Recenzije

Recenzija | GreedFall

Moram vam biti potpuno iskren i reći kako možda po prvi puta ne znam što ću napisati u recenziji, a da vam pomogne ili odmogne pri odluci o kupnji ove igre. Volio bih vam reći kako je GreedFall najbolja zapadnjačka RPG igra, pa bi vam sve bilo jasno. Volio bih vam reći da je najgora pa da vaše čitanje ovdje prestane, ali u oba slučaja bih vam lagao. GreedFall je igra koja nije ni zlatna sredina jer je ponekad teško smeće, a ponekad bolja od Witchera 3.

De Sardet – odnosno vi! Čovjek odmah sve objasnio tko je i što je! Naravno, lika možete urediti kako želite

Kako onda uopće ocijeniti ovakvu igru čije su oscilacije ogromne? Kako ocijeniti igru gdje vam prvih 10 sati igranja bude živa dosada, a onda odjednom kao da je druga ekipa radila igru i odjednom postane pravi, teški i kompleksni RPG s odličnom pričom? Nekoliko questova poslije, igra opet padne u monotoniju, no vi ste i dalje budni u pola četiri ujutro i ne možete prestat igrati jer ima ono nešto što vas vuče i ne da vam da odložite gamepad. Nije li to najbolja preporuka?

Kada bi The Witcher 3 i Dragon Age imali dijete, zvao bi se GreedFall

Spiders Studio, developer ove igre, nije veliko ime igraće industrije. Njihove dvije najpoznatije igre su Bound by Flame i The Technomancer. U najbolju ruku, riječ je o dvije sasvim prosječne igre.

Javite kako ste prošli prvi put protiv ove beštije!

GreedFall je čitavo vrijeme agresivno reklamiran, a ekipa Spiders studija nije bježala od toga da su inspiracije za igru upravo Dragon Age i The Witcher. Rekli bismo da su uzori i više nego respektabilni, ali zbog budžeta koji je nekoliko stotina puta manji i broja ljudi koji ne prelazi brojku od 40, GreedFall ipak ne možemo svrstati uz bok spomenutim igrama, posebno kad gledamo produkciju igre, o čemu ćemo opširnije malo kasnije.

Novi svijet i zloglasni kolonizatori

Kao u svakom pravom RPG-u, GreedFall vam odmah na početku nudi kreiranje lika. Nema izmišljenih spolova već je sve vrlo jednostavno. Sve osim imena sami birate onako kako vi želite. Igra je smještena u 17. stoljeće kada su bolesti i kuge bile itekako česte i smrtonosne.

Upravo je jedna takva kuga zahvatila čitavu Europu s izuzetkom otoka Teer Fradee koji vam je na početku predstavljen kao raj na Zemlji i oaza nade za čovječanstvo. Vaša zadaća je u ulozi veleposlanika vaše nacije, koja nosi naziv Merchant Congregation, pronaći lijek i shvatiti kako je moguće da je otok ostao netaknut kugom koja je ubila i zarazila toliko ljudi.

Šišmiši i ovi medvjedi su glavni protivnici dok istražujete regije

Jasno, nije sve tako jednostavno. U igri postoji ukupno šest frakcija (nacija), a odnosi među njima su itekako kompleksni. Sve nacije su u potpunosti različite, imaju različite interese, a ako već nisu u ratu, onda su na rubu rata. Vi ste tu kao nekakva tampon zona i niste ni na čijoj strani. Vaša nacija na otoku ima svoj grad i u trenutku vašeg dolaska i ustoličenja nećaka na mjesto guvernera, kreće vaš put.

Taj put je jedna duga cesta jer radnja i priča počinju jako sporo te se tako i razvijaju. Prvih nekoliko sati sam mislio da je priča živa dosada i smor, ali onda se odjednom sve okrene i krene. Opet je tu ključni pojam spomenuti ritam igre i osciliranje. Velika je mogućnost da vas priča na početku neće zgrabiti i da ćete odustati, što je zapravo prava šteta jer je ista zaista solidna, u nekim trenucima odlična.

Svaka nacija ima svoje principe, interese i vladare. Ni u jednom trenutku niste sigurni komu možete vjerovati, a tko će vas preveslati jer – vjerujte mi na riječ – ova igra ima par prilično dobrih twistova koje ne možete predvidjeti. Mene je upravo priča stalno gurala dalje jer me zanimalo što će biti s mojim likom, svijetom i nekim stvarima koje ne smijem spomenuti jer su veliki spojleri.

Imajte samo na umu da je prije dolaska bijele rase, na otoku vladao sklad i suživot s prirodom. Domoroci su živjeli svoj bezbrižan život dok nisu došli napredni kolonizatori i krenuli sve uništavati. Neka vas ta misao vodi kroz igru jer koliko god imali dojam da je naš lik pozitivac, zapitajte se još jednom je li to zaista tako. Prirodu i idilu su zamijenili gradovi, korupcija i društvo upitnog morala. Sjećate se kad sam vam rekao kako je otok Teer Fradee predstavljen kao oaza života, nade i raj na zemlji? Shvatit ćete brzo da je sve, samo ne to, posebice kad igru zgrabi mračniji ton.

Prava je šteta što sam sve uložio u magiju jer sad ne mogu nositi ovako dobar mač! Ali, može netko od ostatka ekipe što je jako korisno

Priču ove igre u određenoj mjeri sami kreirate svojim ponašanjem i odlukama. Da, baš kao u Dragon Ageu ili The Witcheru, vaše odluke koje ćete donijeti, vaši postupci, odredit će ton igre. Sa svakom od pet nacija (mi smo šesta) možete biti prijatelji, a ne morate. Sve ovisi o tome na čiju ćete stranu nekad stati i koji ćete stav zauzeti. GreedFall je igra koja vas stalno propitkuje da razmislite kako ćete postupiti. Često će se dogoditi da ćete nekoga povrijediti i razočarati, ali i vas će. Često ćete i pogriješiti ili pak misliti da ste pogriješili, ali na kraju dana – vaš put i vaša priča.

Uz ekipu je lakše…

Ako ste pogledali bilo koji trailer za igru onda sigurno znate da ne igrate sami igru. GreedFall ima party sustav koji podsjeća na Dragon Age. Naime, u igri ćete regrutirati nekoliko dodatnih pratitelja, a u svakom trenutku u ekipi ste vi i još dvoje suboraca. Svaki od njih ima različite karakteristike i specijalnosti, a svaki od njih zastupa drugu naciju.

Nemam razvijen Vigor na Levelu 2 i ne mogu ništa! Jedino se vratiti kasnije ako uopće razvijem tu vještinu

Sad se prisjetite malo gore što sam vam rekao za priču i da svaka nacija ima svoje interese. Vrlo često je pametno sa sobom imati lika iz nacije koja je povezana s pričom i questom jer vam mogu pomoći u ključnim trenucima. Primjerice, jezik domorodaca ne razumijete pa je pametno povesti pratiteljicu koja dolazi iz redova domorodaca. Takvih primjera ima podosta jer i ovdje, baš kao u pravom životu, poznanstva vrijede.

Moguće je da s jednom nacijom imate loše odnose, pa će vas vaš kolega iz grupe iščupati iz potencijalnog nereda koji može proizvesti vaša kriva odluka.

Primjetite lijevo dolje kako s četiri nacije nisam u dobrim odnosima! Kasnije sam sve uspio ispraviti, ali ne bez posljedica za priču

Likove koje ćete voditi sa sobom nemaju super komentare kao ovi iz Dragon Agea. Štoviše, ne komentiraju previše, niti konstantno podbadaju jedni druge. Ne mogu reći da sam se previše vezao za bilo koga, ali nisu mi nikada bili naporni. Njihove uloge su nekad napisane i razrađene odlično, a nekad ispodprosječno što prati čitavu premisu igre.

RPGijanje

Jedna od stvari koja me oduševila i koja je veliki plus igre jesu RPG elementi. Kod početnog kreiranja lika morate odabrati klasu – warrior, mage ili technician – no odmah nakon toga više niste ograničeni ni na što. GreedFall ima zaista bogat sustav nadogradnje lika koji dopušta ogromnu slobodu. Primjerice, ja sam uložio većinu XP bodova u razvoj magije, ali isto tako sam uložio nekoliko bodova u mogućnost korištenja oružja da sam malo jači na blizinu. Mogao sam primjerice napraviti melee ratnika koji nosi mačeve i sablje, a usput je dobar s puškama.

Ili pak sve možete uložiti u samo jednu granu i napraviti tenka koji s buzdovanom ruši sve pred sobom. Sloboda je ogromna i igra vam omogućava da budete što želite.

Uz skill tree, tu su još dvije vrlo bitne stavke kod izgradnje lika – atributi i talenti. Dok XP bodove uvijek dobijete povećanjem levela, bodove za atribute i talente zarađujete na točnom određenim levelima i nema ih na bacanje pa je bitno da dobro razmislite na što ćete ih potrošiti.

Ako razvijete prave talente, igra nudi puno više opcija dijaloga!

Atributi vam omogućavaju korištenje boljih i jačih oružja, korištenje bolje opreme, brže regeneracije magije i sl. Dakle, nema smisla ako ste uložili XP u melee dio da na atributima napucavate magiju jer onda nećete kao melee borac moći koristiti jaka oružja.

Talenti su nova kategorija gdje također nemate bodova na bacanje, pa razmislite želite li uložiti možda u lockpicking, craftanje, endurance ili nešto treće. Da, ako to ne naučite, nećete ništa moći craftati. Ja sam osobno uložio par bodova u skill koji mi omogućava da gotovo uvijek u razgovoru imam barem 75% šanse usmjeriti vodu na svoj mlin, čime sam izbjegao dosta nepotrebnih borbi i dodatnih komplikacija. Vama će iskustvo igranja možda biti sasvim drugačije ovisno o tome što ste odabrali.

Borba protiv ljudskih protivnika je pravi odmak od šišmiša, guštera i medvjeda

Ne brinite, možete tijekom igre poništiti sve i ponovno izgraditi lika, pa na taj način isprobati razne kombinacije. Kad pričamo o RPG sustavu, treba napomenuti i loot koji funkcionira slično onome iz posljednja dva Assassin’s Creeda. Sivi je najlošiji, zlatni najbolji. Mislim da će RPG fanovi biti itekako sretni s ponuđenim opcijama i mogućnosti razvoja lika.

Za fajt spremni…

Spomenuli smo priču, likove i RPG sustav pa je logično da iduće spomenemo kako ćete sve to spojiti u borbi. Borba se odvija u stvarnom vremenu, ali isto tako, možete je pauzirati kao u Dragon Ageu i odlučiti koji je vaš idući korak. Ipak, jedna velika razlika u odnosu na Dragon Age je da ne možete kontrolirati ostala dva suborca, već samo sebe. Njih možete liječiti (ako razvijete taj skill tree) i bacati razne buffove, ali to je sve. Za ostalo je zadužen AI koji katkad radi odličan posao, a ponekad se čini kao da vodite onaj slavni dvojac iz filma „Glup i gluplji“. Jednostavno stoje i gledaju.

Epski trenutak broj 2…

Spomenuli smo već da je svaki od pratitelja drugačiji i ima različite atribute. Jedan je stručnjak za magiju, drugi za lakša hladna oružja, treći je super samo s teškim oružjama, a ostalih dvoje su miks svega. Na vama je da izaberete koga ćete voditi sa sobom, a možete ih i mijenjati u kampovima kojih ima svuda.

Jako je bitno da i njima dijelite loot jer svejedno nećete sami moći sve uzeti pa ne zaboravite to raditi u pauzama od bitaka. Loota ima sasvim dovoljno i kad već vi možda ne možete nešto uzeti, nemojte to prodati, nego njima stavite.

Igra ne donosi dinamičnu promjenu vremena, ali barem ima izmjena dana i noći

Sam flow borbe na početku je monoton, ali što se više razvijate i otključavate nove sposobnosti, sve je zanimljivije. Na normal težini ne morate previše taktizirati iako ćete pri kraju igre sresti stvarno izazovne neprijatelje.

Vama zagriženim RPG igračima, preporučio bih da krenete igru igrati na Hard težini. Borba je tada teža, kompleksnija, zahtjeva često korištenje taktičkog ekrana i promišljanje idućeg poteza. Ako ćete krenuti na Hard, specajte bodove u alkemiju i craftanje jer će vam to trebati.

Na otoku nade, srest ćete mnoge pokvarene ljude

Većini igrača će iskustvo borbe biti različito jer opet sve ovisi o tome kako ste razvijali lika. Ja sam kao mage koristio dalekometne projektile, razvio sam skill gdje mogu brzo izbjeći sve napade i sl. S druge strane, kad sam napravio melee ratnika, on je s ogromnim buzdovanom razbijao štit, ali je bio užasno spor, pa sam stalno koristio blok.

Kontrole su sasvim dobre i logične, čak i na kontroleru, i brzo ćete se na iste naviknuti. Sve radi fluidno i bez problema. Kada vam dosadi jedan stil borbe, resetirajte lika i napravite novog. Opremu uvijek možete uzeti sa suboraca, tako da vam ništa neće propasti.

Produkcija i budžet

Do sad ste shvatili da sam GreedFall možda i nahvalio, no uvijek postoji i druga strana medalje.

Grafika je često teški prosjek, a manjak budžeta itekako se osjeti na produkciji igre

RPG igre (barem one kvalitetne) podrazumijevaju epski svijet, likove i radnju. GreedFall nema ništa toliko epsko, ali najveća mana igre je njen svijet. Odjednom onaj čarobni otok nije više tako čaroban, nego je monoton.

Iako je GreedFall open world RPG, igra nije u potpunosti open world. Mapa igre podijeljena je na regije. Kada ju otvorite, ona je ogromna, ali ne možete po njoj hodati. Svijet nije niti blizu prostran i velik kao u najboljim RPG igrama, ali ni to ne mora nužno biti minus ako je mapa raznolika i bogata dobrim sadržajem.

Nažalost, nema vožnje brodova! Treba li reći da igra nema multiplayer?

Nažalost, za GreedFall to nikako ne mogu reći jer su gotovo sve regije iste. Monotono su dizajnirane, imaju iste pravce kretanje, istu floru i faunu, a najveća mana su isti neprijatelji. Stalno ćete se boriti sa šišmišima, svinjama i nekim gušterima. Gdje god došli, u kojoj god regiji bili – stalno je isto.

Tek u drugoj polovici igre kad se malo zakuhta glavna priča, otići ćete na malo drugačije podneblje, no i tamo je sve slično. Dungeoni su isti pa čak i 3 velika glavna grada su dizajnirana na sličan način. Interijeri su skroz isti. Tri različite nacije, a svi sve imaju isto. Isti raspored prostorija, boje – sve je copy-paste!

Ako ćete igrati na Hard, skupljajte resurse i nadograđujte oružja jer inače je igra pakao

Najviše smeta kad tek dođete u jednu od regija i vidite hrpu upitnika za otkriti. 70% upitnika su mjesta za kampove koja služe kao fast travel, a samo rijetko ćete naići na nešto vrijedno. Znate one divovske neprijatelje iz trailera? Oni su najbolji dio igre kad pričamo o istraživanju i prava je šteta što se rijetko iza upitnika krije takva mini boss borba. Te borbe su epske, ali tako rijetke.

Neke od upitnika nećete moći ni otkriti ako niste uložili bodove u određene talente, pa je možda pametno da na početku ne istražujete svakako previše. Barem dok se ne nadogradite. Ja sam potrošio par sati uzalud jer sam sve istraživao, a 70% toga je uzaludno bilo.

Sam na 6 beštija? Easy!

Svijet igre je zaista monoton, a na neka mjesta u regijama vraćat ćete se po nekoliko desetaka puta. Teleportiranje i stalno odlaženje u gradove neću ni komentirati jer ćete na ista mjesta ići konstantno.

Gradovi imaju isti raspored, gotovo iste ulice što je dosta nevjerojatno i glupo. Ne očekujte neku interakciju ni u gradovima, a ni izvan. Zaista nedostaje dubine čitavom dizajnu igre, posebno dizajnu svijeta jer glavni likovi i sve što nosimo, izgleda sasvim pristojno.

Jedna od boljih lokacija u igri i odmak od jednog te istog krajolika

Čini mi se da je za loš dizajn svijeta, regija i gradova kriv budžet i relativno malen broj ljudi. Sumnjam da je u pitanju mašta developera, no i to je moguće. Baš me zanima što mogu ovi developeri napraviti s pravim AAA budžetom. Niža produkcija vidljiva je na svakom koraku.

Grafika je prosjek, regije imaju hrpu ograničenja i zidova. Animacije lica su, također, u najbolju ruku prosječne i vidi se da je studio morao na takvim stvarima uštedjeti vrijeme i novac.

Glavni zadatak u igri je pronaći lijek protiv ove bolesti! I ne, to niste vi, nego random lik koji izgleda isto kao vi

Glasovna gluma glavnih likova je u većini slučajeva sasvim dobra, no neki sporedni likovi su živi užas. Naracija je katkad očajna ali kao i sve drugo u ovoj igri – kad očekujete da će se razočaranja nastaviti, odjednom se sve popravi.

Quest attack

Misije u igri zadnji su segment kojeg moramo obraditi prije zaključka. Na njima se najviše očituje koliko je GreedFall nekonzistentan. Prvih nekoliko sati (izuzev jedne borbe na početku) su živa dosada. Hodate stalno po istim regijama, i stalno se teleportirate u gradove. Zaista, prvih nekoliko sati ne obećava.

Igru smo igrali na PS4 Pro konzoli i većih tehničkih problema nije bilo…

Kada sam planirao dignuti ruke od svega, nakon nekih 12-15 sati, uvođenjem novog glavnog questa, sve se budi. Svijet je i dalje dosadan, ali su misije sve bolje i kompleksnije. Kao da su drugi developeri krenuli raditi igru. Misije imaju sve više smisla, zaplet je sve bolji i prisutan je sve veći faktor iznenađenja. Odjednom igra poraste u očima i vidi se kompletan potencijal koji donosi radnja igre.

Zanimljivo, valjda baš zbog dizajna svijeta, igra zapravo nema puno sporednih misija. Što uopće nije minus jer dostupne sporedne misije nisu glupi fetch questovi. Ima napornih, daleko od toga, ali većina sporednih misija ima smisla.

Ovaj prizor ćete viđati stalno jer prije nego se teleportirate u regiju, idete u kamp

Osim glavnih i sporednih misija, rješavat ćete misije vjernosti (Dragon Age) za svoje suborce. Svaki od njih ima svoju pozadinsku priču i većina tih misija je jako dobro ispričana i dizajnirana. Usput ćete povećati lojalnost, a ako ste završili sve te osobne misije koje svaki lik ima, moguće je da ćete s nekim završiti i u krevetu.

Puno korisnije je da će vam svaki lik u partyju kod kojeg ste završili sve misije i s kojim ste postali prijatelji, donijeti dodatni bonus talent što znači da ne morate nužno imati lockpicking na maksimumu kad taj lik u partyju donosti navedeni bonus.

EndFall

Prekršio sam sve norme teksta za recenziju, a nisam siguran jesam li vam uspio dočarati kakva je GreedFall igra! Jesam li? Jako je teško recenzirati naslov koji ima toliko uspona i padova. Moguće je da ćete, ako ne provarite prvih nekoliko (desetaka) sati, pomisliti da je igra jako loša.

Nakon 35+ sati igre, vrijeme je za pivo!

S druge strane, itekako je moguće da će vas odmah zgrabiti ako možete prijeći preko nedostataka koje igra ima. Možda vam se baš igra ovakav tip zapadnjačkog RPG-a. Nije da imamo nekakav velik izbor i možda vam baš GreedFall ispuni tu prazninu i žeđ za RPG-om u svojih 35-40 sati koliko igra traje.

Mene je osobno najviše vukla priča. Stvarno me zanimalo kako će završiti čitava priča u igri. Igra ima ono nešto, nekakav šarm. Nešto što vas stalno vuče posebno kad znate da igra ima više mogućih završetaka koji su ovisni i zavisni o vašim postupcima.

Nadamo se da će GreedFall dobiti nastavak jer potencijal je tu…

Ne znam kako objasniti. GreedFall je kao ona stara birtija u kojoj valja kava. A vama je kava najbitnija.

Postoje i druge, puno modernije, ljepše uređene birtije, ali nije kava dobra. I ponovno se svaki da vraćate u tu skromnu birtiju jer ima duha i dobru kavu. Nisu svi sastojci najbolji, ali ima tu određenu magiju koju tražite od kave. Tako i GreedFall ima miks sastojaka koji ni po čemu možda nije poseban, ali je pitak.

I kako vi jedva čekate popiti svoju savršenu kavu, tako sam i ja čekao vidjeti kamo će me GreedFall odvesti. Nije najbolja igra na svijetu, ali se nadamo da je ovo početak novog serijala. Temelji su sasvim solidni, a uz veći budžet, sigurni smo da nastavak može postati prelijepa birtija s još uvijek najboljom kavom.

GreedFall

f - 75%

75%

Potencijal je tu, no za nešto više nedostaje više mašte ili možda bolje rečeno - budžeta! Svejedno, igra koja zaslužuje da je isprobate posebno ako ste fan zapadnjčkih RPG igara.

Oznake

11
Komentari

Ulogiraj se kako bi komentirao
10 Comment threads
1 Thread replies
0 Pratitelja
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
11 Comment authors
Karlo PrtenjacaOmfgitsbozoZeroibor4youWeky Recent comment authors
novije starije popularnije
foggy

Čekat, kupit, nikad ne odigrat jer pada u backlog na mjesto 1029384

Tuhy

Nabavit će se kad padne cijena, i dalje me zanima. 

Letho

Nakon pročitane recenzije stvarno neznam što bi odlučio. Uzet odmah ili ipak malo sačekat. Ne spominju se nikakvi bagovi u recenziji što znači da je igra dobro ispolirana. Volim RPG igre ali nisam zagriženi ljubitelj. Sačekat još neko vrijeme, najbolje tako…

Brijac

Ne igram RPG-eve niti me igra zanima, ali recu sam s užitkom pročitao. Svaka čast.

Weky

Kingdom Come sindrom. Zaobilazi se.

ibor4you

Također kupujem ali tek na prvom sniženju. Dobra reca :))

Zero

Super za brzinsku recu. Makar osobno vjerojatno ne budem ovo igrao. Nekako mi nedostaje neki faktor zanimljivosti za ovu igru, borba i dalje djeluje drljavo i nema baš raznovrsnosti neprijatelja i lokacija. Za budžet igru je i solidno ispalo.

Omfgitsbozo

Velik sam fan witchera ,samo da vise izlaze tipa igrice takve open world i da se dizu leveli i uziva u dugackom solo gameplay 👌🏻

Karlo Prtenjaca

Stvarno se radujem ovoj igrici jel sam veliki ljubitelj witchera 3

Povezano

Back to top button
Close
Close