Recenzija | MediEvil

Jednog divnog sunčanog dana SCE Studio Cambridge – danas poznat kao Guerrilla Cambridge (na žalost zatvoren), izbacio je na svijet MediEvil. Zanimljivih par naslova poput Froggera, Primala pa čak i LittleBigPlanet krasili su ovaj studio i bilo je samo pitanje vremena kad nas čeka neki novi remake.

Other Ocean Interactive totalno mi je nepoznat studio i MediEvil im je jedan od par velikih projekata. Zanimljivo je da imaju odjel za kvalitetu – testere, što zvuči super. Ja bih im odmah dao otkaz jer koliko sam problema imao s ovom igrom, dugo nisam s nijednom drugom. Moguće da nisu oni krivi, nego managment, po običaju. No, o tome u nastavku.

Par sitnih detalja oko same igre pa krećemo dalje. Mnoge će obradovati baš cijena – igra ide po 200 kunića za „običnu“ verziju, a nešto više za Digital Deluxe. Deluxe sadrži Super Armor (zlatni oklop) iz MediEvila 2, temu za PlayStation 4, digitalni art book, digitalnu novelu – priča prije same igre imenom MediEvil: Fate’s Arrow, te soundtrack. Zgodna kolekcija za fanove, to im moram priznati.

Pozitivna sjećanja prate me uz ovog kosturka u oklopu. Čak me malo i bilo strah igrati kao mali takve igre, mračne i nadasve čudne, ali onda odrastete pa više nema straha i krenete više cijeniti to stvaralaštvo koje je puno više od same slike.

MediEvil je zapravo čista komedija. Legenda kaže da je naš Dan heroj, da je vodio kralja Gallowmerske vojske u pobjedu i da su pobili zlog čarobnjaka Zaroka. Realnost je totalno suprotna, Dan je poginuo prvi u bitki, prva strijela koja je doletila bila je njegova, a kralj je odlučio zataškati istinu i prozvati Dana herojem Gallowmera. Zarok je pobjegao i mnogo godina kasnije sije teror nad kraljevstvom, oživio je svoju vojsku mrtvaca, a nije ni slutio da je slučajno oživio i našeg Dana. Evo nas, „heroj“ u misiji za iskupljenjem.

Ne moram ni spominjati da vas kroz cijelu igru svi redom ismijavaju, humor je stvarno na zavidnoj razini. Još je smiješnije igrati uz hrvatske titlove, topla preporuka.

Za potrebe ovog remakea uzeti su svi leveli, strpani u novi engine i dorađena je okolina jer ipak treba doradili malo 1998. u ovo vrijeme. To je super, jel, igra je dostojna originalu i nema šanse da nešto pođe po zlu. Vrlo često to mi je drago i ne mogu reći da ni sada nije, ali ponekad, samo ponekad, uzmeš igru i popraviš stvari koje su bile problem i napraviš nešto tečno u čemu s još većim guštom možemo svi uživati.

S druge strane, originalni glas Dana ponovno je odradio Jason Wilson, a dodan je i glas naratora dok su ostali zapisi vjerno preneseni. Soundtrack je ponovno snimljen i za njega je bio zadužen Prague Symphony Orchestra.

Original je imao problema s kamerom, skakanje je bilo čudno i nekad je bilo teško uopće vidjeti kud treba i što se negdje krije. Remake ne da nije popravio te stvari, nego ih je doradio. Kamera je blago rečeno užas, u nekim dionicama potpuno je nepomična i nema rotacije, u drugima poput prolaska uskim tunelima nećete vidjeti tko pije tko plaća, a tamo gdje treba biti statična – tamo ima svoju inteligenciju i često prati šefove dok se vrte što ni malo ne pomaže da manevrirate prostorom.

Previše puta se desi da, prilikom izlaska iz neke tamnice, Dan sam od sebe produži kroz inače nevidljive zidove. Igra ima svoju inteligenciju i baš ju briga što imate za reći. Ne pomaže ni drugačiji način pogleda pritiskom određene tipke.

Nostalgija. Da, prisutna je uvelike. Taj artwork, Tim Burton style. Predivna noćna mora. I dalje volim što je igra vjerna originalu. Htjeli su da ju doživimo na isti način. Jesam. Da me tehnički problemi nisu ubili u pojam, uživao bih svakim pogledom u ekran.

Dan je totalno šlampav. Kretnje su, ako je moguće, još gore nego što su bile. Odaziv je malo čudan i trom. Uz lošu kameru definitivno ne daje najbolji prvi dojam. Krećete kroz svoju grobnicu i uz malo tutoriala spremni ste pokoriti svijet i iskupiti se kao pravi heroj iz legende.

MediEvil je akcijska avantura uz par zgodnih mehanika za svoje vrijeme koje volim i sada. Priča je to u kojoj heroj mora proći kroz razne levele (22 točno) i poraziti sve što hoda i glasa se. Pratit će vas jednostavne zagonetke, skupljanje raznih runa koje otvaraju prolaz, bočice koje obnavljaju health, bočice koje dograđuju health, pare i kaleži koji idu u dvoranu slavnih.

Igra i dalje ima mapu kroz koju birate koji ćete level posjetiti. Naravno, neki su zaključani dok ne odradite ostale. Poanta svakog levela je da porazite dovoljno neprijatelja da materijalizirate kalež. Tada ga treba pronaći i nakon završetka skupa s vama završava u dvorani slavnih.

Dvorana slavnih svojevrsni je hub u kojemu možete naći kipove pravih heroja iz same legende. Isto tako, svaki kalež koji prikupite naći će svoje mjesto za stolom, a heroji će vas nagraditi oružjem ili zgodnim predmetima za svaki doneseni. Naravno da kipovi pričaju i da će vam se i oni rugati. Neka im je, dok štancaju oružja nije ni bitno. Glavni izvor arsenala baš će biti dvorana slavnih.

Obavezno skupite sve kaleže, jer igra nudi više završetaka ovisno koliko ih imate, a da Dan nađe svoje mjesto u dvorani potrebno ih je baš sve skupiti.

Dok smo još na mapi, ona fino izgleda. Međutim, kada želite ponoviti neki level, a na kraju ste mape, užasno je drljavo doći na početak i traje predugo. Mogli su neku listu ubaciti za lak odabir.

Sviđa mi se cijeli asortiman igre. Zanimljivo je skupljati nova oružja, koristiti ih i kemijati kako proći neke dijelove. Čak je i skriveni level prisutan. Bio je u originalu, ima ga i ovdje. Međutim, ne pamtim da je igra imala povremenih problema s težinom. Iako je lagana sama po sebi, neki leveli totalna su frustracija. Strašila koja ne možete odbiti od sebe i sjene koje uzimali cijeli health u tri poteza neke su od čudnih pojava koje nisu bile toliko istančane u originalu.

S druge strane, boss borbe su mačji kašalj. Neke animacije samih bosseva malo su izmijenjene, ali u principu igra prati original koliko god može. Animacije na počecima izgledaju fino, kao da su in-game, no generalno nisam nešto pretjerano zadovoljan grafikom. Igra teži 40GB. Da, niste krivo pročitali. Očekivao sam čuda neviđena, a dobio tek osrednje grafičko ostvarenje. Neke animacije čak izgledaju loše i zrnasto, a fluentnost same igre postoji uz pokoji trzaj i frame drop.

Jedna je novost. Ubačene su izgubljene duše. Jedan level sadrži kutiju koju kada otvorite oslobađa duše. Skoro svaki level sada posjeduje jednu i interakcija s njom znači da ste otvorili drugi dio questa, a to je da iz opisa skužite gdje je duša i kako je potpuno osloboditi. Užasno me nervira što i kada nađete istu, level morate završiti da bi vrijedilo. Tako ćete cijelu igru preći najmanje tri puta, a naravno i više jer teško je sve znati dok malo ne zapamtite gdje se što nalazi. 8 sati same igre produžit će se u 15-ak, a možda i više. Nažalost, nisam vidio neki uspjeh u ovome jer osim što sam akt oslobađanja zahtjeva da prijeđete neki dio koji je baš tada otežan, ne donosi ništa svježe ni zanimljivo.

Moram priznati da igra baš nije najbolje ostarila. Ili barem ovaj remake nije napravio nikakav pomak da nam olakša život i učini iskustvo boljim. Većinu vremena bit ćete frustrirani kretnjama i kamerom, nekad i težinom na pojedinim dijelovima.

Ostatak vremena u mom slučaju bio je pun tehničkih problema i glitcheva. Igra me izbacila jednom, kaže pregrijala se konzola, ugasilo mi ju i morao sam repairat HDD. Užas. Povremeno je samo zapela na nekom dijelu i morao sam cijeli level naravno ispočetka. Da ne spominjem koliko drljavo skok funkcionira. Skočit na pol lijesa da prijeđete vodu nikada nije bio teži posao jer logika nalaže da ako skočite na donju polovicu da ćete propasti u vodu.

Svako malo neki problem, neka frustracija. Jednostavno ubije svu želju i volju da više vremena posvetite igri. Šteta, stvarno se treba diviti tim starim idejama ovakvih igara. I nekako mi je teško povjerovati da će 25. igra biti pokrpana. Neću ni spominjati da je jedan trofej glitchan i da moram čekati da to poprave da konačno skoči platina. Stvarno ispada da je najbolje kupovati igre tamo nekih godinu dana poslije kada dođu na sniženje i kada poprave barem ove najgore početne bugove.

Za nostalgičare – ovo je svakako štivo za vas, no malo pričekajte dok ne zakrpaju sve te bugove. Par puta sam morao ponoviti level jer je jedan od kostura zapeo u zraku. Nitko to ne želi. Sve ostalo prisutno je. Koliko god meni sve ovo bilo drago ili ne, ne možemo zanemariti užasno iskustvo ove negativne strane i usporedbom s ostalim remake igrama poput Crasha i Spyre – daleko je MediEvil od tog ranga. Nikada neću preći preko izbacivanja igre u nedovršenom stanju, a da se glanca na igračima. Potrudite se malo bolje, jer remaster mora biti dostojan originala, sve van toga stavlja daljnje naslove u rizik.