po imenu Trane koji bježi iz vlastitog doma ganjajući karijeru grafiti umjetnika u gradu pod nazivom New Radius. Zvuči kao tipični mladenački bunt prema vlastitom rodu i sigurnom životnom putu. Dodamo li u jednadžbu kako glavna faca Sung želi gentrificirati zgrade te putem strogoće držati liberalne oblike umjetnosti pod kontrolom, rezultat se čini vrlo nepovoljnim. Uz sve to, Gabe i njegova ekipa VaNR (Vandals of New Radius) će biti redoviti kamen spoticanja kroz tučnjavu, borbe grafitima i slično. Sve to da se pokuša usporiti ili spriječiti mlada grafiti zvijezda Trane u nastajanju. E pa neće uspjeti!

Sprej kantica je put, istina i život

Što se dogodi kad u mikser ubacite neke elemente igara kao što su Tomb Raider Legends, GTA San Andreas, Yakuza i Jet Set Radio? Poprilično zanimljiv smoothie zvan Marc Ecko's Getting Up: Contents Under Pressure. Barem na papiru.

Dakle, igra kombinira free roam kretanje i setting u stilu GTA s beat 'em up šoranjem i crtanjem grafita na što opakijim lokacijama (zidovi na vrhu zgrada, vlakovi i slično). Nažalost, nijedan segment igra ne radi naročito dobro. Pošto je stavljen veliki naglasak i određena doza ozbiljnosti na crtanje grafita, očekivao sam da će to biti malo kompliciranje izvedeno nego je. Samo se treba približiti željenom zidu, isprekidano pritiskati tipku za sprejanje i to je to. Svaki grafit se radi brzo, bezbolno i u roku. Istina, treba voditi računa o tome da ne ostavimo kapljice te da prijelaz ne bude prerijedak, ali to su sitnice koje se skoro pa mogu u potpunosti ignorirati.

Beat 'em up segment nije baš najprecizniji pa su moguće male frustracije prilikom upravljanja Traneom. Protivnici nisu teški za nalupati, ali ako ih se stvori troje na vas jednog, tada to biva već izazovom za vaše živce. Srećom kantice za sprej koje obnavljaju energiju uvijek leže negdje u blizini pa nema bojazni da će bitka biti izgubljena. Kamera ima ponekad svoju volju pa će u kritičnim situacijama nerijetko biti izvor frustracija. I kod tučnjave i kod promjene perspektive prilikom penjanja na zgradu i slično.

Marc_Ecko_2_FFA.png

This Trane has some big cojones!

Zadaci se dijele na one glavne i sporedne koji se ne moraju ispuniti. Glavni su označeni žutim X simbolima, a sporedni ljubičastim koji se mogu prikazati intuicijom. Uglavnom se svode na crtanje grafita pomoću spreja ili valjka. I to je to. Sporedni nude potpisivanje, lijepljenje postera i sprejanje šablona u nekom zadanom vremenu ili slikanje novih motiva pomoću Nokia smartfona. Označavanje teritorija može početi! Ako pritom dovoljno dobro se istraži nivo, moguće je pronaći skrivene iPod-ove s novom glazbom, sprej kantice za jači pritisak, health torbice za povećanje ukupne energije i slično. Grafički igra izgleda sasvim dobro i detaljno i za današnje pojmove, a soundtrack čine Notorious B.I.G., Fort Minor, Rakim, Pharoahe Monch što pridonosi urbanoj atmosferi velegradskih kvartova čiji grafiti pričaju priče o klanskim ratovima.

Sadržaj i nije baš pod tolikim pritiskom

Problem kod ove igre je taj što se vidi da se u nju uložilo dosta truda, ali rezultat nije baš najbolji. Sam Marc Ecko je sudjelovao u svim fazama razvoja pazeći na to da segment crtanja grafita bude što realniji mogući, a ne neozbiljan kao u igri Jet Set Radio. Na kraju taj segment opet ispada jednostavan i ne previše revolucionaran da zanimljivu i originalnu premisu izvuče skroz na vidjelo iz prosječnosti. Svi elementi igre pate od dječjih bolesti i nedovoljne ispoliranosti kao što je beat 'em up segment ili kamera. Da je to izvedeno kako treba, doživljaj igre bi bio puno bolji.

Uz sve to, igra biva suviše repetitivnom. Bez obzira na okruženje i cilj, opet na kraju se sve svodi da postavljanje grafita na što neuobičajenije mjesto na nivou. Postavi grafite, otvori put za dalje, postavi grafite, otvori put za dalje i tako unedogled. Čak ni početno petljanje po crnoj knjižici radi promjene grafita s vremenom postaje predmet ignorancije jer nije ni bitno. Meni više nije bilo bitno koje grafite sprejam, nego samo da priča krene dalje.

Marc_Ecko_3_FFA.png

Kad te se samo dočepam, izdevetat ću te k'o vola u kupusu!

Priča možda djeluje tipično i ne baš inspirativno, ali je dovoljna da probudi zanimanje oko toga kako će se Trane snaći u novonastalim okolnostima te hoće li uspjeti postati najbolji grafiti umjetnik. Na putu će doći i neki novi likovi s kojima će Trane stvoriti Still Free Crew te neke glavne face koji će mu dati pokoji savjet kako biti najbolji.

Marc Ecko's Getting Up nije loša igra. Daleko od toga. Ali nije igra koja će se svrstati u kategoriju skrivenih dragulja. Potrebno je izvesti još brušenja kako bi se zbilja klasificirala kao dragulj koji se mora odigrati. Ovako je više za one koji bi htjeli izvući neki random naslov koji nije loš i iz znatiželje odigrati. Ili možda za grafiti umjetnike da dobiju novu dozu inspiracije prilikom dizajniranja novih grafita ili smještanja istih na divlje lokacije. Ostali mirne savjesti mogu zaobići igru jer neće imati previše za izgubiti.

CroZac_Drake
2017 Ožu 13 11:17:11 PM
Napokon... odličan tekst Yakuza.

Uz ovu igru vežu me jedna od ljepših sjećanja vezanih uz gaming. Sjećam se gotovo svakog trenutka u životu kad sam igrao ovu igri, baš mi je obilježila jedan period djetinjstva i neizmjerno sam guštao u igri. Nažalost nikad je nisam završio iz nekog razloga kojeg se više ne sjećam. To su još i bila vremena kad sam igrao originale na PS2, vrijeme dok sam mogao kupit jednu igru svakih nekoliko mjeseci.
...
Vjerujem da danas igra i nije nešto, posebno po stavkama koje si nabrojao. Mnogo je slučajeva s igrama s PS2 koje su malo lošije ostarile pa danas nisu što su nekad bile. Ali zato ću ih sve čuvati u sjećanju kao posebne, a jedna od njih definitivno je i Marc Ecko's Getting Up.
Yakuza_stinger
2017 Ožu 14 07:14:45 AM
Možda sam malo bio previše harsh prema igri sad kad pogledam tekst, ali ako možeš pregrmit kameru koja nerijetko ima svoju volju i clunky sloppy combat, igra definitivno može pružiti dozu zabave. Ako išta, ima pozadinu i priču koja donekle drži vodu pa te može natjerati da igraš dalje čisto radi toga da saznaš što će se dalje dogoditi. Sa današnjeg standpointa se igri dogodilo ono što i većini igara - vrijeme ju je počelo nagrizat u nekim aspektima, ali ne u potpunosti. Ni blizu kao recimo PS1 igre koje su očajno ostarile ali su mi drage pa ih gledam kroz roze naočale.

Nekako sam dojma da je ova igra svojevrsna baza na temelju koje bi se mogao izbrusit pokoji vrlo kvalitetan nastavak. Ideja i premisa su stvarno super na papiru samo egzekucija istih je mogla biti malo bolja. Mislim da je i sam Marc Ecko htio nastavak ali kasnije je ako se ne varam Atari propao i to se nešto odugovlačilo i eto.
Ulogiraj se da bi komentirao.