Recenzija | Professional Farmer 2017

Žito kosim žuto klasje pada,
na otkosu lipa snaša mlada,
rumena je sva od teška rada,
oplećak joj s ramena pada!

Što reći i koju zemlju poorati? Koji fungicid baciti po ovima koji prave igru, a ne vide? U ovoj igri nema snaša. Nema slanine. Nema nikoga zapravo. Nema ništa. Ima par polja zemlje, vaša farma, mehanizacija, hrpa tunela i pazite sad – groblje. Nedaleko farme postoji groblje koje ne služi ničem. Možda jedino ako kojim slučajem ne nikne grob za svakog igrača koji je igrao ovu igru. 

Igra je strašno površna i plitka. Ukoliko želite baš igrati simulaciju farmera nabavite svakako drugi naslov, a ako želite pravu stvar onda dođite na selo. Ili pak, posadite cvijeće u posudu. Stavite zemlju. Uzmite male grabljice i usitnite zemlju. Pognojite je. Možete uzeti izmet neke životinje. Posadite sjemenku cvijeta i zalijte vodom i gledajte kako raste. Eto. Kud je puno zanimljivije, a izgleda fotorealistično. Ova igra izgleda i zvuči kao da je izašla iz PS2 ere. OK, nije AAA naslov niti to itko očekuje, ali ovakvu sprdnju servirati u 2017. godini je sramota. Ajde nakon početnog šoka i grafike mislio sam da će igra imati dubinu nekakvu, ali nema. Na početku odmah imate svoju farmu i pokoji stroj. Imate traktor, kombajn, plug, sijačicu i zubaču. Na farmi možete imati krave, svinje, kokoši i ovce. I to je to. Sve životinje kupujete u selu koje se nalazi dalje od farme i do kojeg ćete doći prelazeći tunele koji su ništa drugo nego loading ekrani. U selu kupujete bolje traktore i opremu. Selo je prazno. Nema žive duše. Izgleda očajno loše i s hrpom pop-upa.

Parkirao sam traktor pred trgovinu u nadi da ću popiti pivo, ali nema nikoga. Nema žive duše. Dakle, možete kupiti i žitarice, i životinje, i bolju opremu. Odlično. Sve vam se instant dostavlja na farmu. Ne treba pečat ni odobrenje ministra. Niti trebate poticaj od države jer vam igra daje odmah 250.000,00 dolara za start. Mislio sam kupiti odmah dobra “kola” kao pravi baja, ali ne može. Umjesto toga sjeo sam u traktor i natočio gorivo te se uputio kupiti koji hektar zemlje. Dok sam došao do polja gdje je zemlja doživio sam 2 loading ekrana i srčani udar. Konačno kupivši par polja morao sam se vratiti s traktorom nazad i zakačiti plug kako bi poorao zemlju. I vozim se tim PS2 krajolikom sa zakačenim plugom. Poorao zemlju, pa sad ajde nazad po zubaču da se to sve malo usitni. Napravio i to, pa se vrati po rasipač da bacim gnojivo a onda po sijačicu kako bi zasadio jednu od kultura. Možete saditi kukuruz, žito, suncokret i ječam.

Obrada tla prikazana je bazično, ali ajde barem se vidi različiti postupak obrade ako ništa drugo. Također, igra vam pokazuje statistiku vlažnosti tla, a kada kultura koju ste posijali krene rasti također možete vidjeti treba li špricati korov sa špricom. U međuvremenu krave, svinje, ovce i kokoši zahtijevaju svoju pažnju, pa ćete morati baciti hranu, staviti vodu i sl. Možda sve ovo zvuči zanimljivo, ali nažalost nije. Ne zbog činjenice što je ovo simulacija farme već radi toga što je sve  tako loše izvedeno. Vodu za stoku točite tako što zakačite cisternu, dođete kraj bunara i stisnete X. Cisterna puna, dođete blizu ograde gdje su svinje stisnete X i kao sada vi svinjama dajete vodu. Isto tako su očajne animacije punjenja žita, kukuruza i ostaloga iz silosa. Parkirate blizu i stisnete X. Doslovno vidite piksele kako je to očajno. Ajde, opet sam se nadao možda kada mi izraste kukuruz i kada ga ovršim da će biti neka nagrada ili nešto – opet ništa. Farmu ne možete proširiti već samo malo nadograditi. Životinje možete prodati u selu za meso, a žitarice kao hranu. Na farmi ste sami. Neće biti ništa ni ako životinje krepaju. Igra jednostavno ne vuče na igranje dalje jer nema nagrade za trud. Dosadit će vam vrlo brzo raditi jedno te isto, pa ćete vrlo brzo ući u izbornik i stiskati opciju da netko drugi umjesto vas radi sve radove. Za to ćete platiti kao pomoćnika kojeg nikada ne vidite, niti čujete, ali momak radi sve što kažete. Ako se nadate da će vam biti gušt voziti mrcine od traktora – neće. Zvuk je očajan kao i upravljanje. Fizika u igri ne vrijedi, a kolizija s ostalim predmetima gotovo ne postoji. 

Probao sam od dosade blokirati cestu, ali nitko mi se nije pridružio, pa sam probao još nešto pronaći dobro u vezi ove igre, ali ne ide. Svakako znam da je niste mislili niti kupiti, ali ako jeste – nemojte nikako. Izbjegavajte je u širokom luku jer očajno je površna i loše napravljena. Ne predstavlja nikakav užitak igranja, a još manje zavređuje da na ovakvo nešto bacite novac. Ako pak nabavite pazite da ne ostanete bez goriva jerbo – game over. I to mi se dogodilo. 🙂 Jedna od dobrih stvari je ta da možete kupiti više traktora, pa kada kliknete na mapu možete se teleportirat na njih što znači da jedan ostavite u polju a jedan na farmi. Također, svu opremu odvucite na polje da se stalno ne vraćate na farmu. Bolje da se šaltate samo. Brže je, a nećete morati čekati loading i gledati očajno ružan krajolik.

Život farmera je zanimljiv. On se ustane rano. Žena ujutro oko 6h nareže slanine i kobasice. Farmer ode u staju, očisti i nahrani životinje. Sjedne u traktor. Usput stane pred seosku trgovinu i popije koje pivo, pa onda ide raditi zemlju. U međuvremenu mu žena dođe na polje i donese ručak. Ako su sami on je onako smrdljiv prevali preko bale sijena i oplete jedan brzinski. Navečer se vraća doma. Stane opet pred trgovinu i popije koje pivo. Žena mu prigovori, ali skuha večeru. Opere se farmer i ode spavati. Ako ima snage opali opet snašu. Bdije nad svojim poljem. Uništava korove i štetočine. Kasnije kuka i traži od države poticaj jer je utukao sve u BMW 6 da bude pravi seoski baja. Kada mu država ne da novac izađe na cestu i blokira je. I tako stalno. Sije, žanje i sadi sjeme. I pjeva pjesme. Ovdje u ovoj igri biti farmer znači umrijeti od dosade i plitkosti. Ova igra je sramota za sve koji žele biti farmeri i za sve koji se tako osjećaju. 

Za kraj jedna pjesmica:

Sijem žito raste grahorica,
Udaje se mlada djevojčica.

Udaje se i to nije šala,
Udaje se za mladog bećara.

Kreće svadba sa majčina dvora,
Stara majka zaplakati mora.

Ružmarin se savio pa visi,
Mlada cura nikad više nisi.

Oj curice zar ti nije žao,
Ostaviti svoje selo malo.

Žao mi je i srce me boli,
Što ću jadna kad me dragi voli.