Recenzija | PlayerUnknown’s Battlegrounds (PC)

Igra koja je postala toliko popularna da se sada smatra globalnim fenomenom i kao takva predstavlja trn u oku mnogim neupućenim igračima.

Studio Bluehole, sadašnji PUBG Corporation, i Brendan Greene (PlayerUnknown), otac battle royale žanra, nisu ni sanjali da će njihov projekt premašiti sva očekivanja i postati ponajbolja nesavršena multiplayer igra današnjice. Bluehole je krenuo trnovitim putem Early Accessa na Steamu, polako prikupljao novce na temelju nedovršenog proizvoda koji je privlačio sve veći broj igrača, a pravi procvat je nastao nakon što je igra „zarazila“ Twitch i YouTube kanale popularnih streamera.

Što je tako posebno u toj igri? U početku sam PUBG smatrao komičnim i nespretnim proizvodom te sam podrugljivo gledao na ljude koji to igraju, ne shvaćajući po čemu se ta igra toliko ističe i zašto je toliko dobra. Smatrao sam kako je sve to samo plod internet mašinerije koja u velikom broju slučajeva zna povući i one igrače s čvrstim karakterom i stavom, mijenjajući njihov objektivni ili subjektivni pogled na igru. Međutim, to je bila jedna od većih pogrešaka koju sam napravio u procjeni igara, a u sljedećem tekstu provjerite zašto.

Ma uzet ću taj PUBG, ionako sam trošio i više od 30€ na gluplje stvari

Otprilike ovim riječima sam odgovorio bratu kada mi je predložio da kupim igru kako bismo zajedno igrali. U to se vrijeme PUBG još uvijek nalazio u Early Access fazi i doslovno sam svojom kupnjom vjerovao razvojnom studiju na riječ kako će zaista dovršiti igru i plasirati ispolirani završni proizvod.

Taj dan je stigao 21. prosinca 2017. godine kada je PUBG službeno izašao kao gotova igra, a verzija 1.0 je iskakala u svim vijestima glavnih gaming portala današnjice, što zbog uspješne Early Access faze, što zbog katastrofalnog stanja Xbox One verzije igre. Ovdje ćemo se fokusirati isključivo na PC verziju koja je ujedno i primarna platforma.

Vjerojatno svi već znate što je PUBG i što je battle royale naslov. Osnovna ideja je baciti 100 igrača na mapu površine 8 kilometara kvadratnih, gdje svaki od njih nastoji ostati posljednji preživjeli i odnijeti titulu „winner winner chicken dinner!“. Međutim, odmah nakon slijetanja na mapu nasumično se stvara početni bijeli krug koji označava mjesto na kojem se nastavlja igranje, jer nakon nekog vremena počinje sužavanje plavog električnog polja koje postepeno ubija sve igrače koji zaostanu. Kada plava zona dotakne obrub bijelog kruga, onda se stvara novi, ali manji bijeli krug koji predstavlja novo područje za igranje. Jednom kada počne novo sužavanje plave zone i njezino spajanje s obrubom bijelog kruga, to znači da će se kreirati novi, još manji bijeli krug i tako redom do završnog minijaturnog područja za igranje. Zvuči jednostavno! Pa zapravo i je, osim što je put od početka jedne runde do njezinog kraja kompliciran i svaki puta pruža drugačije iskustvo. Uvijek se može naučiti nešto novo, mogu se dogoditi nepredviđene situacije koje dodatno otežavaju ili olakšavaju vaš pohod na piletinu.

Pogled u daljinu koji čezne za dobrom piletinom.

Kada pokrenete igru nema puno filozofije, odaberete željenu perspektivu igranja, bilo iz prvog lica ili iz trećeg lica, odaberete želite li igrati solo, duo, u timu s troje ljudi ili kompletnu grupu od četvero ljudi i kliknete na dugme „Ready“, te u tom trenutku počinje traženje slobodnog servera. Igra trenutno ima dvije mape, pustinjski Miramar i zeleni, poljanama i šumama prošarani, Erangel, a igraču je uskraćena mogućnosti odabira na kojoj mapi želi igrati. Nakon toga se nađete u „Lobby“ dijelu mape, te nakon jedne minute započinje runda, a vi dotle psujete Bluehole studio, jer je buka motora aviona u kojem prelijećete mapu toliko velika da bi se i heavy metal bend Manowar posramio u svojim najboljim danima.

„Brate, ajmo bacit jedan Duo da vidim kako se igra ovo čudo“

Krećemo na mapi Erangel, igramo iz prvog lica, avion prelijeće točno po sredini mape, ali ne iskačemo nigdje u blizini preleta, već skroz izvan zone u kojoj bi moglo iskočiti ostalih 47 timova. Otvara se padobran i imamo dovoljno vremena za mirno slijetanje između četiri izolirane kuće koje se nalaze u totalno suprotnom smjeru od bijelog kruga. Brat govori kako ćemo, nakon što se opremimo, sjesti u neko od vozila i krenuti prema sigurnoj zoni. U tome uvelike pomaže mogućnost postavljanja markera na mapi koji se onda prikazuje u gornjem dijelu ekrana gdje se nalazi kompas sa stranama svijeta i stupnjevima. PUBG sadrži razna vozila i plovila, od motora, buggyja, terenca, kombija, automobila, do glisera i skutera. Sva vozila troše gorivo, pa se i na to mora obratiti pozornost, a moguće je mijenjati poziciju sjedenja poput onoga u Battlefieldu te je moguće proviriti kroz prozor i pucati u vožnji kako bi se obranilo vozilo.

Samo se ne naginji kroz prozor.

Upadamo u prve kuće i skupljamo opremu. Traži se prsluk, kaciga i ruksak, a moguće je pronaći spomenutu opremu u 3 različita stupnja kvalitete. Vaš lik se može dodatno opremiti rukavicama, hlačama, majicom, jaknom, balističkom maskom, plinskom maskom i ostalim estetskim, ali i taktičkim dodacima. Primjerice, nećete na pustinjskoj mapi Miramar staviti crni kaput na lika, jer ćete u tom slučaju postati vrlo lako vidljiva meta. Isto tako, ako planirate igrati ulogu snajpera i ležati u travi, onda ćete opremiti level 1 ruksak, jer ne strši previše iz trave i niste uočljivi. Famoznu tavu možete okačiti o pojas i na taj način imati dodatnu zaštitu.

Traži se nekakva jurišna puška i dodatna oprema kojom se može ista opremiti, poput optičkog nišana, prigušivača, vertikalne drške, proširenog spremnika za metke jer sve navedeno uvelike mijenja karakteristike oružja i olakšava pucanje i ciljanje. Oružja imaju i više načina pucanja pa je tako moguće odabrati paljbu samo jednog metka, rafal ili potpuno automatsko. Sljedeća bitna stvar je pronaći prvu pomoć, zavoje, energetske napitke ili analgetike. Prva pomoć oporavlja veliki komad health ljestvice, zavoji nešto manje uzorke, dok energetska pića i tablete oporavljaju trajno izgubljeni komad ljestvice, poput onoga koji se nalazi na gornjoj slici.

Mrljavi pištolj i level 2 ruksak. Ajmo dalje!

Krećemo dalje u potragu za boljom opremom i boljim oružjem, te nailazimo na motor s kojim je lakše i daleko brže putovati mapom. Motor je prikladan i za lov na najbolju opremu u igri, a nju povremeno ispušta avion koji nasumično preleti mapu, a takva kutija predstavlja pravi magnet za ostale igrače. Kuća za kućom i polako su naši borci pristojno opremljeni, ali sve je to uzelo dosta vremena i trebamo krenuti prema krugu, jer plava zona stišće. Kako se novi bijeli krug ne može stvoriti na vodi, već samo na kopnu, ne preostaje nam ništa drugo nego prijeći jedini most koji vodi na otok.

Na putu do mosta prolazimo kroz crvenu zonu, nasumično generirani opseg na mapi u kojemu određeno vrijeme traje baraža i nekako izvlačimo živu glavu. Netom prije mosta čuje se hitac i padam kao pokošen na cestu, ali nisam mrtav, već samo oboren. Naime, kada se igra timski, onda je moguće oživiti suborca, ali tu akciju se mora odraditi u određenom vremenu. Jednom kada je borac oživljen, on si mora samostalno nadomjestiti izgubljeno zdravlje. Ako kojim slučajem direktno ubijete nekoga u timskom igranju, onda znate da on više nema nikoga, već je ostao sam.

Ustani buraz! Nije ti ništa!

Opremu možete međusobno dijeliti, stoga mi je brat dao prvu pomoć te smo opet sjeli na motor i zaputili se preko mosta, jer je kobni snajperist bio zaokupljen drugom ekipom koja mu je dolazila s leđa. Na mostu nas čeka zasjeda, gdje je jedan tim napravio barikadu automobilima, ali zahvaljujući dimenzijama motora, uspijevamo se probiti i zauzimamo kuću u središtu predzadnjeg kruga.

Selo moje malo.

Više nije bilo potrebe za mijenjanjem pozicije, unutar kuće smo, u krugu i čuvamo ono što smo zauzeli. Prvi okršaj je došao vrlo brzo i tek u njemu sam shvatio koliko su sukobi zapravo dobri u PUBG-u. Dovoljna su svega 2 do 3 metka u tijelo da se nekoga obori, imate mogućnost proviriti ulijevo ili udesno, možete čučnuti ili leći, možete koristiti granate u napadu ili dimne granate u obrani, možete koristiti razne vrste nišana, dok svaki od njih morate znati upotrijebiti s obzirom na udaljenost od mete, a udaljenost na koju ciljate je prikazana brojkom ispod nišana. Užasno bitna stavka u igri je zvuk. Preporuka je igrati s kvalitetnim slušalicama, jer vrlo lako možete odrediti položaj protivnika na temelju njegovih koraka, šuškanja lišća ili čak zvuka pucnja.

Unatoč svemu navedenom, ja još uvijek nisam nikog ubio, jer je brat uspješno riješio dvojicu i mene oživio po drugi put. Osjećaj pucanja i pogotka je posebno dobar, jer imate osjećaj da ste pogodili tijelo, dok je sve popraćeno krvavom mrljom koju jasno vidite kroz nišan. Ciljanje je posebno teško početnicima, jer teško bi bilo pogoditi u igri i vjerno prenesenog FensiSuperstara s našeg foruma, a govorimo o čovjeku od dva metra čistog seksipila.

Ova kuća je zauzeta! Hvala!

Okršaj je prošao, a epilog svega je dvoje mrtvih nad čijim tijelima stojimo u potrazi za eventualno boljim oružjem i zamjenom oštećene opreme. Primjerice, moj prsluk je bio prilično oštećen, jer sam bio pogođen SCAR-L-om u prsa, a brat je istog pogodio direktno u glavu. Stoga, moja kaciga je bila u savršenom stanju, dok mi je bio potreban njegov prsluk. Dok smo se regrupirali, pustili smo ostatak timova da odrade svoje okršaje, a zadnji krug nas je prisilio na izlazak iz kuće na čistinu. Zaštićeni samo malom uzvisinom krećemo u napad. Ja napadam s lijeve strane i vršim pritisak na protivnika skrivenog iza stabla, dok brat napada s desna i ubija svog petog protivnika u toj rundi. Ekran se blago zatamni i iskače tako rado viđeni natpis „winner winner chicken dinner“, a ja gotovo bez ispaljenog metka pobjeđujem.

PUBG možda nije najbolja online pucačina na svijetu, ali trenutno ne postoji ništa bolje od njega

PUBG je danas dovršen proizvod, ispoliran je koliko mapa od 8 kvadratnih kilometara to dopušta, a i grafika je sasvim pristojna s obzirom na opseg igre i broj igrača. Razvojni studio konstantno sluša igrače, popravlja i poboljšava stvari na temelju povratnih informacija zajednice i rigorozno kažnjava sve varalice koje su se profilirali kao gorući problem igre. Konfiguracija na kojoj smo igrali uključuje Intelov i5-6600K procesor, 16 GB DDR4 memorije i NVIDIA GTX 1080 grafičku karticu koja igru, uz uključeni vSync, na ultra detaljima drži na 60 sličica po sekundi.

Teksture su oštre, vidljivost je ogromna, zvuk je odličan, dizajn lokacija je logičan i zanimljiv, a količina detalja ostavlja bez daha s obzirom na žanr. PUBG dopušta igračima da kroz SPECTATE mod prate svoj tim jednom kada poginu, što olakšava čekanje kraj runde i skupljanje osvojenih bodova koje mogu potrošiti na nepopularne kozmetičke lootboxeve. Zanimljiva je i Replay opcija u glavnom izborniku, gdje se mogu pogledati zadnjih 20 odigranih rundi, leteći slobodno mapom ili prateći sve igrače koji su sudjelovali. Konekcija je bolja od mnogih razvikanih AAA naslova današnjice, pa se primjerice u PUBG-u može dogoditi da vas izbaci iz runde, ali vi slobodno možete opet pokrenuti igru i nastaviti tu istu rundu točno tamo gdje ste stali.

Ova igra sigurno nije za svakoga, jer nekome će pobjeda bez ispaljenog metka i 30 minuta jedne runde biti previše dosadno. Ovo je igra za taktičare i hardcore igrače, umire se od maksimalno 4 metka, treba određeno vrijeme kako bi se svladalo ciljanje i balistika, a krivulja učenja je iznimno dugačka i teška. Nekome će to biti super zabavno, a takvi su prema brojkama ipak u većini. I to je dobro, jer u moru jedno te istih Battlefielda, Call of Dutyja, Star Warsa i sličnih, igračima je potreban jedan PUBG, igra koja je drugačija, koja predstavlja osvježenje u žanru i koja je igrače privukla kvalitetom, a ne marketingom.

{loadposition recenzija}