Filmska recenzija | Avengers: Infinity War

Riječima Thanosa: “Savršeno uravnoteženo. Kao što bi sve stvari i trebale biti.”

Za početak, napomena. Pisanje o ovome filmu bez da se iznese ijedan bitan detalj čini se nemogućim, pa ako vam djeluje da vam nisam dao dovoljno informacija, vjerujte mi kako je to s razlogom. Krenimo.

Prije dobrih 10 godina Marvel je odlučio pokrenuti svoj filmski univerzum s Iron Manom. Radilo se o poprilično nepoznatom junaku među širokim masama, a čak su i ljubitelji stripa početno govorili kako Marvel ne može razmišljati o izgradnji nečeg velikog bez likova kao što su Spider-Man, X-Meni i Fantastic Four. No, još u tim davnim danima bilo je nekoliko ljudi koji su sjedili u istoj prostoriji u kojoj je bio i Kevin Feige, glavni i odgovorni za kreiranje ovoga što imamo danas te su ga priupitali: “U redu, iako nemate trenutno prava na najpopularnije likove kao što su Spider-Man, X-Men i Fantastic Four, imate likove koji čine osovinu Avengersa. Možemo li očekivati jednoga dana film o njima?”. Feige je samo odgovorio: “Moguće.” Danas, na leđima jednog od najvećih rizika, što je pokretanje ovog serijala i bilo, je ova financijski najuspješnija franšiza u povijesti filma i već punih 10 godina razveseljava publiku te ima dobrim dijelom i snažnu podršku kritike. Čak 18 filmova nas je vodilo do ovog trenutka za koji možemo slobodno reći da više nije samo dio nerd kulture nego općenito pop kulture te da je iščekivanje i hype za ovim filmom bilo van svake mjere. Ono na kraju ne samo da je ispunjeno, nego možda i premašeno.

Koliko god svaki od Marvelovih filmova bio vizualno fantastičan, a ovaj tu vjerojatno stoji na vrhu o čemu ćemo kasnije, studio nikad nije izgubio iz vidokruga ono što čini njihove filmske priče toliko intrigantnima i zbog čega im se vraćamo te ih nanovo iščekujemo, a to je jednostavna činjenica da ispod svih tih efekata te ispod svih tih moći, oružja i bitaka, svaki od likova ima svoje nepogrešivo ja te svaki član te filmske obitelji ima svoje specifične vrline, mane, probleme i ono što im daje snagu. Upravo zbog toga niti jednog drugog lika ne možemo zamisliti pred ekranom da radi to što radi jedan od njih, a u kombinaciji s ingenioznim odabirom glumaca, upravo zbog toga više ne možemo odvojiti lika od glumca. Kada već pričamo o pojmu filmske obitelji, sama činjenica da se ova obitelj nikada nije suočilo s prijetnjom kao što je ova, katapultira Infinity War u sam vrh Marvelove ponude. Tko god da je ikada rekao kako bi ulog morao biti viši u ovim filmovima jer svi djeluju nepobjedivo, napokon će doći na svoje. Od prve scene filma jasno je kako više ništa neće biti isto u ovom serijalu i kako je mogućnost poraza itekako očita. A razlog tome je što se onaj ljubičasti tip koji sjedi u svojoj stolici još od 2012. napokon odlučio ustati. Thanos je stigao i instantno se zacementirao kao najbolji negativac serijala pa vjerojatno i novije pop kulture.

Sudbina stiže

Prvo moramo nešto reći o Thanosu jer, iako to naslov ne govori, ovo je njegov film. Već zasigurno svi znaju njegov cilj, a on je pribavljanje svih šest Infinity Stonesa kako bi likvidirao pola galaksije. Zvuči poprilično jednostavno, pa čak i generično, jer radi se o tome kako neprijatelj mora nabaviti nešto da bi učinio nešto, no Thanos je puno razrađeniji lik od toga. Kombinacijom fantastične glume putem motion capturea Josha Brolina koji svakom scenom i izgovorenom rečenicom krade film te sjajnim radom scenarista koji su napisali ovakvog lika, došli smo do toga da je Thanos kompleksniji i slojevitiji lik nego li ijedan od dosadašnjih neprijatelja. Dalo bi se raspravljati o tome da je čak i neshvaćen, pomalo i tragičan, ali svejedno nemoralan te naizgled nezaustavljiv. Čim se može raspravljati o liku i čim je dobro očitan strah naših heroja, onda je jasno da je zadatak i više nego uspješan. Možete reći da smo puno puta imali neprijatelje koji misle da rade dobro, ali ustvari rade loše, no na Thanosu je to savršeno ocrtano i smisleno. 

Čitav film može komotno spasti pod pojam svemirske opere. Zadatak koji Thanos ima te moć i uništenje koje donosi sa sobom, tjera naše likove da završe u različitim situacijama i da se svaki od njih bori s prijetnjom na svoj način te da svaki od njih ima svoj zadatak. Ono što je ulijevalo najveći strah, a to je da broj likova i broj potencijalnih priča neće stvoriti kohezivnu cjelinu, je u potpunosti izbjegnuto. Koliko god skakali od jedne skupine heroja koja je završila zbog toga i toga na jednom mjestu, pa do druge koja je na drugom kraju galaksije, uvijek postoji taj dojam jedinstvene prijetnje i uvijek se osjeti zajednička borba protiv istog neprijatelja, makar ne bili svi na istom mjestu. Najveća zasluga za to odlazi čitavoj glumačkoj postavi. Dinamika i kemija između glumaca je izvanserijska i nadmašuje svaki blockbuster. Bilo da se radi o Iron Manu, Strangeu i Spider-Manu s jedne strane ili pak o Thoru, Rocketu i Grootu (Thor i Rocket su fantastični) s druge ili pak o Scarlet Witch i Vision s treće, Captainu, Falconu, Widow, Black Pantheru s četvrte itd., itd. Apsolutno sve uspijeva.

Savršeni kaos

Nevjerojatno je da se u 2 sata i 30 minuta može podjednako dobro pokazati svaki lik, u kojoj je fazi trenutno nakon svega što se dogodilo u prošlim filmovima, koliko je napredovao u kojem pogledu, te gdje sada stoji u široj slici. Skidam kapu apsolutno svima i ne želim izdvajati nikoga (iako bih mogao, koliko jakih scena ima) jer bih vam samo uništio gledanje i potencijalna iznenađenja te emocionalne udarce, ali i one humoristične. Iako se radi o ozbiljnijem filmu od nekih dosadašnjih zbog same prijetnje u obliku Thanosa, humora i dalje ima te je iskorišten u pravim trenucima od likova od kojih to očekujemo. Iako su braća Russo radila ovaj film, vidi se da su im zasigurno šapnuli nešto u uho i redatelji Guardiansa, Ragnaroka, Black Panthera i ostalih jer se osjeti i određen potpis tih filmova kada vidimo te likove, ali je opet to sve dio veće cjeline.

Kad smo već kod braće Russo mora im se odati priznanje što su posložili ovo ovako kako jesu jer se radi o projektu neviđenih razmjera te je jednostavno nemoguće ne cijeniti trud koji se uložio u režiju, montiranje, osvjetljenje, rad kamerom, glazbu i vizualne efekte. Sva ona akcija i svi oni epski momenti koje smo gledali do sada pojačani su do maksimuma i sve vizualno izgleda kao mokri san ljubitelja stripova. Magnituda događaja iz takvih suludih crossovera je vjerno prenesena ovdje što je itekako impresivno. Tempo filma je suludo brz i ne dopušta da niti na pet sekundi zavirite u kutiju s kokicama da vidite je li vam još koja ostala. Ako ćemo tražiti neke mane u filmu, onda bi vjerojatno jedna bila ta da je film izuzetno iscrpljujuć i da na trenutke ne možete pojmiti što ste sve vidjeli do sada jer stajanja jednostavno nema. Za neke možda mana, drugi će pak zinuti do poda, ovisno o osobi. Također, priča se o problemu character developmenta, odnosno da je isti nedostatan, na što bih samo rekao da imate 18 filmova za to. Ako netko traži to od ovoga filma, to nažalost neće ovdje pronaći. Jednako tako ga je gotovo nemoguće gledati zasebno jer ovaj film poprilično uvjetuje u svakom smislu da ste upoznati s likovima na ekranu. Ako još išta moram spočitati filmu, onda je to da likovi možda malo predobro reagiraju jedni na druge u smislu borbe u nekim situacijama, ali pred potencijalnom kataklizmom to nije baš toliko teško zamislivo. Uostalom identične stvari se događaju u svim akcijskim filmovima od pamtivijeka, da ne govorimo o fantasy, SF ili comic book žanru. Kome to smeta vjerojatno više spada u publiku za “Engleskog pacijenta” ili nešto slično.

U konačnici, što drugo reći osim da je Marvelu uspjelo nemoguće. Objedinili su čitavu svoju plejadu likova u jedan film, vizualno stvorili comic book ep, izvukli iz svakog glumca posljednji atom da nam prikaže u kojoj je situaciji njegov lik, stvorili su jednog od najboljih negativaca općenito u ovom žanru, donijeli nam savršeno uravnoteženu dozu humora i zabave s jedne strane te emocionalnih udaraca i šoka s druge i na kraju krajeva stvorili situaciju da jednostavno ne znamo u kojem će smjeru ovi likovi sada. Očekivanja su bila enormna, ali poprilično je izvjesno da će svi oni koji su bili uz ovu franšizu punih 10 godina izaći iz kina izuzetno zadovoljni. Kada razmislimo o svemu, o tome kako je sve počelo 2008., o tome što je sve bilo potrebno da se ovakav film uopće napravi i kada vidimo konačan proizvod, kako biti objektivni? Za ono što ovaj film je, a to je dio završnice jedne ere i blockbuster spektakl namijenjen fanovima franšize, kako se nakon svega lagati i reći samome sebi da ovo nije najbolji Marvelov film i ocjenjivati ga iz nekog ozbiljnog kritičkog stajališta?

Ocjena: 100%