Recenzija | Westworld

Želite li pobjeći od stresa svakodnevnog života? Želite li otkriti svoje pravo lice? Westworld vas poziva na avanturu prepunu adrenalina i samospoznaje!

Teško da postoji osoba koja prati filmsku scenu, a da nije čula za ime Christopher Nolan. Renomirani svjetski redatelj pod svojom je režiserskom palicom stvorio brojne odlične uratke, od Mementa, preko Dark Knight trilogije pa sve do Inceptiona. Ipak, ono što šira javnost često previdi je zasluga njegovog mlađeg brata, Jonathana. Naime, upravo je on bio druga polovica tog sjajnog stvaralaštva.

U svoju prvu avanturu u svijet televizije Jonathan je krenuo prije pet godina. Plod njegove mašte bio je Person of Interest – znanstveno-fantastična serija koja je svojom intrigantnom pričom i analizom orvelovskog društva uvijek bila u toku sa stvarnim svijetom tijekom svih pet snimljenih sezona. Ipak, nakon što je CBS odlučio da Person of Interest, unatoč odličnim kritikama te nominacijama za Emmy, nije ono što traže, došao je red da Nolan krene u potragu za novim projektom.

Jonathan Nolan, majstor pripovijedanja

HBO, izdavačka kuća koja je pokrenula revoluciju. Od Obitelji Soprano pa do Združene braće. Od Preostalih do Igre prijestolja. Riječ je o televizijskom gigantu za čije proizvode gotovo uvijek postoji garantirana kvaliteta. Većina njihovih serija ili postane kultna ili ju neobjašnjivo otkažu nakon čega slijedi višegodišnja ljutnja ljubitelja te iste serije (khm, Deadwood, khm). Nolanova vizija Westworlda svoj je dom pronašla upravo na HBO-u, a pitanje je kojem taboru naginje nakon završetka svoje prve sezone.

Dobro, pa što je to Westworld?

Westworld je originalno zamišljen kao film, a izašao je 1973. kada je glavnu ulogu utjelovio legendarni Yul Brynner. Iako nije osvojio nagrade, danas ga se tretira kao jednog od klasika svoga žanra. Upravo je Michael Crichtonova zamisao Westworlda podloga za ovogodišnju hit seriju.

U bližoj budućnosti, znanost je uspjela dovoljno napredovati da ljudi uspješno razvijaju umjetnu inteligenciju. Westworld je naziv tematskog parka smještenog u vrijeme Divljeg zapada, a čiji su stanovnici roboti, tzv. “domaćini”, posebno dizajnirani da prate priču koju su im napisali programeri parka. Upravo je taj park pretvoren u poslovnu ideju te se posjet parku masno naplaćuje, a zauzvrat se gostu nudi sva sloboda da radi što god želi unutar granica parka bez ikakve brige da će snositi posljedice svojih radnji.

U detalje je uložen veliki trud

Zbog toga je park često mjesto nasilja u kojem gosti iskaljuju svoje frustracije i ostvaruju sve skrivene želje. Kako bi produktivnost parka bila maksimalna, svaki put kada gost ubije “domaćina”, taj “domaćin” se povlači unutar postrojenja parka gdje mu se briše sva memorija i popravlja šteta nakon čega se ponovno vraća u svoju napisanu petlju. Nakon redovitog ažuriranja “domaćina” kreću problemi koji se manifestiraju u obliku nepravilnog ponašanja i odudaranja od koda. Upravo je to premisa ove serije koja svakom epizodom sve više razrađuje početni problem.

Kad govorimo o Nolanu, bio to Christopher ili Jonathan, znamo da nas očekuju preokreti u radnji, ponekad očekivani, ponekad neočekivani. Znalo se dogoditi da sam neki preokret unaprijed predvidio, no i dalje sam imao dojam da je autor jedan korak ispred mene i ti preokreti nikada nisu bili neprirodni, već su djelovali sasvim smisleno. Zbog pametnog pisanja i odličnog tempa, prva sezona čini jednu kvalitetnu cjelinu koja kulminira jednim od najboljih finala sezona koje sam ikada gledao.

Režija je kvalitetno odrađena. Predivan prerijski krajolik odlično se koristi kako bi se uhvatili što impresivniji i otvoreniji kadrovi parka. Kontrast otvorenosti parka je sve što se nalazi skriveno. Čitavo postrojenje koje upravlja parkom doima se pomalo klaustrofobičnim na velikom dijelu svoje površine. Ta klaustrofobija ukazuje na to koliko je stvaran svijet, svijet prevara i skrivenih namjera, različit od parka u kojem je sve otvoreno te su sve namjere jasne.

Glumačka izvedba jedan je od glavnih aduta serije

U zadnje vrijeme viđamo sve više holivudskih glumaca kako se okreću televiziji. Kevin Spacey i Robin Wright svojim su ulogama u Kući karata izvrstan primjer holivudizirane TV scene. No Westworld je to doveo na sasvim novu razinu. Anthony Hopkins utjelovljuje osnivača parka, doktora Roberta Forda, čovjeka čije je razmišljanje donijelo revoluciju u razvoju umjetne inteligencije. Svojim mirnim nastupom ulijeva povjerenje u gledatelja, a glumački talent još je uvijek prisutan te osvaja svaku scenu u kojoj se nalazi. Ed Harris pak glumi misterioznog čovjeka u crnom koji luta prostorom Westworlda u nadi da će otkriti sve tajne koje park skriva.

Hopkins ponovno briljira i pokazuje da je majstor svog zanata

Evan Rachel Wood i James Marsden, poznat kao Scott Summer iz X-Men serijala, tumače uloge “domaćina”, Dolores i Teddy. Dolores je kćer lokalnog rančera koja na svijet gleda s iznenađujućim optimizmom te još nije bila izložena okrutnostima Divljeg zapada, dok je Teddy lovac na ucjene čije ga programiranje navodi da služi gostima kao vodič kroz opasniji dio Westworlda. Od njih dvoje, Evan Rachel Wood posebno je iznenadila te me svojom interpretacijom Dolores dodatno zaintrigirala za njen lik.

Posebno vrijedi istaknuti Jeffreya Wrighta, poznatog po ulozi Beeteeja u Igrama gladi i dr. Narcissea u Boardwalk Empireu, koji briljira u svojem tumačenju glavnog programera parka i svojevrsnog učenika dr. Forda, Bernarda Lowea. Lakoća kojom barata emocijama pokazuje da je riječ o izrazito podcijenjenom glumcu kojem će Westworld biti prostor na kojem će dokazati sav svoj talent.

Jeffrey Wright u potencijalnoj ulozi karijere.

Općenito se mora pohvaliti vrlo zahtjevan, ali uspješno izveden, pristup glumi. S obzirom na to da su “domaćini” umjetna inteligencija, njihove emocije su programirane, stoga se često događaju prijelazi između punokrvne ljudske emocije i robotičkog ponašanja. Upravo tu dolazi do izražaja kvaliteta glume čitave ekipe koja unutar kratkog razdoblja mijenja više različitih osobnosti. To je nešto što Westworld čini unikatnim i daje mu određen šarm koji će vas iz epizode u epizodu oduševljavati.

Vrijedno je spomenuti i izvrsno napisane dijaloge. Dok su skriptirani dijalozi unutar samog parka jasno pretjerani kako bi se naznačila nerealnost svijeta, oni koji se odvijaju iza kulisa predivno su napisani te se kroz njih suptilno proteže filozofija i ideja o tome kada je nešto živo, a kada nije. Stvarno treba čestitati piscima koji su maestralno odradili svoj posao.

HBO + Jonathan Nolan + Ramin Djawadi = magija

Kada uz glazbu čujete ime Ramin Djawadi znate da vas čeka poslastica. U ovom slučaju, dobili smo još jedan primjer Djawadijeve genijalnosti. Glazbena podloga predivna je, upečatljiva, ali opet nije napadna tijekom scena. Isto tako, glavna tema predivan je klavirski aranžman koji bi bez problema mogao pokupiti nagradu na idućim dodjelama Emmyja. Osim originalnih skladbi, svako malo prisutna je interesantna klasična prerada popularnih pjesama od kojih vrijedi spomenuti Paint It Black Rolling Stonesa i Exit Music (For a Film) Radioheada.

Akcije u Westworldu ne nedostaje i služi kao odličan odmor od napete priče.

Ova godina bila je prava poslastica za ljubitelje serija. Osim što smo dobili novi ljetni hit Stranger Things te izvrsnu završnicu priče o Pablu Escobaru u drugoj sezoni Narcosa, pojavio se i kandidat za jednu od najboljih, ako ne i najbolju znanstveno-fantastičnu seriju, a to je upravo Westworld. Tko god je mislio da će HBO teško ponoviti uspjeh Igre prijestolja, neka se malo zamisli jer Westworld je svoje putovanje započeo snažno i nadam se da će tako i nastaviti.