Retrospektiva | Driver

Ako ste voljeli serije poput Miami Vice, progresivni rock, štih 70-ih, nabrijane american muscle aute koji u leru troše 20 litara benzina, ovo je bila igra koju niste smjeli propustiti.

Prvi GTA je pokazao kako je to kada na raspolaganju igrač ima cijeli grad za istraživanje (čitaj: gaženje ljudi, jurnjavu i bijeg od policije, podrigivanje, tučnjavu sa stanovnicima, kriminalne radnje i slično). S obzirom na limitacije hardveraja u to doba, neke žrtve su morale postojati. Cijela igra je imala pogled odozgo kao da gledate tlocrt.

Jedva je prošlo 20 sekundi, a lista je skoro gotova. Dakle, može se!

Ekipa iz Reflectionsa je na takvo nešto odmahnula rukom i pokazala da možemo imati čitav grad (i to njih 4) u 3D-u. Doista, to im je pošlo za rukom samo tako. No osim gradova i bijega od policije, tu svaka sličnost s GTA prestaje. Ako ste gledali serije a la Miami Vice ili filmove kao Bullit, bit će vam jasno u kojem smjeru igra ide. Dok u GTA serijalu izvršavate raznorazne kriminalne radnje, u Driveru ste baš to što sam naslov igre kaže – getaway vozač.

Zloglasna garaža u kojoj su mnogi padali

Sjećam se kako je bilo super odabrati opciju Take a ride i vozikati se gradom divljajući po cesti, skačući preko mostova u Miamiju ili brdskih cesta u San Franciscu. Ako vas drotovi zateknu, tada je vrijeme za kultne scene jurnjave u kojima slalomirate kroz gužvu gdje pokoja ratkapa na vašem autu otkaže poslušnost te prilikom naglog skretanja produži ravno u nepovrat. Ako slučajno u vama čuči budući filmski redatelj, postoji opcija Film Director gdje je moguće postavljati rakurse kamere po volji i trajanju na lokacijama po želji i napraviti jako lijep filmić koji podsjeća na akcijske filmove. Fun times!

Sam početak vožnjice u Miamiju.

Ali Driver nije samo to. 44 misije od kojih se sastoji, dovoljne su da svakog zaokupiraju na par sati, a i prolaženje jer ih u jednom prelasku nije moguće sve odvoziti. Zašto? Zato što kako igra ide dalje, vi kao sve bolji vozač dobivate više automatskih poruka na vašoj sekretarici koje služe kao ponude za misije. Inventivan način, mora se priznati.

Prije svega toga čeka nas uvodna FMV animacija gdje ćemo se mi kao undercover vozač po imenu Tanner infiltrirati u redove kriminala i pokušati doći do glavnih faca. Nažalost, vidi se kako su u Reflectionsu u zadnji čas kemijali sve animacije jer su doista loše, kao i voice acting. Navodno su imali malo vremena tako da što je, tu je. Nakon toga vrijeme je za dokazivanje vozačkih sposobnosti u garaži. Ovo je bila noćna mora svih igrača iz nekog razloga. S gornje desne strane stoji papirić s finesama koje treba izvest, a s lijeve strane štoperica koja odbrojava 60 sekundi. Moj osobni rekord je bio izvesti sve unutar 45 sekundi. Može se. Dakako, ne smijete ogrebati auto više od 4 puta.

Lose the tail, man!

90% misija uglavnom se svodi na shemu kretanja od točke A do točke B. Odvezi se, pokupi pljačkaše banke ili casina i odvedi ih na sigurno mjesto bježeći od policije. Ponekad treba zaustaviti neki drugi auto u bijegu pa će grad u kojem vozite postati pravi pravcati Destruction Derby poligon. Valja izrazbijati gada u bijegu prije nego vrijeme istekne. Tu i tamo zna biti neka posebnija misija kao što je tjeranje straha u kosti putnika u ukradenom taxi vozilu u San Franciscu kojeg vi vozite, izvodeći što više ludorija. Ili recimo krađa policijskog auta u Los Angelesu, odnosno razbijanje izloga u Miamiju jer vlasnik očito ne plaća protection money. Da ne spominjem vožnju kamioneta natovarenog nitroglicerinom koji se ne smije previše razbiti, a policija vam dašće za vratom. Totalno iskustvo čupanja živaca.

Bez roadblocka na strateškim mjestima to jednostavno ne bi bilo to.

Sve bi to bilo suhoparno da nije policije i njihovih vozačkih ludorija u svrhu zaustavljanja vas. S obzirom na to da jedini način na koji nas se može zaustaviti je totalka na autu ili prevrtanje, neće se libiti od vas raditi ping pong lopticu za napucavanje. Linija Felony prikazuje koliko ste „traženi“, a što je veća, to su murjaci nemilosrdniji i opasniji. Probajte odigrati mini igru Survival gdje vas u startu naganja 4 murjaka. Tako će vas razbijati da ćete doslovno letjeti ulicama. Preporučujem San Francisco, pošto ima brdske ulice. Više nećete biti driver nego pilot.

Vozi, vozi, razbij kutije, bježi od murjaka, skoči preko mosta, repeat

Igra sadrži 4 grada: Miami, San Francisco, Los Angeles i New York. Jedino je LA rađen kao isključivo noćni grad iako se i u ostalim gradovima znaju događati neke misije po noći. Na papiru, čini se kao više mjesečna zabava u nastajanju jer bi trebalo imati toliko toga za istražiti. U realnosti nije baš tako jer osim jurnjave, prometa i poneke uličice s elementima koje valja srušiti, igra ne nudi baš pretjerano opcija. Ako vam sam pojam natjeravanja i nije nešto, brzo će vam igra dosaditi na tom polju. Ne može se ni izlaziti iz auta kao u nastavku tako da vozite samo jedan auto po gradu, i to je to.

A lijepo sam ti rekao da upališ svjetla, mister Tanner!

Što se tehničkog aspekta igre tiče, tu nema pogovora jer je igra gurala PlayStation hardver do krajnjih granica. Vidjelo se da je za prave primjerke open world igre trebalo dočekati iduću generaciju konzola i igre kao GTA 3. No, Driver je pokazao da su neki elementi mogući za izvesti već i sada. Glazba se sastoji od instrumentala koji zvuče u stilu glazbe 70-ih i značajno pridonose atmosferi. Pogotovo kad ritam ubrza prilikom bilo koje potjere.

Ispadanje s radara

Nakon uspjeha Drivera, Reflections je napravio još izvjesnu količinu nastavaka od kojih većina najviše pamti dvojku jer su uveli mogućnost izlaženja iz auta i krađu drugih. No ta igra je imala problema s konstantnim padanjem frameratea jer je jednostavno imala previše detalja. Nakon toga je Rockstar udario nove temelje u sandbox igrama koje Driver serijal nije mogao pratiti. Na trojku se čekalo dosta dugo, a već je izašao GTA: Vice City za koji se zna kakav je utisak kod publike ostavio. Driver 3 je dočekan na nož. iako je tehnički u nekim pogledima trojka bila superiornija igra nego Vice City, pala je u svemu ostalom. Nešto krivice se može svaliti na gamere koji su očekivali GTA klon, a Driver to nije niti bi trebao biti.

U svakom slučaju nitko ne može osporiti kvalitetu prvijenca unatoč ponekim tehničkim nedostacima. Igra ima ono nešto što natjera gamera da se vrati i još jednom krene igrati. Ima tu magiju. Znam po sebi jer sam igru sigurno igrao desetke puta. Nadam se da će nakon ne baš uspješne putanje jednog dana serijal naći svoj put i ponovo zasjati nekim novim odličnim nastavkom. Driver: San Francisco unatoč zanimljivoj mehanici mijenjanja vozila još to nije.