Napisao/la  Maksimilijan Bach Utorak, 29 Ožujak 2016

Salt and Sanctuary

Može li ova igra opravdati epitet minijaturnih Dark Soulsa?

Ska Studios za svoju je novu igru inspiraciju potražio u genijalnom serijalu koji nam je isporučio FromSoftware na čelu s Hidetakom Miyazakijem. Ipak, iskusniji igrači vrlo teško će pronaći neki element koji nije direktno "posuđen", ne samo iz "soulsa", a jedina ključna i bitna razlika smještanje je igre u 2D svijet. Upravo u tome smo uspjeli nekako pronaći šarm i vidjeti kvalitetu igre koja opasno pleše na granici plagijata.

Sama igra počinje biranjem klase (hunter opremljen bičem i pištoljem opasno je podsjetio na Bloodborne), a glavni lik, nakon kratke borbe na brodu koja u većini slučajeva ne završava dobro, nađe se na plaži nepoznatog otoka gdje vrlo brzo dobije upute da pronađe prvi "bonfire", ups, "sanctuary". To mjesto služi za nadogradnju vlastitog lika, oružja koje se upotrebljava i oklopa, a tamo ćemo se vraćati nakon svakog umiranja kojeg možda neće biti toliko kao u "souls" igrama, ali svejedno izaziva gotovo identičnu količinu frustracije.

To je prva u nizu sličnosti i preuzetih elementa, a niz se nastavlja davanjem mogućnosti igraču da nakon smrti ima priliku vratiti se na mjesto nesreće i vratiti izgubljeno iskustvo, u ovom slučaju sol. Cijeli sistem borbe gotovo je kopiran - igrač na raspolaganju ima, uz zdravlje, određenu količinu izdržljivosti koja se privremeno troši svakim napadom, blokiranjem udarca neprijatelja, pariranjem ili kotrljanjem po podu. Svaki komadić opreme ima ima svoju težinu, a koliko toga se koristi, izravno utječe na mobilnost i trošenje izdržljivosti. Sama borba također svoje uzore pronalazi u 'souls' igrama gdje je potrebno uočiti način borbe svakog neprijatelja ili bossa, pa tome prilagoditi vlastitu opremu i taktiku. Niz najočitijih primjera "posuđivanja" završavamo sistemom razvoja i nadogradnje lika koji je gotovo identičan onome što je bio Sphere Grid u Final Fantasy X.

Sam svijet igre Salt and Sanctuary zapravo je ogroman, a igrač će to shvatiti tek kad prođe otprilike polovinu igre. Po uzoru na brojne "metroidvania" igre, neki dijelovi mape nedostupni su prije nego se nauče potrebne osobine ili sposobnosti koje omogućavaju napredovanje, ali kod nas je osjećaj usamljenosti tijekom istraživanja, koji krasi "souls" igre, povećao nedostatak mape prema kojoj bi se moglo odrediti gdje se točno nalazimo. Usamljenosti u istraživanju doprinosi i nedostatak informacija o događajima i samoj radnji koje se daju na kapaljku, a do njih se dolazi od NPC-ova i čitanjem opisa oružja, oklopa i ostale opreme.

Za one željne zabavnijeg pristupa prolasku kroz igru, napomenut ćemo da je dostupan co-op (pred zajedničkim televizorom, online ne postoji) način igranja i da se Salt and Sanctuary u cijelosti može završiti na taj način.

Nakon provedenih samo sat vremena u ovom nelinearnom akcijskom RPG platformeru, pokušajmo ga okarakterizirati i nazivom "soulslike metroidvania", bili smo uvjereni da igramo 2D verziju Dark Soulsa, a čekanje trećeg nastavka postalo je za nekoliko postotaka veće, ipak smo se na kraju odlučili na Salt and Sanctuary staviti etiketu "tribute" igre koja je vrijedna trošenja dvadesetak sati slobodnog vremena (u slučaju da vas zanima New Game+ dodajte najmanje još toliko).

 

Nema komentara (još)!
Ulogiraj se da bi komentirao.

Salt and Sanctuary

Naša ocjena: 78% - 1 votes
78%
Vaša ocjena: 0% - 1 votes
0%
39%

Plus: Podsjeća na "soulse"; Velika količina oružja i opreme; Posvećivanje pažnje detaljima;em>

Minus: Podsjeća na "soulse"; Nedostatak mape;

Salt and Sanctuary

Salt and Sanctuary

Može li ova igra opravdati epitet minijaturnih Dark Soulsa?
Može li ova igra opravdati epitet minijaturnih Dark Soulsa?
39 out of 100 with 2 ratings