Recenzija | Dishonored: Death of the Outsider

Ova godina zasad je ispunjena vrhunskim naslovima poput Horizon: Zero Dawna, Resident Evila 7, Persone 5, Legend of Zelde: BotW, Uncharted: Lost Legacy i, što je još bitnije, ona nije završila. Pripada li toj eliti novi dlc/ekspanzija Dishonored: Death of the Outsider saznajte u našoj recenziji.

Prvo mali uvod u priču. Smješten mjesecima nakon zbivanja u Dishonoredu 2, igrate kao obeščašćeni ubojica Billie Lurk. Glasovno je sinkronizira ljupka Rosario Dawson koja je apsolutno pogodila umornu, ali i dalje buntovnu Billie. Vaša prva misija je da se ujedinite s njenim starim mentorom Daudom i zajedno se uputite u mračno podzemlje Karnace (glavni grad Serkonosa) kako bi pronašli posebne relikvije u nadi da pobijedite Outsidera, izvora kaosa u Carstvu. Priča će vam tijekom 5 misija, koliko traje igra, više otkriti o glavnom antagonistu i razlogu njegovog postojanja.

Briljantnost privlačnog settinga

Definitivno najveći savjet koji vam mogu dati je da definitivno trebate prije upuštanja u ovu avanturu odigrati i prethodnike, jer bez Dishonoreda 1 i 2 dosta toga vam se može činiti out of the blue i vjerojatno ćete se izgubiti u mitologiji samog univerzuma. Usprkos tome, Arkaneovci su uspjeli napraviti sjajan setting s odličnim umjetničkim izričajem koji vas privlači u svoju tminu. Skoro svaka soba u Death of the Outsider priča neku svoju priču, bilo da je to čitajući izgužvani stari dokument ili promatranjem izmasakriranog tijela koje na neki morbidni način truli u nekoj od uličica Karnace.

Billie Lurk je glavna protagonistica koju glasovno interpretira Rosario Dawson.

Što se tiče vaših sposobnosti, Displace kao jedna od glavnih Billiejevih osobina pruža dosta novih mogućnosti za ubijanje. Umjesto teleportiranja do određene lokacije po uzoru na Corva i njegov Blink, Billie “ispusti” spiritualnu verziju same sebe na mjesto koje vi odredite. Zatim možete reaktivirati Displace da doskočite do “duha” (naravno pod uvjetom da niste predaleko). U konkretnom primjeru, možete bez problema izvesti zgodne trikove poput postavljanja Displacea na rub balkona, spustiti se na glavu nekog nesretnika za brzo pljačkanje i instant teleportiranje nazad prije nego žrtva uopće primijeti da je ostala bez svoje imovine.

Ubojstvo, nesretni slučaj ili nešto treće?

S opremom koja uključuje omamljujuća (ali i smrtonosna) sredstva poput strelica, mina, granata i ubojitog mača s moćima koje pomažu pri rješavanju neprijatelja, način na koji ćete igrati je na vama. Sa skoro svakim likom i predmetom u igri moguće je manipulirati i to pri tom otvara razne interesantne mogućnosti. Na primjer, bacanje vinske boce s ciljem da se neprijatelj privuče u zamku ili korištenje moći Semblance kako bi se transformirali u izgled nekog drugog lika, sve u cilju raznovrsnije igraće mehanike. Također jedna od stvari koje mogu pomoći (ili odmoći) su stare relikvije u vidu bone charmsa, koje omogućavaju nadogradnju Billiejevih osobina poput tihog sprinta ili sposobnosti da se hitrije penjete po raznim preprekama koje se mogu naći na vašem putu.

Niz varijacija za rješavanje misija

Za razliku od nekih igara kod kojih stealth mehanika nije razrađena u potpunosti i kad ste prisiljeni pri neuspjelom ubijanju neprijatelja luđački reloadati checkpoint, uzbuna pri vašem otkrivanju u Dishonoredu nije toliko kažnjavajuća te vam dopušta da se izvučete iz nereda kojeg ste ostavili. Uostalom, na kraju svake misije vaš cjelokupni performans će biti ocijenjen, od broja ubijenih neprijatelja i pronađenih predmeta do koliko puta ste bili otkriveni, tako da ćete moći ponovo igrati neke misije s nastojanjem da postanete bolji ubojica. S trajanjem od nekih 7-8 sati, htjet ćete ih ponovo odigrati, jer usprkos kratkom trajanju, neke misije jednostavno mole da se igraju ponovo (khm, khm, banka u Karnaci…).

Način na koji planirate pristupiti svakoj situaciji je na vama.

S tehničke strane, za razliku od loše optimiziranog Dishonoreda 2 (kasnije ispeglanog raznim zakrpama), izgleda da su se Arkaneovci malo adaptirali pokretaču igre te se Death of the Outsider vrtio na mojoj prosječnoj konfiguraciji (gtx 1060, i5 i 8GB rama) savršeno, bez tehničkog štucanja, izbacivanja iz igre i općenitog pada broja sličica u sekundi ispod 60. Naravno sve postavke su bile podešene na ultra, što je definitivno u dobroj mjeri pridonijelo mom uživanju svijeta Dishonoreda.

Ne želim otkrivati previše, ali uvjeren sam da će obožavatelji franšize Dishonored: Death of the Outsider smatrati zadovoljavajućim krajem iste. Sloboda pri odabiru načina igranja, Arkaneov prepoznatljivi umjetnički izričaj i uvlačenje u atmosferu i dalje ostaju primarne kvalitete Dishonoreda.

{loadposition recenzija}