Kolumne

U Zagrebu otvorena prva dnevna bolnica za ovisnike o internetu i videoigrama, a prvi registrirani ovisnik sam – JA!

Pozdrav svima. I vama koji čitate ovaj članak iz psihijatrijsko-dnevne bolnice koja je otvorena u Zagrebu s ciljem da istjera demone interneta i igara iz vas. Plemeniti cilj, nema što.

Ja se prvi javljam za liječenje. Platite mi kartu do Zagreba i ležanje. Ako može i topli obrok. Čisto da nemam nikakvih troškova. A ako je netko ovisnik – onda sam to ja. Moje ime je Filip. Prezime Terzić i živim u Sl. Brodu. Barem dok ne odem u Irsku jer ovdje nema posla.

I nisam zbog toga zabrinut, nego sam zabrinut zbog toga što je u meni demon zvan Igra. Igra i ja smo se počeli družit još od moje 6. godine. Sad imam 34 čak. Baš neki dan sam napunio 34 godine i jednako volim igre od prvog dana.

Poremećena sam individua, skroz. Opasan sam za okolinu, a najveći gušt mi je izvući mitraljez i kao pravi “baja” pucati po ljudima u gradu. Ubio sam već na milijune ljudi i beštija. Imam bradu i zapušten sam. Usput, dok igram igre, a u meni demoni, naučio sam engleski i upoznao fantastične ljude. I pametne ljude zapravo. Puno pametnije nego što sam ja i što ću ikada biti. Ljude koji mogu biti inspiracija.

Ne, ne pati me novac i spoznaja da ne znam kako sutra platit kredit jer eto, igre su me dovele u ovo stanje gdje sam ja sad. Hoće li mi pomoći klinika? Mogu li ja kao bolestan čovjek koji jesam tražiti izuzeće od plaćanja kredita i svih životnih obaveza jer više nisam sposoban?

Unatoč svojoj bolesti završio sam i fakultet. Doduše, ne bog zna nekakav, ali 4 godine (stari sustav) sam odradio pošteno i da jedan dan dobijem posao u školi, imao bih pravu diplomu. Ne lažnu. I šaljem ovaj apel u pomoć jer sam BOLESTAN. Nisam se budala učlanio niti u jednu stranku i sad sam klošar bez posla. Prožet demonom u sebi moje sposobnosti su sve manje i slabije. Otupio sam od igara, pa valjda sam na natječajima jako loš i IQ mi je oko 32, pa nikad ne prođem.

Ovo sam JA. Zato jesam sad gdje jesam…

E da, problem je što me ne pozovu uopće jer valjda vide da sam klošar preko papira i da igram igre. Valjda me zato ne zovu. U ovoj svojoj bolesti koju JAVNO priznajem, utrošio sam brdo novaca. Što svojih, što tuđih od roditelja. Koji nisu krali. Trebao sam svoje vrijeme uložiti kvalitetnije, ali jebiga, nismo svi pametni.

Nekoć mlad, visok, crn, zgodan i pametan s velikom klebom postao sam suprotnost i oličenje propaliteta. E da, pa čak sam se kao klošar i ovisnik, oženio. Nemam djecu još uvijek jer ne želim spolnim općenjem prenijeti demona u svoje dijete. Želim se prvo očistiti, pa tek onda praviti dijete jer ne želim da dijete bude kao ja. Ne želim da mi dijete preko igara nauči se toleranciji i razumijevanju jer će ga to naučiti ovo naše pravo “rvatsko” društvo, Željke Markić, sve moguće udruge i uvjerenja koja kolaju našim društvom. Ne, ja to ne želim.

Želim da mi dijete bude uspješno i ne bira sredstva jer džaba biti pošten i učen kako treba. A kako će to naučiti? Pa ne igranjem igara i ne sjedeći na internetu. Zaista, želim da moje dijete bude cijeli dan vani. Neće ni imat pristup internetu jer to zaglupljuje. I nije nužno znati koristiti internet danas.

Bolnica za djecu ili roditelje?

Za koga je ova bolnica? Roditelje koji “ne znaju” čuvati i odgajati svoju djecu pa ih puknu pred ekrane i uvale im mobitele od malih nogu kako bi mogli malo predahnuti i imati vremena za sebe, ili je to bolnica za djecu koja su radila samo ono što ih roditelji naučili? Je li to bolnica za preodgoj ili nam govori da nešto krivo radimo kao roditelji? Treba li nam bolnica za djecu koja su previše na zraku i prijete im razne bolesti?

Sva ova pitanja su teška za odgovoriti i iako vjerujem da ova bolnica ima plemeniti cilj, pitanje je zapravo koliko su samo djeca “bolesna” i kriva. To je tema za našu redakcijsku psihologinju, a slična predavanja smo mi kao FFA portal i imali ovih dana.

Ja patim od takozvanog gaming disordera, a stari sam prdonja od 34 godine. Zamislite samo što se događa vašoj djeci koja igraju Fortnite po cijeli dan. Zamislite samo koliko su štetni svi veliki YouTuberi koji su sami glasnici Vraga i nositelji ovog poremećaja. ONI uče vašu djecu lošim stvarima, i zavode mlade da igraju smeća kao Roblox, Brawl Stars i slično. Možda djeca pucaju zbog toga? No, opet, tko djeci dozvoljava gledanje YouTube-a? Tko djeci kupuje skupocjene mobitele s neograničenim pristupom za net? Demoni. Ili, ljudi?

Treba li bolnica za gaming disorder ili za Instagram sponzoruše i starlete koje zapravo truju mladi um čovjeka i nameću im stavove da ako niste zgodni, da ste nitko i ništa? Nije li to isto ovisnost o internetu? Ne, takve osobe su influenceri i uspješni su. One su uzor. Pa se vi krenite guziti na vrijeme i slikati jer ćete uspjeti.

Nemojte kao JA sjediti u stanu ili nekoć u sobici i biti klošar. Nemojte biti sretni kad igrate igre s društvom. Idite van. Pijte i drogirajte se jer igre će uskoro biti izjednačene s tim pošastima. Engleski nemojte učiti preko igara. Ne, plaćajte instrukcije kad morate. Neka roditelji pate.

Nemojte razvijati sposobnost donošenja odluka, logičkog promišljanja i zaključivanja preko igara. Učlanite su u stranku i nedjeljom idite na misu. To je sve što trebate. Nemojte imati hobi i ne uživajte u tome.

Kao i svemu, ne zaboravite samo jedno – BALANS. U svemu. Ako to pronađete kao gamer, a danas-sutra roditelj, neće biti potrebe za ovakvim bolnicama. A ja bih volio da teta doktorica koja se nadam čita ovaj članak pročita moje za mene dvije najdraže kolumne koje sam pod utjecajem poremećaja napisao. Bio sam opijen i obuzet Demonom Igara. Nemojte mi zamjeriti.

E da, ako želite saznati više o bolnici, liječenju i gdje možete pronaći pomoć, posjetite članak kolega s TPortala. Za mene je kasno. Za vas nije.

Oznake

Komentari

Ulogiraj se kako bi komentirao

Povezano

Back to top button
Close
Close