Recenzija | Shadow of the Beast

Heavy Spectrum, ekipa koja broji tek sedam članova, donosi nam preradu kultnog klasika iz 1989. za PlayStation 4.

Shadow of the Beast je jedna od onih igara o kojoj sam dosta čuo, no nikada nisam imao priliku zaigrati. Uvijek mi je bila vrlo zanimljiva zbog specifičnog artističkog dizajna i covera Rogera Deana pa sam oduvijek imao želju zaigrati ovaj naslov koji mnogi opisuju kao kultni klasik s Amige. Original od Reflectionsa i Pygnosisa je u ono vrijeme bio dosta značajan zbog posebnog techa i načina na koji su se prikazivale pozadine u Aarbronovoj avanturi, ali i po težini igre. Nakon 27 godina konačno možemo zaigrati novu preradu koju nam vrijedna ekipa iz Heavy Spectruma donosi na najnoviju generaciju konzola, točnije ekskluzivno za PlayStation 4 u suradnji sa Sonyjevim XDEV studijom. Uz to, developeri su čak osigurali i igrivu verziju originala kojeg možete odigrati u potpunosti, što je vrlo zanimljiv dodatak. No pitanje je: kakav su nam to remake developeri pripremili za 2016. godinu?

Najbolja stvar ove prerade je ta što se osjeti ljubav developera prema izvornom materijalu. Vidi se da su kroz više od tri godine, kao malen studio od samo sedam članova, uložili puno truda. Kao i original, remake i dalje ima impresivan umjetnički izričaj koji je uistinu nešto posebno. Od prvog levela i početka Aarbronove priče, proći ćete kroz pustinje, močvare, tamnice i doći do završnog levela koji je vrlo dobro dizajniran. Očekivano, pozadine su impresivne iako sama tehnička strana igre nije nešto posebno. Igra koristi zanimljivi tech i izgleda pristojno za ovakav PSN naslov, no prava ljepota igre leži u art dizajnu.

Pored dizajna, očekivali smo kvalitetan borbeni sustav i upravo to su nam developeri pripremili. Igra je izuzetno brza i krvava te od igrača traži potpunu pažnju i ritam za izvođenje kombinacija. Same borbe su izuzetno igrive i igra će vam za svaki encounter pripremiti poseban sustav bodovanja i ograničiti kretanje sve dok ne pobijete hrpu neprijatelja. Aarbron ima mnoštvo pokreta i poseban sustav nadograđivanja, pa tako možete unaprijediti brojne poteze, pa čak i pronaći vatreno oružje kroz igru. Borba je izuzetno brutalna i dobro animirana, a neprijatelji padaju od tek jednog udarca pa morate paziti na blokiranje i ritam kako biste nanizali impresivnu predstavu countera, blokiranja i poneki specijalni potez. Borba jako dobro funkcionira iako će nekima možda zasmetati quick-time eventi.

Ono što ne funkcionira je dizajn levela i samo kretanje tj. platforming. Naš glavni lik je izuzetno neresponzivan i ponekad upravljanje zna biti jako naporno. Od duge wind-up animacije za obično kretanje, pa sve do skakanja i uspona po zidovima, sve djeluje vrlo neispolirano i nedovršeno. Upravo to možete reći za većinu stvari za ovaj naslov – od samog sučelja u igri, glavnog menija pa do načina na koji otključavate dodatne elemente koji prezentiraju priču – sve je nekako neispolirano i nedovršeno. Leveli su dosta jednolični i kada nema borbe dosadni su za istraživanje. Neki su baš katastrofalno dizajnirani, pogotovo 5. razina koja od vas traži da pronađete ključni item za nastavak igre koji je dosta dobro sakriven i možete izgubiti koji sat dok ne otkrijete pravi put. Zagonetki ima vrlo malo i dosta su jednostavne.

Priča je sasvim pristojna, no morate pronaći posebne cutscene koji su sakrivene unutar razina, pa ih tek onda možete gledati preko glavnog menija. Igra se bazira na replayu misija, kojih ima tek 7, a sama igra se može završiti za nešto više od tri sata. Tu je niz talismana koji daju dodatne pasivne mogućnosti koji bi vas mogli natjerati na još koji prelazak, a ako baš uživate u borbi, možete se okušati i u beast modeu koji je najveći stupanj težine. Ono što bi vas moglo najterati na još koji prelazak su nizovi bonusa koji zaslužuju svaku pohvalu. S in-game bodovima možete otključati niz specijalnih mogućnosti, poput prijevoda svih jezika koje koriste brojne rase u igri, iako i baš nema previše animacija s pričom, no svakako je zanimljiva ideja. Tu je i mogućnost igranja igre s originalnom glazbom Davida Whittakera iz originala iz 1989. kao i čitava prva igra za emulaciju. Ako vam je igra preteška, možete uključiti mode u kojem ste neranjivi, pa čak i pogledati čitav video prelazak igre koji je snimljen u igri.

Shadow of the Beast je naslov koji bi se mogao svidjeti fanovima originala na Amigi ili onima koji traže kratku igru s dobrim combatom u kojoj će ponavljati levele i ganjati high score. Heavy Spectrum je pokazao koliko ljubavi imaju prema izvornom materijalu i vidi se da je ovo igra koju su željeli napraviti, no nedostaje završna ispoliranost. Igra je trebala biti duža, s boljim dizjanom levela i boljim platformingom.