Community recenzija | The Legend of Zelda: Breath of the Wild

Kad Nintendo kuha, kuha se instant klasik.

The Legend of Zelda, Nintendova zlatna koka i igra koju jednako cijene kritičari i igrači, uzor je i inspiracija velikoj većini developera današnje industrije videoigara. Serijal je to star 30 godina, s 19 glavnih i nekoliko spin-off igara, koji je prodan u 75 milijuna primjeraka i čiji je najnoviji nastavak, The Legend of Zelda: Breath of the Wild, instantno pomeo konkurenciju i ponovno osvojio hvalospjeve i ovacije. Nakon ovog informativnog i školskog uvoda, vodim vas u svijet Hyrulea, mjestu radnje nove Zelde.

Free reigns!

Developeri su ovoga puta odlučili napustiti poluotvorene svjetove prijašnjih nastavaka i igračima dati slobodu u svakom smislu riječi, napuštajući neka nepisana pravila žanra i stvarajući sasvim nova i jednim dijelom revolucionarna.

Igrač ima jednu misiju – zaustaviti Ganona, glavnog negativca serijala, i spasiti princezu Zeldu – što sam ja bahato odlučio odmah i napraviti da vidim je li to uopće moguće odmah na početku igre. Na moju nesreću – bilo je moguće, no bilo je to i vrlo kratko i neugodno iskustvo jer jurišati na glavnog negativca u tajicama, podrapanoj majici i komadom drveta u rukama i nije najbolje rješenje. Ali opcija postoji, opcija da igru završimo odmah na početku i tu Nintendo mijenja smjer i stvara slobodu kakvu rijetko koja igra pruža. 

Link se nakon stogodišnjeg sna budi, bez sjećanja i skroz izgubljen. U kratkom roku doznaje trenutno stanje u svijetu i avantura počinje. Dok vam druge igre ovog tipa daju brojne misije koje vode do kraja igre, Zelda vam daje tu jednu misiju i to je to; samo je jedna glavna misija, ostalo je sve istraživanje i učenje, a Link uči kroz cijelu igru jer količina detalja koje ova igra sadrži je nevjerojatna.

Klasični side questovi postoje i razabacani su diljem Hyrulea: naletite na nekog NPC-ja, popričate i uglavnom vam daju neki quest. Budući da ova igra ne vodi igrača za ruku, svaki quest kojeg dobijete trebate sami naći i završiti, a ponekad je to poprilično težak zadatak. Postoje i sporedni questovi koji se mogu klasificirati i kao main questovi, ali tu već ulazim u sferu spoilera, a to vam nikako ne želim učiniti jer čar ove igre je samostalno otkrivanje apsolutne svake sitnice. Lutajući igrom možete naići na ogromnu količinu secreta, samo treba biti pažljiv. Mogao bih nabrajati do sutra, ali ne želim vam uskratiti zadovoljstvo nekog otkrića, ma koliko sitno bilo, jer osjećaj kada krenete prema zanimljivom drvu na vrhu ogromne planine i doista nešto otkrijete – je poseban.

Daj jabuku i dobiješ secret!

Ako naiđete na kamp s neprijateljima, možete jurnuti na njih i sve ih počistiti direktnom borbom, a možete i napraviti logorsku vatricu, pričekati noć da zaspu pa ih okružiti bombama, zapaljivim bačvama, eksplozivnim materijalima, na sve to staviti drva i pokošenu travu, udaljiti se i uživati u vatrometu. Možete i ne morate, opcija je tu. Svijet ove igre je glavni akter i začuđujuće je koliko se realno ponaša. Drva daju plodove nakon što ih se skine, trava se zapali kao što bi se i u stvarnosti zapalila, a životinje se ponašaju plaho ako ih se prestraši ili obrambeno ako se osjećaju ugroženo. Čudesno. 

Ako mislite da biste nešto mogli napraviti, šanse su velike da i možete, samo treba logično razmišljati jer većina svijeta ove igre i djeluje po logici. Vrijeme je još jedna sila koja utječe na igru i samog Linka. Grmljavina se pokazala vrlo neugodnom ako smo odjeveni u metalnu spremu jer reagira na metal; jedan udar groma i igra je gotova. Snježni predjeli spuštaju temperaturu tijela ako nemamo adekvatnu opremu i u kratkom vremenu igra je opet gotova, a isto vrijedi i za vruće predjele gdje Linka treba rashladiti. Takve sitnice uvelike doprinose imerziji i daju život Hyruleu. Jedan poprilično zabavan i koristan detalj je kuhanje koje služi za raznorazne power upove za Linka, od obnavljanja energije pa sve do napitaka ili jela za održavanje topline. Isprobavanje raznih kombinacija može vam oduzeti jako puno vremena, stoga oprezno jer bit će manje vremena za nalaženje Koroko seedsa koje nalazimo na najčudnijim mjestima i koje možemo mijenjati za… otkrijte sami.

If all else fails, use fire

Borba je odlična. Link je lagan na koraku i dosta spretan za različite manevre, a najbolji je slow motion efekt koji se aktivira pravovremenim izmakom od protivničkog udarca i koji Linku omogućuje par sekundi mahnitog lupanja po protivnicima. Novost u serijalu je trajnost oružja jer nakon nekog vremena ona pucaju i treba naći novo. Ovo nije iritantno koliko možda zvuči jer se oružja mogu naći na skoro svakom uglu.

Ovaj neće puknut, obećajem.

Iako djeluje jednostavno, borba ima dubinu. Protunapadi, blokovi i pravovremeni uzmaci daju malu dozu strategije kod sukoba s raznovrsnim neprijateljima. Naravno ima i one hit kill neprijatelja koji ipak moraju pričekati da Link ojača. Tu dolazimo do unapređivanja Linka. U igri nema klasičnog leveliranja, već je Link stalno isti level, a neprijatelji se isto tako ne skaliraju kako napredujemo kroz igru.

Poanta je da Link napreduje učenjem novih sposobnosti, a samim povećavanjem energije i stamine te nalaženjem nove i jače opreme se “levelira” i postaje sposobniji za jače protivnike. Developeri su odlučili Linku dati sposobnost penjanja po apsolutno bilo kakvoj podlozi i time spriječili ograničavanje igrača na dostupnost nekog dijela igre. U bilo kojem trenutku možete doći kamo god želite. Sviđa vam se drvo na vrhu planine koja je jedva vidljiva? Nema problema, samo treba stići do nje. Penjanje ovisi o stamini jer kad nestane stamine, Link pada, stoga je ključno unaprjeđivati staminu za dosezanje viših dijelova. Stamina i energija se povećavaju završavanjem shrineova koji su razbacani diljem svijeta, a nema ih na mapi, pa ovisite samo o svojoj snalažljivosti i istraživanju ogromne mape. Završite četiri shrinea i evo mogućnosti da se poveća health ili stamina, a to se radi na takozvanim Divine Statuesima koje isto treba naći. Shrineovi su u esenciji puzzle dungeoni. Svaki se sastoji od logično postavljenih platformskih dijelova koje treba proučiti i dokučiti riješenje za uspješan prelazak. Kratko i slatko. Neki su borbeno orijentirani i dijele se na lake i teške.

Jedna od zaboravljenih uspomena.

Istraživanje po ovakvom ogromnom svijetu bilo bi malo naporno da Link samo trčkara od lokacije do lokacije, stoga tu nastupaju dvije bitne stavke: paraglider i konji. Paraglider nađemo vrlo rano u igri i esencijalan je za uspješno i lagano manevriranje svijetom jer umjesto, primjerice, spuštanja planinom, samo skočimo i Link vadi paraglider i spusti se kamo želi. Jednostavno i korisno. Konji lutaju poljima i treba ih uloviti i pripitomiti, a da ne bi sve bilo prejednostavno, Link mora steći povjerenje svojeg pastuha i postepeno se s njime zbližiti kako bi konj bio poslušan i da bi ga se lakše kontroliralo. Po mapi su razbacane staje za konje u kojima možete imenovati svojeg novog prijatelja i služe u biti kao hotel za oboje, a ako se prenoći u njima, Linku se obnavlja zdravlje. Link posjeduje nekolicinu vrlo korisnih sposobnosti, poput dvije vrste bombi koje može bacati kamo želi i aktivirati po volji te magneta kojim može dizati metalne predmete i koristiti ih u prelaženju nekih zapreka ili u borbi.

Nemate oružje? Nema problema. Uzmite metalnu kutiju i udarajte. Jednostavno. Zatim slijedi Stasis koji na par sekundi zaustavlja objekt na mjestu i daje vam mogućnost sakupljanja sile udarcima po objektu. Nakon prestanka djelovanja, nakupljena sila katapultira objekt što je jako korisno u borbama, ali i u većini puzzleova. Zadnja. ali ne i manje bitna je mogućnost zamrzavanja vode. Plivanje rapidno troši staminu, pa je bolje koristiti ovu sposobnost jer možemo napraviti ledene podloge po kojima se Link lakoćom kreće preko jezera.

Svijet igre jednostavno oduzima dah.

Sve ove sitnice uvelike doprinose bajkovitoj atmosferi koja se proteže od početka igre. Koračanje nekim svijetom nikad nije bilo ovako opuštajuće i bezbrižno. Da, bezbrižno jer čak i u najžustrijim borbama nema frustracije, baš zbog te atmosfere koja cijelo vrijeme smiruje igrača i daje neku dozu snenosti i veselja, a to se za malo koju može igru reći. Atmosferi jako doprinosi i glazbena podloga koja je briljantna, od melankoličnih melodija tijekom hodanja po davno napuštenim selima i bojnim poljima, orkestralne glazbe prilikom intenzivnih borbi pa do vrckaste flaute koja prati Linka u nekim ludim side questovima. Soundtrack ovu bajku čini još bajkovitijom koliko god to čudno zvučalo.

Poezija u pokretu

Art stil igre je bitna komponenta koja igru čini toliko atmosferičnom. Sve izgleda kao animirani film kojeg mi kontroliramo. Trava leluja na vjetru, grane se njišu, a prilikom padanja kiše vide se lokvice od kapi po jezerima – jednostavno predivno živ svijet. Tehnička strana igra je odlična, od već spomenutog arta igre pa do samog izvođenja. Ponekad framerate padne do granice trzanja, ali u mojem igranju rijetko je dolazilo do toga i uglavnom sam imao bezbrižno igranje. Vizualno se igra ne može nositi s današnjim high profile igrama, ali to ni ne pokušava, već ih svojim vizualnim identitetom čak i nadmašuje jer iako ju goni slabiji hardver, umjetnički stil i sama duša igre te razina detalja kojom igra obiluje izdižu ju iznad većine naslova na tržištu.

Igranje na Nintendo Switchu je veoma ugodno. Platforma i igra su kao stvorene za kratke sesije igranja jer ako ste ograničeni vremenom, a želite malu dozu Zelde, tu je sleep mode funkcija pomoću koje igru možete nastaviti u par sekundi, kao i činjenica da je konzola prijenosna. Zeldu možete igrati i na velikom ekranu dok je konzola u dock modeu. Iskustvo je tada malo ugodnije jer ne morate držati cijelu konzolu u rukama što i nije problem jer je stvarno lagana, ali ponekad je ugodnije igrati na velikom ekranu.

Zaključak

The Legend of Zelda Breath of the Wild je jedno predivno i bajkovito iskustvo koje mogu preporučiti apsolutno svakome tko želi bijeg iz stvarnosti, bijeg od svakodnevnih problema jer ova igra pruža baš to, spokoj i bezbrižnost, veselje i neizmjeriv osjećaj avanture i otkrića, a to je pothvat vrijedan divljenja.

“Whenever there is a meeting, a parting shall follow. But that parting needs not last forever. Whether a parting be forever or merely for a short while… that is up to you.” – Happy Mask Salesman, The Legend of Zelda: Majora’s Mask

Nintendo nam je podario remek-djelo za sva vremena i opet postavio neke standarde i smjernice koje će ostali slijediti. Dao nam je mogućnost da se vratimo u dane dok smo bili djeca koja trče s granama u rukama na drveća koja su u našim kreativnim umovima bili trolovi ili neko drugo mitsko biće i gdje ništa drugo nije postojalo osim nevinosti dječje sreće. Hvala im na tome.