Recenzija | The Nice Guys

Što se dogodi kad dva naoko različita istražitelja udruže snage u istraživanju ubojstva porno zvijezde?

„The Nice Guys“, novi film Shanea Blacka za kojeg je uz pomoć Anthonyja Bagarozzija napisao i scenarij prati dva istražitelja, jednog s dozvolom i drugog koji stvari obično rješava na nešto drugačiji način. Kad pogledate film nećete biti iznenađeni što je upravo Black režirao jer njegovi otisci nalaze se po cijelom filmu. Nešto na što se sigurno nećemo požaliti obzirom da su mu prijašnji filmovi bili kvalitetni, a dok koncept funkcionira nema ga potrebe previše mijenjati. Ovo naravno ne znači da nema i nekih iznenađenja, ali manje-više film ostaje u maniri prijašnjih mu filmova.

Utjecaj „Lethal Weapona“ je vidljiv, sama atmosfera vrlo je slična, a i odnos dva glavna lika crpio je inspiraciju iz ovog klasika. Ovo ne dolazi kao iznenađenje jer Black je radio kao scenarist na tim filmovima. Od početne scene koja je odrađena odlično i prve montaže koja nas upoznaje s likovima dobivamo ideju o čemu se tu radi, a sve to potpomognuto atmosferom Los Angelesa 70-ih godina prošlog stoljeća rezultira odličnim uvodom u film.

Ryan Gosling i Russel Crowe funkcioniraju kao dvojac, kemija je pogođena, a to je možda i ono najbitnije u ovakvom filmu. Likovi koje glume pomalo su iskarikirani, ali ne previše tako da ne udaljavaju fokus od same priče filma. No najveće iznenađenje filma je mlada Angourie Rice koja glumi kćer Goslingovog lika (Holland March) Holly March. Rijetko se dogodi da je takav lik u filmu iskorišten na dobar način, pa tako obično samo predstavljaju smetnju za glavnog lika i dio priče za kojeg želimo da ga nismo uopće vidjeli. Ovdje nasreću nije takav slučaj pa je Holly tako zastupljena u dobrom dijelu filma, a često je i vrlo „korisna“ na ekranu. Na trenutke je i najbolji dio filma, a pored takvih glumačkih imena to je nešto na što treba posebno staviti naglasak.

Sama priča filma poprilično je retro i homage akcijskim komedijama 80-ih i 90-ih godina poput već navedenog „Lethal Weapona“. Tako su i ovdje kroz većinu filma zastupljene doskočice i mnogi dijelovi koji pružaju određeni comic relief, a priča je poprilično bizarna s trenucima ozbiljnosti. Iako sveukupno gledajući film obiluje komičnim trenucima u većini slučajeva samo ćete se blago osmjehnuti, a trenuci gdje ćete se onako istinski ismijati su rijetki. Ipak ovo možda i nije tolika mana jer film ipak nije primarno komedija.

Tehnički dijelovi filma odrađeni su odlično, pozadina Los Angelesa 70-ih godina jednostavno pršti atmosferom, a sve to rezultira lijepim kadrovima i kinematografijom. Jedini problem je montaža pa tako u nekim trenucima scene preskaču jedna na drugu pomalo neprirodno odnosno odaju pomalo amaterski dojam.

„The Nice Guys“ film je koji vas vraća u doba „starijeg“ Hollywooda i to radi na odličan način, uz odlične likove, kemiju između istih i pomalo bizarnu, ali zanimljivu priču koja vas drži prikovanim za ekran bez ikakvih problema, ali ipak mu fali ono nešto da bi ga svrstali na sam vrh ponude akcijskih filmova. Dok ćete uživati u filmu teško ćete se moći oteti dojmu da se u nekim dijelovima moglo više, ali ono bitno na kraju sam iz kina izašao zadovoljan. 

Ljubitelji žanra zasigurno će uživati i pronaći nešto za sebe u filmu, a ostali bi mu barem trebali pružiti šansu, tko zna, možda vas i iznenadi…