Recenzija | Football Manager 2017

„Zar nije to iz godine u godinu ista igra ?“ Ne. Nije.

Nogomet, konkretnije taktika u nogometu, dosta je kompleksna stvar. Igrate doma, 0-0 je, prijekopotrebna su vam ta 3 boda protiv ekipe iz donjeg doma ljestvice koja je odlučila parkirati autobus na vašem stadionu. Možete igrati u istom tempu čitavih 90 minuta, ne raditi nikakve promjene i tvrdoglavo vjerovati da je ovo što vaša ekipa radi pozitivna stvar i da će rezultat na kraju biti povoljan. Ili možete ići po tu krvavu pobjedu na način da sve pošaljete naprijed, da potpuno promijenite svoj disciplinirani taktički koncept i da pokušate pod svaku cijenu postići taj gol. Naravno, nijedan scenarij nije potpuno ispravan. U prvom možete na kraju pobijediti, ali možete i ostati na toj nuli i fanovi će reći „a jebiga ajde bod je bod“ ili će reći „sramotno da smo išli samo na bod“, dok u drugom scenariju također možete pobijediti, ali može se i otvoriti kontra pa će onda reći „ko da nam je bod išta značio, drago mi je da smo bar jurnuli naprijed“ ili pak „kakva gomila nediscipilniranih kretena, pustit tako prostora za kontru“.

Ova nogometna alegorija se odnosi i na serijal Football Manager. Gotovo pa je nemoguće zadovoljiti sve fanove ove igre jer ukoliko se dogode radikalne promjene u igri neki će reći da se otišlo predaleko i da se uništio već dobro znani koncept igre, te će ostati pri igranju svoje stare verzije. S druge strane, u situaciji ako ne napravite ništa osim ažuriranja transfera i sposobnosti (kako trenutnih, tako i potencijalnih) igrača, neki će prigovoriti kako su dali novac za istu igru. I jedni i drugi će biti u pravu, i znalo se to desiti Sports Interactivu možda i češće nego li žele to priznati oni ili pak najveći obožavatelji serijala. Ipak, dogodilo se i sasvim dovoljno puta da SI pogodi točno onu zlatnu sredinu koja je potrebna da se izbaci nastavak s kojim se stvarno objektivno može biti zadovoljan. FM 17 je upravo takav pogodak, i to možda najveći unazad 5 godina, ako ne i duže.

Ok, FA kup protiv Bristol Citya. Ajmo probat Ingsa na desno krilo, Origija na lijevo, obrambena linija nikad nije zaigrala skupa i fizički je nespremna al pobogu to je Bristol, što se loše može dogoditi?

Uz manje napora do boljih rezultata.

Prošlogodišnji nastavak mi osobno nije ostao u nekom sjajnom sjećanju i vrlo vjerojatno je nastavak na koji sam utrošio najmanje svoga vremena još od svog prvog kontakta s ovom igrom putem Championship Managera 01/02, pa je postojala neka bojazan jesam li se ja ohladio od ove igre ili jednostavno nije imala dušu kao neke sjajne verzije poput gorenavedenog CM-a, FM-a 05, 07, 10, 12, pa i 14. Bojazan je nestala u gotovo prvih 3 sata igre.

Krenimo, naravno, od početka. Prva stvar koja vas dočeka nakon odabira liga i veličine baze podataka je kreiranje vlastitog lika. U prethodnom menadžeru bio je to popriličan zamor, dok u ovom postoji neki napredak s obzirom da možete puno brže to riješiti putem učitavanja svoje slike od koje igra stvara lice. Ponekad ispadne solidno, ponekad izgledate kao hibrid Charliea Adama i Lukea Chadwicka, ali ubrzava znatno proces. Ima tu nekoliko još detalja poput odjeće, pa tako oduševljava Wengerova beskrajno dugačka jakna kao izbor, no realno, niti jedan se igrač neće pretjerano zabavljati s time jer se i dalje radi o ne pretjerano atraktivnom elementu igre, a u konačnici nije ni bitan. Kad bi postojala mini-igra pronađi džep u navedenoj jakni, pristao bi izgubiti i sate na to.

Nije ni čudo da mi navijači ne vjeruju kada me igra izgenerirala tako da izgledam kao sin Brendana Rodgersa

Ono što oduševljava pak na prvu, su dizajn i sučelje te brojni noviteti unutar njega koji nisu isključivo kozmetički, kao što je to bio primjer u nekim prijašnjim igrama. Naime, iako će vam na prvu inbox izgledati isto kao što je izgledao do sada, njegove nove čari otkrit ćete već pred prvu prijateljsku utakmicu, prvi scouting i prvi izvještaj svojeg osoblja. Unutar samog glavnog inboxa dolaze vam poruke o svemu navedenom i pri tom vas ne tjeraju da nakon toga morate ući u potpuno novi prozor i prolaziti kroz desetke ostalih padajućih menija i kartica kako biste dobili bitne podatke ili promijenili određene stvari. Tako primjerice izvještaj vašeg skauta dolazi izravno u inbox i u njemu dobivate apsolutno sve podatke koji su vam potrebni o određenom igraču. Brže, jednostavnije i efikasnije.  Uz to glavni skaut vam također direktno u inbox šalje i preporuke igrača koje možete skautirati samo klikom na kvačicu pored imena.

Nadalje, izvještaj osoblja o treninzima, o potencijalnim metama na tržištu, kako igrača, tako i osoblja, također su sada direktno u inboxu i sve što mislite da morate korigirati možete učiniti kroz 2 do 3 klika mišem. Tako vam primjerice kod treninga odmah u inboxu bude popis igrača koji nisu zadovoljni s treningom i dovoljan je pritisak na kvačicu da učinite ono što asistent smatra pametnim da se obave određene promjene. Odmah ispod toga preporuke su za novu poziciju, trening određenog atributa ili određene pozicije i također se sve to postavlja uz nikad manje klikanja mišem. Da se razumijemo, ne radi se o tome da su funkcije uklonjene, jer sve ono što ste imali u dosadašnjim nastavcima imate i dalje, ali to sučelje je toliko pametno napravljeno ovoga puta da u manje poteza i manje vremena radite više nego li ste to radili prije.

Manje bespotrebnih klikova po izbornicima, više vremena za samu igru i gledanje markantnoga Seamusa Colemana

Ono što je možda i najbolja stvar u tom novom načinu primanja informacija priprema je pred utakmicu. Postoji nekoliko novih uloga unutar osoblja ove godine, a radi se o Data Analystu, Chief Data Analystu, Sport Scientistu i Chief Sports Scientistu. Iako nisam siguran koliko su bitni određeni atributi pri njihovom zapošljavanju (jer ih ni igra ne označava, za razliku od ostalih uloga), prva dva navedena zadužena su da vam javljaju o pripremi za susret: u kojoj će formaciji vjerojatno izaći protivnička ekipa, po kojoj strani fokusiraju svoje napade (sjajno prikazano putem toplinskih karata koje su postale vaš neizostavni prijatelj u ovoj verziji), putem kojih igrača ide najviše kombinacija dodavanja i jesu li ona duga ili kratka te koji su se igrači isticali po broju pogrešaka ili po opasnim akcijama. Apsolutno sve to je dostupno u jednoj jedinoj poruci u inboxu i kristalno je čisto. Kad sam već spomenuo i druge dvije nove role, ukratko ću samo reći da se radi o pomoći fizioterapeutima koji se javljaju s preporukama da igrač može istrčati sa zaštitnom maskom pred susret ako je ozlijedio nos i slično. Kruže glasine da postoji i skrivena šifra za Ćorlukinu legendarnu štrumf kapicu.

Bez analize više ni do dućana ne idem

„DRAAGAANEEEE! OPET NE RADIŠ ŠTO SAM TI REK’O SUNCE LI TI KRVAVO!“

Vjerujem da smo se prečesto puta osjećali kao legendarni trener Limeni, gdje nam u prijašnjim verzijama nije bilo jasno zašto ne dobivamo ono što želimo iako smo taktiku postavili tako. Koliko puta ste u potrazi za golom taktiku stavljali na „attacking“ i lopte na „more direct“ da bi vam se utakmica samo odvrtjela do 90. minute. „Match engine“ je naravno najbitnija stvar ove igre, a ovog puta, iako se situacije kao navedena znaju dogoditi, ispoliran je do kraja i sve što se događa, događa se s razlogom. Iskorištavanje nekakvih rupa unutar same igre sada je gotovo pa nepostojeće i dani kada je bilo dovoljno postaviti napadačku igru na „look for overlap“ i očekivati da će bekovi sve sami napraviti i iz utakmice u utakmicu biti najbolje ocijenjeni igrači, kao što je to bilo u prijašnjoj verziji, daleko su iza nas. Umjetna inteligencija značajno je poboljšana, pa tako igrači u očitim situacijama puno bolje razmišljaju svojim glavama i, iako je naravno faktor za dobru akciju što u obrani, što u napadu, na kraju kvaliteta samoga igrača, čudne pogreške i korištenje nekakvih rupa u igri za lakšu pobjedu svedeno je gotovo na nulu, koliko sam vidio u cijeloj prvoj sezoni igranja. Protivnik je jednako aktivan, pokušava čitati vašu igru, adaptira se na vaše snage i trudi se iskoristiti vaše slabosti.

Ono što je najbitnije, sada se mnogo jasnije vidi na terenu. Igrači uistinu pokušavaju napraviti ono što im je zadano u taktičkim postavkama. Možda neće svako uključivanje na teren pokazati da idu napadi na desnu stranu ukoliko ste uključili opciju „exploit the right flank“, ali dovoljno je kliknuti unutar utakmice na „Analysis“ da vidite kako dodavanja uistinu idu tamo i da se toplinska mapa crveni na desnoj strani. Samo taktičko sučelje ostalo je identično kao u prethodniku, kako za timske instrukcije, tako i za individualne (kao i treninzi, kad smo već kod toga što je još identično), no poprilično je osvježavajuće vidjeti plod svog kemijanja s taktikom, pa čak i ako je ono što radite u potpunosti krivo. Tu također treba napomenuti da pred samu utakmicu isto tako dolazi u inbox preporuka asistenta za taktičke opcije pred susret i možete je implementirati, ako smatrate da je to pametan potez, jednako kao i sve navedeno prije, jednim potezom. Jedan od boljih pokazatelja da stvarno više nema generičnih špranci načini su na koji se postižu golovi. U prvih 20 utakmica sam vidio golove sa svakakvih pozicija, iz svakakvih prekida, na razne načine. Čak i u nižim ligama, igrači poštuju neke osnovne nogometne postulate, pa tako Ilija Sivonjić neće u 99% slučajeva promašiti prazan gol s 3 metra, iako mu je „finishing“ 5, iako bi tu i tamo možda i trebao, jel.

Vrlo vjerojatno najbliže što ću ikad doći Kopu
(NAPOMENA – uslikano na najnižim grafičkim postavkama)

Što se tiče izgleda samog terena i igrača, osobno sam i dalje pristaša 2D prikaza, no 3D raste iz godine u godinu, pa isto vrijedi i za ovu. Ima tu i dalje poneko suludo pomicanje nogu igrača, proslave i dalje znaju izgledati robotski, no napredak je i dalje tu. Pohvalno je što su uvedene neke nove perspektive gledanja utakmice u 3D-u, pa je tako kamera „behind-the-goal“ sjajan način iz kojeg možete vidjeti što se to događa pri izvođenju ili branjenju prekida, kako vam stoje obrambene linije i kako vam se kombiniraju ofenzivne.

Nogometaš ili primadona ?

Ono što uspijeva ovom nastavku serijala je da se vi kao igrač ne osjećate kao samo menadžer jednoga kluba, nego kao dio jednog čitavog svijeta, pa je tako socijalni dio razrađeniji više nego ikad. No, krenimo prvo s njegovim napornim stranama. Presice za novinare su i dalje identične te i dalje jednako dosadne. Ima tu pokoji novi odgovor, ali u principu je sve isto kao što je bilo i prije. Ista stvar vrijedi i za „team talk“ i za reakcije vaših igrača. Mala je šteta što se nije možda više poradilo baš na tim govorima, jer ipak je to usko vezano uz taktiku i sam susret koji igrate, pa će se svaka potencijalna promjena u vašem sistemu igre nadopunjavati onime što ste rekli, no eto, ne možemo imati sve.

Ono što možemo imati je blago promijenjeni sustav transfera. Uz već dobro nam poznate pregovore s klubom i agentom oko raznih klauzula pri potpisivanju ugovora, ovog puta uveden je i sistem „obećanja“. Tako ćete pri svakoj kupovini moći, ili čak i morati, ako postave to kao ultimatum“, zadavati, odnosno prihvaćati određene uvjete. Tako će određeni igrač htjeti da mu se obeća pozicija u prvih 11, drugi će htjeti da mu klub bude samo odskočna daska za neki klub bolji od vašeg, dok će treći htjeti kapetansku vrpcu. Sistem je u principu dvosjekli mač, s obzirom da nekim obećanjem možda možete pribaviti nekog igrača za manje novaca u ugovoru, a on bi inače tražio milijune, dok u drugom slučaju igrač neće htjeti ni pričati s vama ukoliko mu ne ispunite obećanja.

Christian Pulišić, doveden pod premisom da će Liverpool osvojiti Premiership. Oprostit ćemo mu, mlad je.

Igrači ovaj puta puno više djeluju kao individue, pa su tako razlike u osobnostima drastične. Primjera radi, u mojoj igri s Liverpoolom Lovren je htio otići već na početku sezone u Kinu (koja igra veliku ulogu na tržištu, baš kao i u stvarnosti) s obzirom da su mu nudili strašne novce i jedini način na koji sam ga mogao zadržati, a da ne pizdi konstantno, bila je viša plaća. Kad bi postojala ta opcija, vjerojatno bi morao i obećati da ćemo od marke Russell Brown napraviti Armani. S druge strane, jedan Divock Origi sanja nastupe za svoju reprezentaciju i ostati će nijem na takve ponude jer pretpostavlja da se igrajući za kineski klub ne može nametnuti kod svog izbornika. Sve navedeno čini cjelokupno iskustvo igre puno zabavnije.

Priroda i društvo

Potpuno nova stvar koja je zabavna, ali nakon nekog vremena i pomalo repetitivna je „social feed“. Inspirirani Twitterom, kreatori igre odlučili su ubaciti pored inboxa i mjesto na kojem možete čitati poruke, odnosno tweetove, koje puštaju kako službene stranice klubova, tako i navijači. Stvar je bez sumnje dobar i originalan koncept i zabavniji je način za pratiti stanje u svijetu nogometa s obzirom da tamo možete čitati o svemu na što se pretplatite. Nažalost, poruke navijača ipak postaju jednolične nakon nekog vremena, pa će tako npr. prilikom svake ozljede vašeg igrača jedan navijač reći kako mu želi brzi oporovak, dok će navijač Frane, s 2 dana iskustva u kadetima DOŠK-a iz Drniša, izjaviti kako vašem igraču nije ništa, iako je potrgao prednje križne ligamente i nema ga narednih 6 mjeseci. No  svejedno se ipak tu i tamo na svjetskom nivou nađe pokoje zlato.

Znači trogodišnji sin Mehmeta Kahvecija je rekao da Kwadwo Asamoah neće moći igrati u sistemu Jiangsua, dok je ova budaletina ispod, prijatelj njegovog zubara??? Obožavam ovu igru.

Da se stvarno razmišljalo o stvaranju pravog nogometnog svijeta govori i podatak da je u igru implementiran i Brexit. Nisam još došao do tog stadija, pa ne mogu iznijeti osobna iskustva, no potvrđeno je kako će se svakom igraču u određenom trenutku Brexit dogoditi. Posljedice će se također razlikovati od igrača do igrača. Postoje tri varijacije, ali, navodno, nekolicina scenarija. Prva je blagi Brexit gdje je sloboda kretanja igrača nakon izlaska države iz Europske unije i dalje jednaka kao i prije, umjereni Brexit gdje je potrebna radna dozvola, ali ju je lako dobiti jer se igrači smatraju zabavljačima i oštri Brexit gdje je potrebna radna dozvola za svakog igrača van Ujedinjenog Kraljevstva i pri tom se za nju moraju ispunjavati uvjeti, kao što ih trenutno ispunjavaju igrači van Unije koji dolaze igrati u nju. S obzirom da su ti uvjeti godine, osobna kvaliteta, visoka transfer cifra i broj nastupa za državu, igrači poput Payeta ili Kante u tom slučaju nikada ne bi mogli igrati u Premiershipu. Koliko god zvuči strahovito, ne može se ne skinuti kapa SI-u na usklađivanje igre s trenutnim političkim stanjem.

Multiplayer je i dalje stvoren samo za organizirane grupe prijatelja. Iako postoje otvorene sobe kojima se možete pridružiti, većina igara je namještena tako da idu dalje tek kada svi pritisnu „Continue“, a šanse da se nađete u isto vrijeme sa još troje stranaca, a kamoli više, nikakve su s obzirom da će jedan uvijek biti pijan u nekom baru ili s djevojkom u šopingu u Ikei. No, postoji i opcija Fantasy Drafta koja nudi brže iskustvo za tako nešto. Radi se o zasebnom dijelu igre gdje imate određeni budžet, popis igrača ovisno o velični baze podataka i za taj novac dovodite igrače putem „draft“ sistema, pa se igra međusobno. Uz to možete nadodati i AI igrače, ali igrati i sami protiv njih.

Multiplayer lobby. Matematički su veće šanse da će vam Scarlett Johansson odgovoriti na mail i da ćete zajedno izaći na koncert Dalibora Bruna, nego li ćete ikad išta zaigrati ovdje na slijepo.

Lopta je prešla liniju

Football Manager 2017 u konačnici je jedna od najboljih verzija ovoga serijala i čak bi se teško moglo osporiti kad bi netko rekao da je i najbolji te je prava šteta što igra kupi slabe ocjene na Steamu, samo zbog horde Kineza koji joj daju jedinice samo zbog toga što nije prevedena na kineski i time možda tjeraju potencijalne igrače od ove sjajne igre. Radi se o pravoj evoluciji, pogotovo nakon prošle godine, s principom igre koji je jednostavniji za igranje, a da pri tom nudi puno kompletnije uživanje u simuliranju posla nogometnog menadžera. Naravno, igra nije bez greške, i treba spomenuti da je izgubila čak i neke licence u Španjolskoj pa se tako, recimo, Real Sociedad zove San Sebastian, te da košta možda puno više nego li igre ovakvoga tipa vrijede, no ne može se osporiti da se radi o igri koja će ponovno upaliti plamen svima koji su serijal možda prestali igrati, a već standardne obožavatelje natjerati na dodatnu potrošnju sati. Bogato, dinamično, oku ugodno, u skladu sa stvarnim svijetom i tako prokleto zarazno. Uistinu ne vidim što bi mi drugo moglo oduzeti toliko vremena koliko ova nevjerojatno kompletna verzija serijala. A sad, vrijeme je za utući na tisuće sati u vraćanje Parme tamo gdje joj je mjesto.