FFA FocusVijesti

Final Fantasy VII Remake demo

Ajme meni. I to se dogodilo. Nakon desetljeća plakanja fanova za remakeom, gotovo 5 godina od najave istoga s ponešto kontroverznih odluka (rascjepkanost u više epizoda, drugačiji sustav borbe itd.), konačno je stiglo vrijeme da isprobamo “sedmicu” u novom ruhu. Makar u demo verziji koja prikazuje odokativnom procjenom (ravnajući se prema originalu) samo 3% igre, ali bolje išta nego ništa. Naravno da smo si spojlali sve gledjaući kako netko drugi igra taj isti demo gotovo 2 mjeseca prije, ali ipak, ovo je doživljavanje iz prve ruke.

Final Fantasy VII Remake - Opening Movie | PS4

Treba li uopće spominjati kakav je Final Fantasy VII gaming fenomen i kako je ta igra zaslužna za opću popularizaciju JRPG žanra van Japana? Koliko je puta proglašavana, uz Chrono Trigger kao najbolji JRPG ikad i redovito bila na vrhu top lista igara općenito kao i vlastitog žanra? Mislim da ne, jer o tome bi se dale izvoditi doktorske dizertacije. samo ću zaključiti da je uz svu tu popularnost i proširivanje univerzuma u obliku filmova Advent Children i Last Order te igara Before Crisis, Crisis Core i Dirge of Cerberus je jednostavno bilo logično da će svi htjeti doživjeti original u nešto novijem i ljepšem ruhu.

Još samo fali onaj klasični: “Gya ha ha!”

Vidjeti kadrovski netaknuti uvod u kojem Aerith (ili Aeris, kako vam drago) prodaje cvijeće dok se željeznica sa terorističkom ruljom zvanom AVALANCHE približava Sektoru 5 je nešto doista posebno. CGI elementi u originalu su tada oduzimali dah, a tek sada? Ufff! Na taj dio stvarno nema zamjerki i to je definitivno jedan od razloga zašto ekipa hoće remake. I naravno, in medias res, iz CGI animacije upadamo u akciju. Obično nisam pobornih sinkronizacije na Engleski (osim ako nije Britanski kao u Dragon Questu) jer djeluje isforsirano kao neki loš anime, ali ovdje funkcionira. Barretu totalno paše glas opako nabildanog crnca koji ima kratak…fitilj, dok Cloudu paše smireniji, bjelački, cinički nastrojen glas. Iako ga možda time doživljavam više kao bahatog i arogantnog antiheroja nego nekog maltene bezosjećajnog (barem umjetno, jelte) i povučenog lika. Kod ostatka ekipe su stvarno dobro došli glasovi jer produbljuju njihovu pomalo plitku karakterizaciju iz originala (Jessie, wink wink!).

Ah taj (nesretni) sustav borbe…

Uglavnom, demo sam po sebi traje oko pola sata do 40 minuta, ovisno o tome koliko brzo ubijate protivnike i koliko istražujete linaran okoliš u potrazi za Shinra kutijama ili kovčezima. Dovoljno da se prikaže dio postavljanja bombe na sam reaktor i bijeg van. E sada dolazimo do onog dijela koji je, nažalost, ogroman kamen spoticanja ove igre. Sustav borbe. Napominjem kako nisam igrao Final Fantasy XV jer me strah, samo zato što padaju usporedbe s tom igrom što se tiče borbe.

Dakle, zbogom danima kad smo igrali igru na poteze u aktivnom vremenu ilitiga ATB. Ovo je sada najobičniji akcić (da ne kažem hack ‘n’ slash) gdje će udaranje po kvadratu biti nešto što radite većinu vremena. Tu i tamo kad se napuni ATB gauge se može baciti Spell kao Fire ili Lightning ili izvesti Ability kao Braver ili Focused Shot. Oh da, legendarni Limit Break Braver je postao najobičniji Ability. Srećom, igra i dalje ima Limit kao što je Cloudov Cross Slash koji se puni dokle god primamo štetu. A onda kad ga izvedemo nastaje spektakl.

Legendarni braver degradiran u obični ability

Dakako, ima tu i ponešto taktike gdje napadom na protivnike punimo Cloudov Punisher mode odnosno Barretov Overcharge mode. Pritiskom na trokut će Cloud izvoditi jače napade s više štete, ali pod cijenu sporijeg izvođenja dok će kod Barreta svaki metak donositi više štete. Naravno, kad se tajmer potroši, vrijeme je za uobičajeno “šamaranje” protivnika dok se ti modovi ponovno ne napune.

Ono što je meni osobno fora su upadice i međusobna podbadanja Barreta i Clouda usred borbe i komentiranje u realnom vremenu što napraviti i kako srediti protivnika što može poslužiti kao svojevrsni hint, ako igrač nije siguran što i kako napraviti. Njih dvojica se međusobno non stop nadmeću, provociraju, podbadaju što uvelike produbljuje njihovu karakterizaciju, a onda kada Barret svojim grubim glasom otpjeva pobjedničku melodiju -- nema ništa bolje od toga. Ah da, igra će vas voditi za ruku svojim upadanjem i tutorialima kako ju igrat, kako se boriti i sve tako da nema tu nikakvih problema i za apsolutne početnike.

Podvaljeni classic mode iliti ova igra se sama igra

Ono što smo svi priželjkivali, uključujući i mene je “Classic mode”. Kako li smo se naivno nadali da će to biti onaj klasičan ATB sustav borbe po kojemu se prvih 9 Final Fantasyja poznato uopće. Mislim, to je Square Enix i trebalo nam je biti otpočetka poznato da tu nešto neće štimati. Uglavnom, demo nudi easy i normal razine težine kao i classic. Ako hoćemo izazov, igramo na normal, ako oćemo brzinski sve prijeći, onda idemo na easy i to je sve u redu.

A evo i Barreta u akciji sa Big Sh… pardon, Focused Shotom

Ali taj famozni classic je zapravo zakamuflirani easy mod u kojem Cloud ili Barret (ovisno koga vodite) vrše napade i obranu u potpunosti sami. Mi samo radimo intervenciju u obliku stiskanja X za ulazak u meni i biranja spellova, abilityija ili čega već. Dakako, možemo i mi opet stiskat kvadrat i napadat oružjem, ali nema potrebe kad će likovi sami srediti sve na toj laganoj težini. Igra se praktički sama igra.

Tobože bi classic trebao biti nešto gdje čekamo da se ATB napuni pa da iz menija odaberemo nešto, ali koja korist kad se likovi sami tuku dok mi čekamo. U originalu se čekao tajming da se uopće napad može izvest, ili obrana ili bilo što. Bilo što, što se izvodilo je trošilo time te se čekalo na red. Ovako classic nema apsolutnog smisla, jer ionako smo bolji od umjetne inteligencije naših likova. Odnosno, dosadit će nam gledati kako se bore pa ćemo htjeti sami prionuti u akciju. A za to imamo easy ili normal.

Prva bitnija promjena u priči

Onda kada smo se spustili do samog reaktora, postavili bombu na 20 minuta (jer 30 je za papke), sredili onog crvenkastog mehaničkog škorpiona koji služi kao prvi boss u igri i pobjegli van prije nego što je isteklo vrijeme, mogli smo primjetiti nešto novo. U originalu bi se naši teroristi začudili kako je eksplozija bila jača nego što su očekivali te bi dotična uzrokovala uništenje dijela Midgara. Time bi neki stanovnici izgubili živote, a naš AVALANCHE tim bi zapravo imao moralnu dilemu opravdava li ukupni cilj sredstvo. Odnosno, prema Barretu spašavanje planeta ima smisla čak i pod cijenu žrtve jer nijedna velika pobjeda, nažalost, ne ide bez toga. Time smo zapravo uvijek bili u sivoj zoni -- heroji smo, a zapravo nismo. Situacija je složenija nego što bi na prvi pogled trebala biti.

Jedna od novotarija je izbjegavanje lasera

Sada imamo dodatnu animaciju gdje predsjednik Shinra daje Heideggeru dopuštenje da odmah nakon eksplozije bombe dodatno pojača uništenje sektora i na taj način skrši cijeli taj dio Midgara (te stradaju nedužni staovnici grada) kako bi se taj čin pripisao AVALANCHE grupi kao teroristima. Dok su se dosada u očima nas igrača predstavljali kao grupa koja nije lišena moralno ispravnih odluka, ovom animacijom imamo spoznaju da je zapravo Shinra kriva za totalno uništenje, a AVALANCHE postaju pozitivci koji nisu praktički ni za što krivi. Naravno u očima javnosti će opet sav teroristički čin biti pripisan njima pa to bitno neće mijenjati radnju.

50/50

Što još reći? Naravno da su i glazbu dotaknuli i izremiksirali sve što se da izremiksirati. U nekim skladbama paše, ali u borbena tema “Those who fight” je promašena. Em nije u svakoj borbi, em se izgubila epičnost i draž. Djeluje kao pretenciozni orekstralni polupokušaj nečega što nema previše smisla. Ono što je valjalo i što bi trebali jako često čuti ne treba mijenjati. Zbilja ne treba. Čak se ne mogu sjetiti jesam li čuo boss borbu “Still more figting” kod škorpiona. A ta stvar je još opasnija i posebno nabrijavajuća.

Sve to, kada se podvuče crta, dovodi do zaključka koji se krije u posljednjem naslovu. Ako je suditi prema demou, bojim se da nas čeka 50/50 igra. 50% šanse da nas ipak oduševi i pokaže sve one razloge zbog čega smo voljeli original i 50% šanse da zbog silnih promjena i odluke da bude u više epizoda bude totalni promašaj i gubitak vremena. Kako mene nostalgija pere, znam da ću biti subjektivan i pregrmjeti dosta toga, kao i većina fanova, ali za sve one druge savjetujem debeli oprez prilikom rastajanja od para. Ako vam se demo nije svidio, velike su šanse da će vam igra biti zbljuv epskih proporcija. Ako vam se demo svidio, a opet niste 100% sigurni, pričekajte radije pad cijene.

Slušaš li Skverinikse? Jedan krivi potez…

Ono što eventualno daje nadu jest privikavanje na sustav borbe. Oni koji imaju privilegiju igrati igru već sada kažu kako borba može biti doslovno ples između Barretovog napucavanja iz daljine (pogotovo letećih protivnika), Cloudovih razornih komboa mačem te Tifinih šaka u bliskoj borbi. Ili nešto slično tome. Te da borbu ne treba pretjerano uspoređivati sa Final Fantasy XV ili Kingdom Hearts, već da je to spoj starog ATB sustava i moderne akcije. Osobno ne polažem previše nade u to, al voljan sam proširiti vidike.

Oznake

Povezano

Back to top button
Close
Close