Retrospektiva | Contra trilogija

Vratimo se u doba kad je Konami izbacivao hrpetine odličnih igara kao na traci. Među njima bila je jedna osobito popularna i kod nas, a to je, naravno, Contra.

Napisao/la  Kristijan Pranjić (Yakuza_stinger) Ponedjeljak, 15 Svibanj 2017

Pisati samo o Contri bi vjerojatno bilo prekratko pa sam uzeo u obzir prva 3 nastavka koja jedino valjaju, ako se mene pita. Iako će većini biti najpoznatija jedinica jer se nalazila u Super Com konzolama i ostalim klonovima, bilo bi šteta ne spomenuti i sljedeća 2 nastavka.

Premisa je krajnje jednostavna u sve 3 igre: Proći kroz sve nivoe i pobiti sve što se miče. A miču se alieni svih vrsta koji majčici Zemlji nikako ne daju mira. Nakon svakog nivoa nas dočeka boss kojeg treba srediti i onda idemo na idući nivo. Tako sve do kraja. Dakle, nema tu neke prevelike filozofije.

Arsenal oružja je uglavnom isti s minimalnim izmjenama. Nemaju imena nego slova, ali se da skužiti koje slovo što znači (M – minigun, F – fireball, L – laser, S – spread i slično). Dakako, svima će najomiljenije oružje biti upravo spread jer je to zapravo minigun koji se raspršuje u 4 do 5 smjerova čisteći veliku površinu ispred sebe.

Ono u čemu se Contra ističe je mogućnost kooperativnog igranja za 2 igrača. Time inače teška igra postaje kudikamo lakša. Kudikamo jer jedan hitac znači izgubljen život. Ako vi ili vaš timski igrač izgubite sve živote, možete ih međusobno krasti. No, to može biti izvor svađa i rasprava pa se smatrajte upozorenima na vrijeme.

Contra

Ulazak u meni koji se skrola s desna na lijevo uz onu karakterističnu kratku intro glazbu koja završava eksplozijom je nešto što nitko ne zaboravlja. Uz to, nemoguće je ne primijetiti koliko dvojica likova na slici liče na Schwarzeneggera i Stallonea. Zašto ne? Ipak su obojica bili zaštitni znakovi jednih od najpopularnijih akcijskih filmova. A Contra sama po sebi jeste non stop frenetična akcija tako da je svaka sličnost likova s glumcima opravdana.

Contra1_ffa.jpg

Prvi od mnoštva bosseva koji slijede.

Lokacija je svega 8, rasprostranjenih od džungle pa sve do jazbine gdje se kriju alieni. Prolazak kroz nivoe će biti nabijen non stop akcijom gdje vas protivnici napadaju sa svih strana. Srećom pa se većina njih skida jednim hicem, a ako koristite spread, čistit ćete ih bez pol muke. Uz obične protivnike su tu i topovi koji vole primiti više hitaca, ali ništa spektakularno. Ako ste vješt igrač, cijelu igru možete prijeći u 15-ak minuta. Kad ste zadnji put prešli neku igru u tom roku? Ja se ne mogu sjetiti.

Grafički, za igru staru 30 godina, Contra izgleda sasvim dobro. Ipak se radi o 8 bitnoj grafici, tako da ne očekujte neka pretjerana čuda. Bitno je da je gameplay dobar. A dobar je jer su kontrole precizne, što je naposljetku i najbitnije. Za svaku grešku ili izgubljeni život možete biti krivi samo vi. Definitivno moram pohvaliti soundtrack koji je bio i ostao odličan. Koliko odličan, pokazuje metalizacija istoga na sljedećem videu gdje je Vomitron napravio odličan posao.

Super C

Vjerojatno u Konamiju nisu stavili broj 2 jer Super C izgleda više kao ekspanzija jedinice. Mehanika je gotovo u potpunosti ista kao i oružja i broj nivoa. Sada nivoi nemaju naziv kao Waterfall, Energy Zone i slično nego Area 1, Area 2 itd. Kako nemaštovito! Ah da, nema ni nekog specijalnog uvoda u meni. Samo tišina.

Grafički Super C izgleda kudikamo ljepše od jedinice i ima veću paletu boja. Zvuk je također za nijansu bolji dok je soundtrack tu negdje u rangu s jedinicom. Nije popularan i legendaran, ali to ne znači da je loš.

Contra2_ffa.jpg

Ovo izgleda kao utroba nekog opakog Aliena.

I dalje je tu prisutno 2D trčkaranje i napucavanje protivnika iz svih smjerova odakle dolaze u nadi da nas smaknu s lica zemlje. Jedina razlika je u tome što nema pseudo 3D nivoa kao Base 1 i Base 2, nego su uvedeni novi nivoi s izometrijskim pogledom kao Ikari Warriors ili recimo Legend of Zelda: Link To The Past.

Ono što sam ja primijetio je to da je Super C teži za prijeći nego jedinica. Tome pridonosi veća raznovrsnost protivnika kao i više njihovog napucavanja u različitim smjerovima, pa neće biti rijetkost da se nađete u kiši metaka. Pa vi to probajte izbjeći. Uz to, nivoi, barem neki od njih, imaju po dvije boss borbe koje su same po sebi teže. Bilo kako bilo, ako ste ekspert, igra se prijeđe za 20-ak minuta što je smiješno kratko vrijeme.

Contra III: The Alien Wars

Sada se prešlo na novu generaciju ilitiga SNES, tako da je grafika 16-bitna, a zvuk drastično bolji s više kanala. No moram priznati da mi je soundtrack totalno neupečatljiv, kao i zvukovi oružja koji zvuče nekako neuvjerljivo i slabašno. No, to nas ne bi trebalo odvratiti od igranja jer svi ostali bitni elementi su i dalje prisutni. To je i dalje ona Contra kakva se pamti.

Sada po prvi put imamo i priču u igri, odnosno razlog za pucnjavu. Godina je 2636. u kojoj se iznad grada u sivim oblacima stvorio vrtlog. Iz vrtloga je ispaljen laser koji je taj isti grad pretvorio u ruševine. To je djelo zlih aliena koji opet traže rat. A rat će i dobiti jer naši likovi kažu da je vrijeme za osvetu i agresivan napad.

Contra3_ffa.jpg

Skakanje s rakete na raketu koje se uništavaju o laserski zid, izbjegavanje kiše projektila, pucanje jednom, dok visimo s drugom rukom i usput sređivanje bossa. Mindblowing!

Contra III je prva Contra koja nudi izbor razine težine. Kako je Contra III teža od prve dvije Contre zajedno, izabiranje hard težine je ravno žešćem mazohizmu. Tko voli, nek' izvoli. Prvo što se može primijetiti je mogućnost nošenja dva oružja koja se mogu šaltati po potrebi. Time se dobiva određena doza taktiziranja i upotrebe određenog oružja koje nam odgovara, ovisno o situaciji. Pored njih imamo i bombe koje kada se aktiviraju čiste sve na ekranu. Zgodna stvarčica kada zagusti. Nivoi su nešto duži pa znaju imati i više mini boss borbi i one ponekad znaju biti vrlo frustrirajuće jer nemate ni sekunde vremena za predah. Non stop akcija!

Nivoi su još raznovrsniji, pa osim trčkaranja ima i dijelova gdje visimo na rukama, penjemo se po ljestvama, vozimo specijalna lebdeća oružja, visimo na raketi helikoptera... O da! Na raketi helikoptera! Bile u pitanju droge ili ne, u Konamiju su si dali oduška i posvađali se sa svima razinama realnosti koje postoje. Mislim, nije da su Contre same po sebi realne, ali ovo je već nova dimenzija gdje se toliko pretjeruje da ne možeš ništa drugo napraviti nego diviti se maštovitosti dizajnera.

Epilog

Zbilja mi nije jasno kako Konami nije nikada uspio napraviti pošten nastavak nakon trojke. Imali su izleta i u 3D vode i razne povratke na prokušanu formulu, ali nikad nisu osvojili publiku. A da se može napraviti igra tog stila primamljiva publici i u doba modernijeg gaminga, dokazao je Metal Slug. Tako da u biti, taj je serijal preporuka za igranje ako vam se sviđa Contra.

Ove 3 Contre su redom odlični nastavci, ali ako biste išli birati jednu od njih za igranje, moja preporuka bi bila jedinica. Najpopularnija je, najbolja, vrhunski soundtrack, malo vremena oduzima za igranje i vječno je zabavna. Super C uzmite ako vam se igra još nivoa. The Alien Wars samo ako ste već zagriženi Contra fan jer će vam težina igre pojesti živce. Savjet je prethodno istrenirati se u prve dvije igre.

Fox
2017 Svi 15 10:17:43 AM
Najs, pohvala za tekst i temu!  :ay:

Baš si mi s ovim izazvao žešću nostalgiju jer je prva igra koju sam ikad završio bila upravo prva Contra. <3 Slažem se i da je soundtrack bio odličan, najviše sam volio snježni level upravo zbog genijalne glazbene teme. :)

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=3JHi04pGLJs[/youtube]
Ulogiraj se da bi komentirao.