Recenzija | Catherine: Full Body

Vani je hladnije nego noću. Vlak ide brže po šinama nego noću. Tako bi nekako opisao Catherine: Full Body. Ne znam točno u što sam se uvalio kad sam ubacio u plejku ovaj erotski uradak kojeg bi nazvao sinom Kurushia i Tetrisa okrenutog vertikalno, uz primjese zadnje Persone. Ovdje ima svega, od preljuba, opijanja, druženja, svemiraca, žena s kiflom, bivših, demona, ovaca…majko mila…što sam to igrao?

Samo za Japanca u vama. Sve što kažem nakon ove igre krivo zvuči

„Pardon, prvo i prvo, ja u crkvu ne idem. Ako si ja hoću popiti gemišt, to je moja privatna stvar.„ Jedan divni citat koji bi svakako primijenio ovdje. Pokušat ću dočarati neku generalnu sliku igre, pa ćemo na divlje stvari. Očekujte dating simulator uz genijalnu naraciju i vrhunski voice acting. Priča prati Vincenta, 32-godišnjeg IT-evca koji osim šta popravlja bugove i razvija za druge, bome razvija i svašta u svom životu.

On je skroz normalan tip, ima zaručnicu, visi u birtiji s 3 najbolja prijatelja i živi solo iz nekog razloga. Valjda mu se ne da konstantno slušat da treba prati suđe, usisavati ili izvlačiti što je skrivio dok ženka samo viče „sve je u redu“. Ili je problem što živi u 2 i pol kvadrata pa jedini način da zaručnica stane je da ju nagura u tetrapak mlijeka i stavi u frižider.

Nije lako tim Japancima, tamo su stanovi kutija šibica, baš probajte potražiti najgore/najmanje stanove u Japanu, između ostalog ima jedan koji je samo hodnik, WC i krevet u jednom. Predivno.

I tako fino naš heroj postane preljubnik i uhvate ga gadne noćne more. Slučajnost? Ne bih rekao. Svake noći, nakon što konobar mu vino toči, Vincent zaspe i budi se u svojoj noćnoj mori, u gaćama s jastukom pod rukom. Takav prolazi kroz vrata uz nekolicinu ovaca i nit je njemu, nit je vama jasno što se tu dešava.

„Oni koji se ne probude prije nego poginu u snu, stvarno umru u stvarnom životu“ – kaže narator. Ok, hajmo onda ne poginuti. Nightmare Stage je ono o čemu pričam. Svake noći prolazite kroz niz levela spašavajući živu glavu. To je onaj dio igre gdje nešto i igrate, gdje je Tetris odlučio krstiti mošt i pretvoriti sam sebe naopako (ako to uopće ima smisla, kao i sama igra).

Vaš je cilj penjati se do vrha levela. Zvuči jednostavno, u principu i je. Možete samo u vis ako je ispred/pokraj vas tek jedna kocka. Ako su naslagane dvije, jedna na drugu, Vincent ne skače tako visoko (barem dok ne popije napitak koji se može naći usput). Potrebno je dovući/izvući neku od njih da složite put za penjanje.

Kocke možete složiti uz pomoć raznih tehnika koje učite kroz igru, tako u početku nije baš lako dok ne shvatite da niste zapeli ako nema izlaza, skoro pa uvijek postoji, samo treba upregnuti te moždane vijuge. Dok god se kocke dodiruju neće ništa propasti u nepovrat. Ako se to i desi, postoji undo tipka koja služi da vratite zadnjih X poteza.

Ovisno jeste li skupili jastuke (da jastuke) kroz level, prema tome imate određen broj undo poteza. Dodatno postoje stvari koje služe kao bonus na levelima, tipa skok 2 kocke u vis, 3×3 platforma ili možda čišćenje ovaca s ekrana.

Tamo negdje poslije 4. poglavlja kreće pravi seks. Inače sam skidao zlatne medalje na kraju svakog sna, što ostvarite ako održavate combo penjanja prije nego on ispari, te pokupite većinu zlata kroz level. Klasično bodovanje koliko ste dobri. Pa onda kad krenu ledene kocke, eksplozije, pa morate rušit sve iznad vas da se put stvori, pa krenu kocke s bodljama, pa one koje vas sruše dok preko ruba visite i pokušate na drugu stranu.

Na zadnjem levelu svake noćne more postoji boss borba gdje morate djelovati brzo jer će vas pojesti živog. Šefovi koriste razne napade da vas onemoguće u razmišljanju i penjanju, tako da ćete često restartati level ili checkpoint i mozgati kako drugačije i gdje. Mislim da već ovdje možete ocijeniti je li je ova igra nešto što želite u svom životu ili biste radije otišli na odlagalište otpada udahnuti par puta.

Ukratko, to je cijela igra. Socijalno bondanje i puzzler po noći. To je cijela igra i kao takva mislim da ima dosta malu publiku jer nije za svakoga. Čak ovaj drugi dio može bit super zabavan, dok za prvi treba imati volje i ljubavi. Da stvar nije toliko jednostavna, objasniti (pokušati barem) ćemo u nastavku recenzije.

Srušila me ovca usred noćne more

Jeste li znali da je Catherine prvenstveno bila PS3 i Xbox360 igra? Cijela ova ludost krenula je 2011-te godine, a sada smo dobili verziju na steroidima. Full Body referenca povučena je s vinom. Kada kažemo da je vino Full-bodied, govorimo o vinu bogatog, kompleksnog okusa; ukratko govorimo o vinu koje je „sazrjelo“. Zgodan način da se dočara ovaj port. Pošto zvuči onako, više erotski, to dočarava i situacije kroz samu igru na taj isti način.

Valja napomenuti kako je glavna postava ponovno snimila voice overe. Uz perfektnu naraciju, voice acting sljedeća je najbolja stvar u igri. Skoro pa sve što igra nudi ima audio i to na jako zavidnoj razini. Ljubitelji Persone 5 vrlo će brzo primijetiti kako jedan od likova ima isti glas kao vlasnik kafića u Personi. Također, artwork je predivan. Taj Atlusov crtani stil jednostavno je prekrasan u svakom pogledu. Muzičke note također gađaju u stilu, te kao takve ostaju urezane duboko, dugo i svakako dočaravaju cijelu igru na jednoj većoj razini.

Izaberi jedan odgovor, sigurno ćeš pogriješiti

Također, ubačen/a je Rin, koja će biti nova prekretnica cijele priče ako tako odlučite. Sada više nema 8 različitih krajeva, nego 13. Novih animiranih scena je preko 20, a samo najzagriženiji ili najnenormalniji fanovi mogli bi otključati svih 13 krajeva. Vjerojatno ste pretpostavili, ali igra je nešto tipa Heavy Rain ili Detroit kada dođe vrijeme odabira odluka.

Između svakog levela noćnih mora, ili pak kroz događanja u birtiji – hrpa je prilika za odgovor. Postoje dobri i loši, prema kojima krojite sudbinu vraga ili dobrog dečka, ili nešto treće. Toliko toga ima za reći, ali nema smisla jer onda bih ušao u priču zbog koje vrijedi odigrati igru barem jednom.

Do samog kraja nemate pojma što se dešava i to je svakako jedan od aduta, jer vuče i vuče dalje. Ovisno kako vodite priču i stranu, tako igra mijenja svoj smjer. Moram skinuti kapu radi ovoga, napravljeno je stvarno vrhunski.

Vrlo je zanimljivo da se cijela igra odvija u kafiću, vašoj sobi i sve što ostaje van toga su leveli noćnih mora. Toliko malo slobode, a toliko neprimjetno. Nakon svake naporne noći Vincent voli popit u kafiću uz svoje najbolje prijatelje. Tko ne voli? Razgovori otkrivaju dijelove njegovog života, te života svih prisutnih.

Dolaze poruke i mailovi na koje možete, a i ne morate odgovoriti. Malo piše žena, malo ljubavnica šalje golišave slike koje možete gledat samo u WC-u dok nitko ne gleda. Kako odgovarate, uvelike utječe na ishod priče i stranu (loš, neutralan, dobar). Vrijeme u kafiću više je onako, za vas. Možete pit 4 različita pića – između svakog gutljaja Vincent komentira u sebi događaje koji su aktualni.

Kada ispijete piće, igra vas nagradi jednom zgodnom činjenicom ili anegdotom za piće. Saznao sam tako da se sake nekad radio da se riža topila slinom i kao takva puštala da odstoji da fermentira. I da ta metoda nije zdrava. Tako i zvuči.

Valja popričati s ostalim „sporednim“ likovima. Ne mogu otkriti zašto, ali na svakom među-levelu kroz noćne more postoji save point i interakcija s ovcama. Tko su one, zašto su tamo, to je dio cijele priče koji svakako ostaje na vama. I taj dio je proširen s 3 nova lika.

Nakon toga ulazite u ispovjedaonicu te dajete odgovor prema kojem opet granate priču. Ok, interaktivna drama puzzler, možda točniji opis igre.

Nikad dosta sadržaja (čitaj: previše sadržaja)

Od dodatnih stvari tu je i jukebox gdje puštate što želite slušati, te mini-zlatokosa mini-igra. Gledajte na to kao retro verziju noćnih mora gdje imate određeni broj poteza da dođete do zlatokose skupljajući tako bonuse usput. Ako poludite za igrom, možete probati očistiti sve što ova mini igra nudi, a to je 128 levela. I taj dio je proširen u odnosnu na PS3 verziju.

Što se tiče ostalih modova, tu je i Babel – 4 tematska levela koja možete igrati solo ili u paru. Otključati ih možete kroz glavnu priču, pa ako vam sve ovo iznad spomenuto nije dovoljno, bacite se na posao. Colosseum Mode bio bi nešto kao Versus mode gdje možete probati svoje vještine protiv prijatelja/neprijatelja/ljubavnika/ljubavnice ili možda kućnog ljubimca. I zadnje, tu je Online play, ako poželite malo mlatiti kamenje protiv Kineza.

Mislim da je najbolje iskustvo story moda igranje na Normal težini, Classic mode. Postoji i Remix mode gdje su svi leveli puni kamenja specijalnih oblika pa će penjanje biti teže nego ikad. Onaj tko platinira ovo čudo ima dopuštenje da me ošamari.

Jesam spomenuo golotinju i perverzije? Premalo. Kako je cijela tematika igre oko preljuba, čudnosti i velikih dubokih dekoltea, tako očekujte svakakve scene (ništa eksplicitno) u svakakvim pozama. Katherine, Catherine ili Rin? To samo vi znate.

Đubre, neutralac ili fin momak? Na vama je. Alkoholičar ili puzzleholičar? Najbolje oboje. Ne brinite ako sve propustite prilikom prvog prelaska, čim igru dovršite možete preskočiti sve levele noćnih mora i fokusirati se na priču. Dovoljno je samo odgovoriti drugačije na kraju radi drugačijeg ishoda, pa cijeli trud da sve vidite i nije tako velik.

Ja i dalje ne znam što sam to igrao. Niti će mi ikada biti jasno. WTF faktor ovdje postaje WTF faktor WTF faktoru. Naprosto sam uživao u naraciji i muzici, a voice acting je vrhunski.

Ako volite Personu 5, ne brine vas ovakav stil igre i općenito prezentacija, dajte mu priliku (ne znam kako da se obratim igri, u kojem rodu). Moj prag za čudne japanske anime mange je nekih 9/10, a ova igra stoji na oko 47, bez da pretjerujem. Sadržaja je pregršt i ovaj port može služiti kao primjer kako se radi posao. Sve u svemu, solidno nenormalno izdanje.