Recenzije

Recenzija | Blasphemous

Čitam uredno svakakve recenzije jer nemam vremena odigrati sve što želim. Tako sam igrao Castlevaniu: Symphony of the Night i ubacio taj žanr u svoj backlog, zaboravih koliko je dobar. Nedavno sam vidio i uredno pratio novi uradak na tom području, kombinaciju souls svijeta i castlevanie, i rekao sam sebi: vrijeme je da se malo gine.

Blasphemous je ostvarenje relativno svježeg studija koji iza sebe ima samo jedan naslov i taj nema veze s ovim žanrom. The Game Kitchen razvojni je studio iz Španjolske, a biti muerte svake 3 minute njihov je zadnji potez. Za izdavaštvo se pobrinuo Team 17 poznat po Worms serijalu, Yooka-Laylee za one mlađe, Overcooked itd. Zgodna činjenica da je Kickstarter kampanja zaslužna za Blasphemous,. Od 2017-te skupljena je fina svota i igra u ovom izdanju nije kraj njezinog postojanja i razvoja.

Dobar početak. Grafika uopće nije bitna, ali ima ono nešto posebno u tim pixelima.

Ovo je igra tamnih tema, mračna, depresivna i krvava. I ružnjikavo artistična. Često izaziva trnce kroz kičmu. Ako ste igrali souls igre, znate kakva depresija prati iste. Baš to prisutno je i ovdje, a ujedno to mi je malo i mana igre. Sama pozadina često je jednolična i nakon 20 i nešto sati jednostavno želite još, želite neku nabrijanu muziku, nešto da se desi. Iako je onaj feeling pogođen, neke varijacije dale bi dodatnu notu i podigle cjelokupni dojam. Za prvi ovakav pokušaj, čisto je solidno, jer mislim da će biti svijetle budućnosti ako nastave ovim putem.

Ono što vas čeka je još jedan platformer. Kažu metroidvania. Ne volim uopće reći tu riječ, ali najbolje dočarava što igra točno je. Kombinacija težine i side scrollera u ovom obliku za mene je svakako zanimljiva stvar, jer kao što rekoh, ogroman sam fan oba svijeta. Možda nije najtečnija i odaziv nije na onoj razini na kojoj neke igre drže isti, no nekako nakon par sati sve sjedne na svoje mjesto. Sve je tu, klasično istraživanje, skupljanje raznih pomagala i klanje. Protagonist nije normalan. Prvih nekoliko scena je dosta odvratno, što mnogo volim. Artwork izgleda kao da je iz prošlog stoljeća, no to je bila i poanta.

A ne nisam blagoslovljen. Koljem sve redom i još me nagrade.

The Penitent One. Već zvuči kao Dark Souls. Jedini ste preživjeli Silent Sorrow masakra. Prokletstvo se nadvilo nad Cvstodiom i svim njenim pukom. Igra se dosta temelji na Kršćanstvu i vjerskim temama, praznovjerjem, dok je sama umjetnost bazirana na lokaciji, tradicijama i kulturi Seville u Španjolskoj. Obavezno morate probati igrati da cijeli ovaj paket upijete u sve pore, baš ga je teško riječima objasniti.

Taj paket rado preuzimam; dovoljno je čudan i zabavan da drži cijelim putem. Pričom i nije nešto spektakularan, no zapravo niti jedna igra ovakvih tema i stila nije nešto visoko po tome. Naravno, težinom dosljedna, nekad malo iritira jer neke stvari nisu najbolje izvedene i još uvijek ima prostora poboljšati mehanike – baš one će vas koštati najviše izgubljenih života.

Volim ovakve scene. Volim i noge oprat.

Kreće doslovno s ničim. Samo vi, mač obavijen trnjem i porculan na glavi. Ništa nema smisla, što je baš dobro. Na žalost, taj mač jedino je oružje cijele igre; dok slične igre nude pregršt oružja. Nekima to nije gušt, no ovdje zapravo razvijate razne dorade za oružje u formi skillova. Nije nešto pretjerano duboko, no dovoljno je zanimljivo jer parry, defense/counter u kombinaciji održava tempo dosta visoko, a animacije klanja nakon što nekoga ošamutite su predivne. Iščupat lika iz slike i odrezat mu glavu samo je jedan od načina iživljavanja na protivnicima. Sve u svemu, ima prostora za doradu, no sasvim je u redu i bez.

Ono što me smetalo je baš kada mlatite tim mačem, vidite da ste prošli kroz nekoga ali ga niste dotakli. Ovo sam viđao u ovakvim igrama, no ovdje je malo jače izraženo pa je točnost potrebna više nego što mislite. Osjećaš je skoro pa prirodan, što je dobro, ali potrebno se naviknuti.

Skakanje je vjerojatno najgori aspekt, i skakanje će vas koštati života. Ako slučajno ne skočite u savršenom trenu kada preskačete jamu s bodljama, you muerte. Jedan krivi skok i respawn tek na checkpointu. Šteta velika što nema duplog skoka, meni najzabavnije mehanike.

Ako je nešto dobro, to su onda boss borbe. Svaka borba posebna je na svoj način.

Mapa je zbunjujuća. Igra ne govori kuda i što, no baš to je super jer ćete se potruditi gdje god da krenete. I malo po malo otkriti kuda treba, jer ipak neki putevi su blokirani. Osjećaj napretka je neopisiv, baš kao što je u souls igrama kada pređete neku dionicu.

Formula je već debelo poznata – ubiti par šefova, naučiti neki novi skill, pobrati predmete potrebne za dalje, malo backtrackinga i tako do samog kraja. Sve mehanike su tu, samo prilagođene svijetu igre. I ne zaboravite, mlatiti mačem cijelo vrijeme osnovna je mehanika za naći skrivene sobe. Da je bar tako u stvarnom životu.

Iako samo mačem mlatite, naučiti sve poteze bit će vrlo isplativ biznis.

Mnogo toga zapravo treba/možete skupljati. Najuobičaniji su Cherubimsi, Children of Moonlight. Mališani zatvoreni u krletke koji letaju po sobama i samo čekaju da ih otvorite. Naravno da ćete morati pamtiti i pogledati pokoji video kako do svih; mnogi samo lete u daljini i da biste ih oslobodili nemate ono što je potrebno u tom trenutku. Isplati ih se skupiti, jer ima zgodno mjesto i predivan art gdje preuzimate nagrade za određen broj oslobođenih.

Relicsi su najbitnija stvar. Po 3 odjednom, koliko ih možete nositi na sebi, spašavat će vas od otrovanih prostorija, rast će granje, pojavljivati se skrivene platforme i tako dalje. Ovo je ujedno i način da kasnije dohvatite što prije niste. Jedan od njih dopušta razgovor s leševima; pokoji dobar savjet u leševima leži, nisu đaba mrtvi svo ovo vrijeme.

Super im je ova fora s odurnim predmetima. Ne znam točnu kud to ide kad equipate.

Vjerojatno sljedeća bitna stvar su Prayersi, specijalni napadi koji troše fervor (manu). Kul animirani i nadasve korisni, spasit će vas iz dlakavih situacija, no dug je put da ih sve nađete. Oni automatski služe, no najbolje je uvijek teže dobiti.

Rosary beadsi su nešto što ćete kombinirati ako želite zaštitu od vatrenih napada, bolji defense ili neki drugi elemental aspekt. Pol igre sam zaboravio da ih uopće nemam na sebi, tako da zapravo i nisu nešto bitno. Neki ipak trebaju za posjet areni, te za neke skrivene sobe i puzzle.

Najviše ćete skupljati dijelove tijela, tipa nečiju vilicu i kosti, što na kraju ide u spremište. Ništa vrijedno spomena, ali zabavno je čitati opise.

Ostalo se svodi na dogradnju samog mača u obliku graviranja neke relikvije, dogradnje healtha, fervora, shrineova gdje učite skillove i traženja praznih flaskova koje punite krvlju na fontanama da proširite broj punjenja istima. Dosta toga zapravo ima, i skroz je zabavno tražiti te dogradnje. Postoji i par trgovaca koji imaju par zgodnih stvari.

Safe zona i način da otključate pokoji novi skill.

Cijela igra napravljena je kao labirint, srećom mapa dosta pomaže. Ima svega par teleporta koji će vas prevest na drugi dio ili gdje želite, no dosta su udaljeni i često ćete pješke do nekog dijela. Šteta što nema instant teleport do sela pa dalje lako od tamo. Puno sam vremena šetao, baš me to nekad nerviralo malo.

Posebno sam guštao u boss borbama. Dobre su. Fine. Nisu čak niti teške, no postoji trofej da nema punjenja dok je boss borba, tako da sam učio svakog i uživao kada bih ga porazio. Svaki je drugačiji i ima svoje finte, a ubiti svakog poseban je osjećaj.

Samo radi ovakvih scena isplati se odigrati. Brlja prisutna.

Ono što mnoge brine, ovdje nema te brige, a to je da kada ginete experience ostaje. Samo će vam fervor malo biti skraćen, no sve ostalo uredno ostaje i nema straha za nekim gubitkom. Tako da će taj dio frustracija biti malen i neće biti situacije da ste nešto skupljali satima pa sve izgubili.

Sve to je što igru čini zanimljivom i dobrom. Možda nije istog ranga kao očevi ovog žanra, no kao ulaz u scenu i kombinacija svjetova svakako je dobrodošla kombinacija. Studio je svjež, volja je tu, još samo malo da ispeglaju stvari, prošire se, naprave nešto unikatnije i detaljnije i možda nas čeka novi klasik. Dosta novaca su skupili preko Kickstartera, očekaju nas i new game plus i baš dorada same igre što je potrebno u nekim dijelovima.

Malo bugova ima, par puta sam zapeo u zidu, a najgore što mi se desilo je da sam poginuo nakon što sam ubio šefa i nisam dobio što sam trebao. I sada nemam 100%, ali vidim da novi update spreman, samo se čeka nešto oko procedure za konzole. Drago mi je da slušaju, dobra komunikacija uvijek je bitna.

I malo romantike za kraj. Artwork zna biti iznenađujuće dobar.

Vrlo rado podupirem njihov sljedeći potez. Malo lickanja, dobrih novih ideja i dublji RPG sistem svakako bi bili korak naprijed. Ipak je potrebno nešto više da se igra istakne u već moru ovakvih. I ima to nešto, samo treba još poraditi na tome.

Za početak dosta, iako kopira sigurnu recepturu. Svakako probajte ako volite ovakve svjetove, žanr i ono što sam nadam se dočarao o igri. The Penitent One, kul si tip.

Blasphemous

f - 77%

77%

Skrolnite se u još jednom platformeru i podržite nove mlade nade

Oznake

Komentari

Ulogiraj se kako bi komentirao
Back to top button
Close
Close