Film i glazba

Kako je Game of Thrones posljednjom epizodom stavio mračnu mrlju na svoju ostavštinu

Gotovo je. Prije 8 godina krenula je serija koja je obilježila desetljeće I televizijsku industriju i sada je nakon osam sezona, od kojih su dvije bile skraćene, nakon 73 epizode sve gotovo. Igra Prijestolja je odigrana i znate što? Ne osjećam apsolutno ništa. Zašto? Pa dotaknut ću se toga malo kasnije u tekstu, no za svaki slučaj, znate već, ovaj tekst sadrži spoilere za zadnju epizodu Igre Prijestolja.

Znao sam da će biti upitno koliko ću uživati u posljednjoj epizodi s obzirom da, kao što sam se raspisao u dva navrata, nisam uopće bio zadovoljan sezonom od treće epizode pa nadalje. Jeftini šokovi, nedosljedni likovi, nedostatak ikakvih posljedica i holivudizacija radnje bili su previše i na kraju su ubili Game of Thrones. Riječima internetskih mudraca: „Kako je serija dobrim cliffhangerom završila! Viserion je ustao iz mrtvih i srušio Zid. Dolazi Zima i hoće li dobiti? Nitko ne zna… Odličan kraj!“

Ako išta, barem smo dobili kraj i vrlo vjerojatno komadić onoga što je George R.R. Martin zamišljao kao točke u priči svojeg velikog finala, a s obzirom da je upitno hoće li dovršiti serijal, ovo je potencijalno jedini kraj koji će serijal vidjeti. Ukoliko stvarno ne dobijemo knjige, Game of Thrones će ostati upamćen kao serija koja je vladala televizijom svojim vještim scenarijima i živopisnim likovima, no trajni trag će ostati bolno ponovno gledanje znajući da sve te likove čeka neizbježan pad u kvaliteti pisanja u samoj završnici koji će biti velika crna mrlja na inače izvanrednoj seriji.

No dosta o lošim stvarima, idemo malo o… Lošim stvarima…

Prošla je epizoda završila uništenjem. Metafora bi bila da je uništena svaka šansa za kvalitetnom završnicom, no doslovno gledano, završila je uništenjem King’s Landinga. Ulice glavnog grada Westerosa natrpane su spaljenim leševima građana pokrivenim slojem pepela koji neprekidno pada. Daenerys je počinila genocid i većina likova je shvatila da su možda napravili loš potez podržavajući ju. U prošlom sam tekstu raščlanio epizodu prateći likove, no ovaj put mi se čini prikladnim ići redom po događajima te pritom naglasiti da se epizoda poprilično naglo dijeli na dva dijela – onaj prije Daenerysine smrti i onaj nakon.

Rat je gotov. Pepeo pada po podu, zatvorenici čekaju smaknuće na ulicama i Daenerysina vojska ne pokazuje milost. Pratimo dva ključna lika, Tyriona i Jona Snowa, dvije osobe koje su najbliskije Daenerys, kako prolaze gradom ne vjerujući u to što vide. Sirova okrutnost i nasilje prevladavaju ulicama i sasvim je jasno – Daenerys nije došla osloboditi narod Westerosa, došla ga je pokoriti.

U međuvremenu, Tyrion šeće ulicama King’s Landinga i uspijeva doći do urušene palače te se uputi u podrum kako bi vidio jesu li njegovi brat i sestra uspjeli pobjeći. Dolazi do urušenog stropa podruma i vidi zlatnu ruku. Prilikom iskopavanja pronalazi ih u zagrljaju kako su skupa dočekali smrt. Peter Dinklage odradio je izvanredan posao unatoč tome što su D&D sramotne odluke donosili za njegov lik.

I scena bi bila poprilično dobra da mi nije Jaimejev čitav razvoj postao nevažnim nakon odluka iz prošle epizode. Tim više što je u njihovoj sceni gdje čekaju smrt izgledalo kao da se čitava palača urušava, a sada je ispalo da su se samo trebali pomaknuti tri metra prema stepenicama i preživjeli bi jer, eto, samo se dio iznad njih urušio. Takve stvari inače ne primjećujem, no Game of Thrones je uvijek pazio na detalje i jednostavno je sramotno da se takve greške provlače. Jedno je napraviti ih jednom, dvaput u sezoni. Potpuno je druga stvar kada se to događa konstantno iz epizode u epizodu i više puta po epizodi.

Naš najdraži mali diktator nalazi se ispred urušene palače i priprema se za pobjednički govor. Karakter toga govora nije osloboditeljske prirode, ne govori o miru, govori o nastavku sukoba s ostalima koji joj stoje na putu. Koji je prvi problem? Pa ako ste primijetili, Unsullied i Dothraki su bili skoro pa istrijebljeni u borbi za Winterfell – štoviše, sami scenaristi, David Benioff i D.B. Weiss su potvrdili u pogledu iza zastora da su Dothraki gotovo svi poginuli u borbi protiv Zime – biologija čini svoje i mitoza postaje najjače oružje u Westerosu te Unsullieda i Dothrakija odjednom ima pun ku*ac. Štoviše, toliko da su popunili čitav grad.

Tyrionu je jasno da je desna ruka diktatoru što završava time da baca svoj bedž Ruke kraljice i najavljuje svoju ostavku na mjesto savjetnika što Danicu poprilično razljuti te ga ona da zatvoriti zbog toga što je oslobodio svoga brata iz Daenerysinog zarobljeništva. Jon ne može vjerovati što se događa i nama, gledateljima, je jasno da je transformacija Daenerys dovršena.

Iskreno, tih prvih 20 minuta mi je bilo odlično. Ignorirao sam te greške kao što je razmnožavanje vojske jer sam jednostavno uživao u osjećaju čistog terora koji su predstavili Daenerysinom strahovladom. Kinematografija je, kao i čitavu sezonu, rasturila i konstantno ostavljala bez riječi. Po prvi put od druge epizode sam osjećao određeno uzbuđenje oko toga što gledam u Game of Thronesu, no ujedno sam osjećao i gorčinu jer sam znao da završava nešto što je u 40 minuta se predstavilo kao potencijalna radnja za čitavu jednu sezonu. I to zanimljiva radnja koja bi uspjela Daenerys puno prirodnije okarakterizirati kao negativca.

No onda mi je sinulo, ostalo je još samo 60 minuta da se dovrši čitav niz sudbina likova i dobije odgovor na puno neodgovorenih pitanja. Naravno, naivan Filip se nadao da će to stvarno biti tako, no D&D su imali drukčiji plan. Sve nakon tog uvodnog terora je bilo čudno, forsirano i užurbano, nalik onome što se vidjelo u 4. epizodi (ne računam 3. i 5. jer su svoje probleme imali u pozadinskoj priči iza akcije koja se odvijala).

Uslijedila je scena u kojoj Jon posjećuje Tyriona, predaje svoj mač čuvarima i pokušava shvatiti što se događa. Razgovor između Tyriona, u kojemu on pokušava nagovoriti Jona da prihvati da je Daenerys čudovište je bila toliko jeftina da mi je bilo pomalo neugodno gledati. Svi razlozi koje Tyrion spominje zvučali su kao generalizacija svega što je Daenerys učinila u svome životu, izvađeno iz konteksta samo da bi se činilo da: „Hej, znaš, ovaj, morali smo ju napisati kao luđakinju naglo pa evo, valjda je ovo ok.“

Mislim govorimo o tome da je ona luđakinja jer je počinila genocid (naravno, zbog toga i je postala Mad Queen forsirano i neprirodno), no s druge strane, Arya je sasvim dobra klinka koja je ubila čitavu jednu obitelj, nahranila glavu te obitelji njegovim sinovima prije nego što mu je prerezala grkljan. Još je bolje što kasnije i Arya sa šokom gleda prema Daenerys. Pa D&D stvarno ne paze što su njihovi likovi prije radili! Ovo se doimalo kao jeftini fanfic, a ne serija u čijoj smo radnji uživali sve ove godine.

No nije samo Tyrion bio problem u toj sceni, već i Jon. Točnije, ta scena je kulminacija ne znanja pisanja Jona u čitavoj osmoj sezoni. Sedam sezona smo ga gledali kao čovjeka kojemu su pravednost, obitelj i dužnost na prvome mjestu. Čak i kada je bio sjeverno od Zida, pokušavao je Ygritte otvoriti oči da ono što oni rade, sjeverno, da je to okrutno i da ljudi ne smiju biti takvi prema drugim ljudima. Smetalo mu je ubijanje pokojeg seljaka, no sada odjednom pokušava opravdati činjenicu da je Daenerys počinila genocid? To je uvreda za lik Jona Snowa i za inteligenciju njegovog lika. Kao da nije dovoljno bilo što mu se dijalog ponovno sveo na:

  • „sHeEz MuH qUeN“
  • „eH dOn WoNt EeT“

Gdje je nestao Jon Snow koji je imao kičmu pred Daenerys izjaviti da je on kralj na Sjeveru? Ili Jon koji je imao muda smaknuti Janosa Slynta samo zbog toga što je jasno narušavao snagu njegovog vođenja Noćne straže? Ili Jon Snow koji se držao svojih ideala, borio se za njih, a ne tiho gledao u pod govoreći par istih riječi iz epizode u epizodu?

Polovicu epizode obilježio je događaj za koji se znalo da će se dogoditi. Jon Snow išao se sukobiti s Daenerys u dvorani sa Željeznim tronom. Naravno, nitko od Daenerysinih ljudi ne čuva dvoranu niti nju pa Jon Snow uspijeva ući s bodežom i mačem te napokon, napokon pokazuje naznake kičme koju je imao prijašnjih sezona, povisuje glas i kreće govoriti Daenerys da nije baš čista u glavi kad je poklala čitav grad. Ona odgovara pričicom o tome kako je slušala priče o Željeznom tronu i kako će sada mijenjati svijet na bolje i da želi to raditi zajedno s Jonom i sve to zvuči u redu, no isključivo iz razloga što je Emilia Clarke odglumila fenomenalno čitavu ovu sezonu. Tko god je prigovarao na njenu glumu prijašnjih sezona, sada jednostavno mora skinuti kapu jer je žena održala svoj lik iznad očajnog scenarija.

Kobni trenutka dogodio se tijekom njihovog posljednjeg poljupca, Jon Snow zabija nož u Daenerys koja umire u njegovim rukama. Ubrzo stiže Drogon i zbunjen promatra Daenerysino tijelo ne znajući što se dogodilo te se Jon polagano pomirio s činjenicom da će vjerojatno završiti svoj život u Drogonovom plamenu, no u zadnji čas (po tko zna koji put ove sezone…) Drogon dramatično preusmjerava plamen na Željezni tron koji se pretvorio u tekućinu i nestao kao što je i nastao, u zmajevoj vatri. Sama ideja je bila interesantna i svidjela mi se, no ta forsirana dramatičnost gdje se pokušava gledatelja navući na to da je tu kraj Jonove priče je bio jeftin i samo je naškodio inače solidnoj sceni. Drogon uzima Daenerysino tijelo i leti na istok.

I to je to! Idemo do sretnog i jednostavnog kraja!

Prošlo je neko vrijeme, vjerojatno nekoliko tjedana i Tyriona vuku iz tamnice te ga vode u staru arenu gdje su bili pregovori sa Cersei krajem prošle sezone. Saznajemo da je Jon zatvorenik u tamnici palače te da su se u areni okupili predstavnici najsnažnijih obitelji Westerosa kako bi dogovorili budućnost kontinenta.

Grey Worm vodi Tyriona pred glavešine obitelji među kojima su preživjeli Starkovi – Arya, Bran i Sansa – Yara Greyjoy, neimenovani princ Dornea, Robin Arryn, Yohn Royce, neimenovani lord istoka Westerosa, Samwell Tarly, Edmure Tully, Brienne te još jedan neimenovani lord i Gendry Baratheon. Među njima nema Dothrakija koji su sasvim smireno izgleda prihvatili smrt svoje Khaleesi. Tyrion želi iskoristiti svoju karizmu koju su mu D&D ukrali prije, već ima neko vrijeme, no Grey Worm mu ne dopušta te Samwell preporuča da se uvede demokracija. Na što se svije grohotom nasmijaše i to je to.

Nakon toga Tyrion predloži da oni, moćni vođe svojih obitelji predlože nekoga kao kralja na što reagira Edmure Tully te ga Sansa sramoti tako što mu kaže da sjedne usred njegovog govora te on nespretno zatetura natrag i udara svojim mačem o stup i to je sada humoristično. Doveli su Tobiasa Menziesa, glumčinu, natrag, samo da bi bio nekakav comic relief u drugoj polovici epizode koja se činila kao parodija ili skeč Saturday Night Livea.

Potom Tyrion, koji je morao šutjeti do sada, održi petominutni govor koji je prepun klišeja u kojem predloži da je pravi vođa ona koji barata najsnažnijim oružjem – pričama – a to je u ovome slučaju Bran, pritom mu dajući titulu Bran the Broken što se ili odnosi na to da ne može hodati ili na to da je radnja potpuno strgana.

Fascinatno je kako je Bran odbijao sve titule jer je znao da više nije Bran, da je sada Three Eyed Raven. No to je sve propalo u vodu, ponovno, tako što je on na pitanje želi li uopće tron izjavio da: „Pa zašto bih inače došao tu?“ Ja ne znam tko tu koga, ali to je toliko van njihovih karaktera da stvarno više ne znam kako je kvaliteta mogla tako naglo pasti.

Vođe obitelji jednoglasno izglasavaju Brana kao svog kralja, no Sansa postavlja ultimatum da će Sjever od sada biti neovisna kraljevina na što Bran reagira otprilike: „k bye“, a ostali čelnici obitelji to bez problema prihvaćaju što nema apsolutno nikakvog smisla, pogotovo kada se računa da se Yara borila za to da bude kraljica svoga doma i da se nije borila za Brana, nego za Daenerys, nešto što je otvoreno i izjavila na pregovorima.

Ostalo je pitanje što učiniti s Jonom. Tyrionov prijedlog je bio da ga se natjera da ode ponovno u Noćnu stražu što zadovoljava Grey Worma i tako se Jon vraća tamo gdje je i počeo. U Noćnu stražu koja više ni ne postoji i koja ne ma ni razloga za postojanjem jer je prijetnja sa sjevera, kako nadnaravna, tako i ljudska, prošla i uz to je dio Zida u potpunosti urušen. Naravno, može se na to gledati kao na to da je to bila čista prevara da se njega pošalje sjeverno od Zida da u miru živi, daleko od politike Westerosa, no isto tako mi je previše sumnjivo da prihvatim takvo što s obzirom da suptilnost nije jača strana D&D-a prošlih nekoliko epizoda.

Bilo kako bilo, Jon odlazi na sjever te se zajedno s Ghostom i Tormundom upućuje sjeverno od Zida kako bi u miru živio. Arya napušta Westeros te plovi na zapad u neistražena područja u nadi da će otkriti nešto novo i mistično jer Westeros nije za nju. U King’s Landingu Bran je službeno kralj, a u svoju kraljevsku stražu uzeo je Brienne i Podricka. Tyrion je kao kaznu za svoja djela zadužen za službu kao Ruka kralju te je u malo vijeće okupio sljedeće ljude: Davosa zaduženog za pomorstvo, Samwella kao grand maestera i Bronna zaduženog za novac.

Ne znam u kojem svijetu je logično Bronnu dati tu titulu kada nije znao uopće kako funkcioniraju banke u ranijim sezonama, a tim više što je plaćenik koji se razbacuje novcem. Osim toga je, bez ikakvih posljedica, naravno, jer sjetimo se da u Game of Thronesu više nema posljedica, postao lord Highgardena, jednog od najluskuznijih i najprestižnijih dvoraca u Westerosu… Ubijte me, nemam pojma kakvog to ima smisla, ali u redu. Opet, u redu.

I onda dolazi ultimativna uvreda za Tyrionov lik. Samwell je radio s archmaesterom u Citadeli na sagi koja priča o događajima zadnjih osam sezona. Zove se A Song of Ice and Fire i pritom je kao šalu odigrano da se u toj knjizi Tyrion uopće ne nalazi. Čovjek čija je otmica pokrenula građanski rat. Čovjek koji je službeno optužen za ubojstvo jednog od kraljeva te je ubio jednog od najmoćnijih ljudi koje je Westeros ikada vidio. Čovjeka koji je bio Ruka kralju i kraljici te sad ponovno novome kralju. Čovjeka koji je obranio King’s Landing u bitci za Blackwater od Stannisa Baratheona, glavnog pretendenta za tron.

Jeftina komedija, jeftini šokovi, jeftini likovi, jeftin humor i na kraju jeftina sezona, ne znam što sam očekivao iskreno. Možda kvalitetu koju smo imali u prijašnjim sezonama. Bome sam dijete Ljeta… To je ukratko to što se dogodilo s važnijim likovima i kako su zaključene određene radnje. No imam ja još toga za prigovoriti, nisam gotov.

Dobro da se sve ovo dogodilo, bilo je uzalud

Nažalost, kraj je ostavio i mnoga pitanja neodgovorena, dok su neka dobila površne odgovore koji nikako ne mogu zadovoljiti uvjete koje je postavila radnja veličine Game of Thronesa. Prije nego što krenem uopće prolaziti kroz teme kojih se nisu dotaknuli ili ih nisu iskoristili, mišljenja sam da je to bila i odluka pred sami kraj gdje nisu ni htjeli na puno toga odgovarati jer, naravno, moraju ljudi gledati i spin-off serije! Ukoliko je to slučaj, scenaristi će mi samo pasti u očima znajući da su odlučili osakatiti radnju kako bi izmuzli serijal.

Govorio sam kako se epizoda mogla podijeliti u dva dijela. Prvi dio koji se bavio Daenerysinim naglim padom i drugi dio koji se bavio situacijom nakon. Upravo je taj drugi dio napravio nešto kriminalno. Uopće se nije dotaknuo Daenerysine smrti. U redu, rasplet situacije se fokusirao na Jona i novog kralja, no ako je stvarno dopustivo da ponovno ponavljaju istu grešku gdje nemaju dovoljno scena ili su one prekratke kao što je bilo sa situacijama kada Jon govori svojoj obitelji da je Aegon Targaryen (te ću se beskorisne radnje dotaknuti malo kasnije), onda ne mogu više vjerovati da su to isti ljudi koji su radili prethodne sezone jer je to čisto lijeno pisanje.

Nismo vidjeli ni reakciju Unsullieda i Dothrakija na smrt njihove kraljice. Nismo vidjeli reakciju drugih ljudi na to da je poginuo jedan od glavnih likova čitave serije. Odjednom se dogodio neodređeni vremenski skok koji je svojim tonalitetom otišao u sferu jeftine komedije i time uništio bilo kakav utjecaj koji je Daenerysina smrt imala na gledatelja. Duboko je razočaravajuće da je serija koja je bogatstvo svojeg dijaloga svela na potpuno forsirani humor koji ni u tome ne uspijeva to napravila u svojoj posljednjoj sezoni.

No tu je i pitanje Jonovih pravih roditelja. Jon je prema genetici pravi nasljednik Željeznog trona i dok mi toliko ne smeta što je otišao na Sjever, smeta me način na koji su ga tretirali, kao običnog kriminalca nakon što je ubio diktatora koji je ubio u jednome satu više ljudi nego čitav Rat pet kraljeva. Smeta me što se nitko nije dotaknuo toga da je on Aegon Targaryen. Smeta me i to da nisu ništa napravili s činjenicom da smo Varysa gledali kako piše pisma ostatku Westerosa o pravom nasljedstvu. Ništa, to na kraju ništa nije značilo osim što je koristilo da na ponovno jeftin način gurnu Daenerys dublje u „ludilo“.

Apsurdno je da se od toliko velikog otkrivenja, nečega što se gradilo šest sezona i na kraju je u osmoj doživjelo ključan trenutak kada treba imati važnost, ne dogodi ništa. Da ni Jon ne reagira na to ikako osim što govori: „eH dOn WoNt EeT“. Ne dotiču se toga da su gradili još od prve sezone sa Cersei i Robertom da Lyanna Stark može uvesti nemir čak i kada je mrtva. U potpunosti se ignorirala činjenica da se glasine brzo šire, nešto što je Varys naglasio, a Tyrion potvrdio. Toliko toga se „zaboravlja“ da sezona ne ispada samo užurbana, već jednostavno loše napisana.

Nema ni smisla da je nakon svega, palača Red Keep ostala stajati bez problema unatoč tome što je polovica bila uništena. Nema smisla da nismo nikakve odgovore dobili oko R’hllora, oko toga da se nitko ne buni što na Sjeveru vlada Sansa, a ostatkom Bran, osoba koja dolazi iz nezavisnog kraljevstva. Ne dotiče se čak ni Branovog warganja i promjene prošlih događaja!

Čemu su uopće nagoviještali da može mijenjati prošlost, ako na kraju to nisu nikada više spomenuli. Čemu su uopće napisali Hodorovu žrtvu (nešto što je GRRM im rekao kao ideju, no oni ju nisu do kraja proveli) kada su mogli ju napraviti samo kao da se Bran wargao u njega. Ispada da je dodano samo radi „kul faktora“, no nikada se više nisu toga dotaknuli! Napravljena je iluzija da je sve uredno riješeno, no zapravo je zbrzano, lijeno napisano i jednostavno loše.

Game of Thrones je još u prvoj sezoni postavio pravila. Postupci imaju svoje posljedice. Ta pravila su ono što drži radnju i uvjerava gledatelja da je svijet koji je na ekranu stvaran. Onoga trenutka kada se ta pravila prekrše, iluzija se postepeno uništava, a to pogotovo vrijedi za osmu sezonu koja je vlastita pravila kršila puno previše puta da bi se moglo oprostiti.

To je još prisutnije u zadnjoj sezoni u kojoj se gubi osjećaj da se nalazimo u tom svijetu. Zbog same žurbe da dovrše seriju, fokus se morao prebaciti na manje likova, zbog čega su patili ostali likovi te time automatski oduzimali od raznolikosti svijeta koji je pričao svoju vlastitu priču prijašnjih sezona. Više ne postoji osjećaj da je to čitav kontinent prepun različitih kultura, spletki nemilosrdnih obitelji i zemlja legendarnih boraca. Postoje samo King’s Landing i Winterfell i to je sve. Dvije točke na ogromnoj plohi koja je svoje šarenilo zamijenila plitkim pisanjem i zaboravnim krajem koji zbog tretmana svojih likova oduzima od užitka ponovnog gledanja serije.

The End

Ne želim svoj posljednji osvrt na ovu seriju završiti isključivo u negativnom tonu. Kinematografija je bila nevjerojatna čitave sezone pa tako i u posljednjoj. Drogon koji se budi iz pepela, Daenerys iza koje se šire krila, King’s Landing neposredno nakon pobjede. Stvarno je bilo predivno snimljenih trenutaka samo u ovoj epizodi te još više u prethodnim epizodama.

CGI je dosegnuo jednu nevjerojatnu razinu. Animacije su izgledale uvjerljivo, realistično i dobili smo vjerojatno najbolje zmajeve koje možemo naći u medijima. Kostimografija je isto bila konstantno na razini na kojoj se očekivalo. Iako mi se osobno činilo da su previše tamnih boja koristili i da je nedostajalo šarenila prošlih sezona (znam, znam, mračnija sezona i sve to, ali i dalje).

Ramin Djawadi je pokazao čitavom svijetu da je jedan od najboljih filmskih/TV skladatelja. Jedna je od rijetkih svijetlih točaka sezone te je možda i jedini napravio besprijekoran posao. Uspješno je popratio sve važne trenutke te mi je žao da više nećemo čuti njegove skladbe na temu Game of Thronesa, no isto tako se veselim njegovim novim projektima, a tu prvenstveno mislim na nastavak suradnje s HBO-om na trećoj sezoni Westworlda.

Saga o mitološkoj zemlji Westerosa i Essosa došla je svome kraju, no na meni je ostavila osjećaj praznine zbog neispunjenog potencijala i to ne zbog manjka vremena ili zbog otkazivanja serije, već zbog lijenog i nekvalitetnog pisanja koje je od osme sezone napravilo sprdnju naspram prijašnjih sezona. Niz nelogičnih odluka likova koji uopće ne prate ono što se događalo s njima punih sedam sezona i potpuni zaokreti u karakterima te osjetan manjak inteligencije kod nekih kao što su Tyrion i Varys pretvorili su Game of Thrones u obični fantasy spektakl.

To nije nužno loša stvar, no Game of Thrones nikada nije bio serija u kojoj se isključi mozak i gutaju sve gluposti koje se događaju. Game of Thrones je jako dugo bio puno više od serije, no za takvo što je potrebno imati onu točku na i – kvalitetnu završnicu. I dok to nije ostvario, jedna stvar je sigurna. Game of Thrones postao je kulturni fenomen ovoga desetljeća i zauvijek promijenio televizijsku industriju.

And now our watch has ended.

Oznake

Komentari

Ulogiraj se kako bi komentirao

Povezano

Back to top button
Close
Close