Recenzije

Recenzija | Dragon Ball Z: Kakarot

Tko od vas ne voli Dragon Ball? Zašto, o zašto? Kada razmislim, Dragon Ball Z nešto je najbolje što možete djetetu uvaliti pod crtić, a da usput tata i mama malo pogledaju. Jer, Dragon Ball puno je više od nekih tamo nacrtanih linija i deranja, on je savršena knjiga bontona, pozitive i suludog deranja po 20 minuta na koje nitko ne može ostati ravan. Možda vas troje koji ga ne volite.

Bio jednom jedan mali Kakarot

Ime mu je Goku. Son Goku? Songoku? Kako? Uvijek sam to miješao i onda mi na kraju dođe negativac i viče Kakarot. Ime ove igre baš je i fokus onoga što donosi. Priča je to svih saga DBZ-a, zaključno s Majin Buu sagom. Meni je osobno ova saga i najdraža, ali ovaj review neće bit fanbojski nastrojen, jer baš kada nešto volite, tada više gledate što ne štima.

Leteći Nibmus i Picolo. Vrijeme je za intervenciju i moguće razaranje planeta.

Za sve koji nisu upoznati sa serijalom – DBZ priča je o nekolicini Saiyana; rase s drugog planeta. Saiyani su bili veliki ratnici. Bili su časni i voljeli su dobar fajt. Igrom slučaja i velikom nesrećom gdje im je cijeli planet nestao, nastanili su se na zemlji gdje vode potpuno normalan život i puno jedu. Obožavaju jest. Treniraju 25h na dan. Specifični su jer posjeduju iznadprosječnu snagu. Malo je zapravo reći koliko su žilavi.

Toliko su fokusirani i istrenirani da kulminiraju svoju energiju i lete. Ne samo to, čak i ako ih netko zakuca kroz brda i doline, to će ih na kraju samo ojačati. Časni ratnici sve su jači što se nađu bliže smrti. Što ih više mlatite, svaki oporavak donosi im sve više snage.

I pravi heroji kad-tad ogladne. I to mesa naravno.

Priča je ovo o najvećem heroju Saiyana. Kakarota vole svi, mladi i stari. Vole ga i životinje. Ma za prste polizat čovjek, kažem vam. Zemlji prijete razni intergalaktički manijaci, samo Goku i njegova ekipa ima neke šanse protiv istih. Igrom ćete proći kroz jednu divnu pustolovinu priče gdje je Goku tata, ratnik, trener, malo mrtav, ali na kraju i najveći ponos s kojim ćete virtualno upravljati.

Istuci me nježno

Moram priznati da nisam igrao Xenoverse. Igrao sam dva naslova na starim Nintendo konzolama koje su bile više turn-based RPG igre. Kada sam vidio da rade semi-open world igru, pomislio sam si „ma nije to za mene“. Nekako sam bio odbojan prema Xenoversu. Možda nisam trebao.

Dobro da fokus igre nije na istraživanju. Rekao bih malo nedoje…rečen svijet.

Igru razvija CyberConnect2 (poznat po Naruto igrama), a izdaje Bandai Namco Entertainment. Bandai ima stvarno dobrih imena iz sebe, no i oni znaju poći krivom stranom staze.

Glavnina igre svakako će biti njezina priča; ona kao takva ne može biti loša jer serija nikako nije. Ostatak vremena posvećen je mlaćenju protivnika većinom po zraku u obliku dobre tuče. Samo ovog puta vi ste Saiyan s par milijuna HP-a. Da ne govorim o super kul potezima koje ćete koristiti protiv svega što vas napadne.

Super seljo i jadni oni koji stoje preko puta.

Odličan je taj proces razvijanja, od sporih pokreta do onih koje uopće ne vidite, ali čujete da mlatite. Iako borbe postanu repetativne, baš taj razvoj i progres pridonosi da svaki dio priče bude zanimljiv na svoj način. Konačno možete upravljati najdražim herojima koji bijašu nekad samo sličica na ekranu.

Manji fokus stavljen je na RPG elemente, te na sami semi-open world kojega ionako preletite u roku izgovora svih inačica imena glavnog junaka.

Svakako bih volio da su malo više te borbe uredili jer sve se svodi na par poteza, dodge, Kamehameha, obrana i kontra. Zanimljivo je zapravo kako su 2 glavne stvari baš scene/priča, te baš borba.

Igrao sam ponešto sličnih igara, te usporedno s njima, Kakarot mi se čini dosta ispod prosjeka kada govorimo o potezima i taktici. Baš zato što ćete vrlo brzo naučiti što pali, zapustit ćete možda neke druge stvari. No, nema ih previše ionako. Dobra je stvar igrati sa Vegetom, Gohanom i ostalima, te izmjena udaraca ipak malo ima drugačiji feel dok igrate s drugim likovima. Vjerujem da će svatko naći svoje omiljene poteze, efekti su skroz dobri i svakako je lijepo vidjeti sve to u jednoj igri.

Šteta što nisu pokrili možda neku noviju sagu, dosta je već igara pratilo slične periode. Možda pripremaju teren, bilo bi super da je tako.

Predivan svijet koji nije predivan

Možda najslabija karika same igre je taj svijet. Iako prati strukturu same serije, primijetit ćete na prvu da detalji okoliša spadaju tamo negdje na kraj PS2 ere. Ionako fokus nije na taj dio igre, no imati divni mali svijet svega što volite bio bi odličan potez. Bandai kao da traži developere koji će napraviti što lošiji posao kada pričamo o grafici.

Ne znam evo.

Kada progutate taj kamen, primijetit ćete pak da su kretnje još i gore. Potrebno je malo navike da usavršite skakanje, brzo trčanje, kombinacije i na kraju letenje. Malo je neprirodno, ali da se živjet.

Svijet je pun predmeta koji variraju – od sastojaka za kuhanje, izgradnju, prodaju i tako dalje. Možete hvatat životinje za malo mesa. Vrlo user friendly i nema krvi. Sve ove aktivnosti dosta su loše izvedene, kao da su nabacane čisto da sav taj svijet ima neki smisao. Na žalost, nema.

Osim što ćete stalno slušati zvukove random stvari koje ćete skupiti, redovno će vas ganjati neprijatelji. Zamislite igru gdje su random neprijatelji uvijek isti. Ne morate, ovo je jedna od njih. Možda pretjerujem, no susreo sam samo par varijacija istih kroz cijelu igru. Jako ne volim kada mi podvale istog neprijatelja, ali u drugim bojama. Osim što je stvar takva, apsolutno nema smisla trošiti vrijeme na borbu na ovaj način. Nit su nagrade dobre, nit ćete nešto ojačati.

I onda teranje svih zlih sila i prizivanje zmajeva. Naravno da vas prestane biti briga za sve drugo.

Epski trenutci i princ

Main story je genijalan. Toliko su truda uložili u taj dio igre da zbog njega pati ostatak. Nisam dugo već vidio tako lijep artwork, takve boje i takvu divnost pojedinih trenutaka.

Ako ste gledali seriju, znate da neki događaji traju po 20 epizoda. Dobra stvar je što ovdje to nije slučaj, sve one duge epizode i putovanja ovdje su doslovno minute. Koliko god to možda zvučalo dobro, bilo bi još bolje da su našli savršeni balans epskih trenutaka. Pretvorba prvi put u Super Saiyana nije baš ispala nešto bitna. Najednom ste žućo i to je to, fajt. Neke scene definitivno su slabije u odnosu na seriju.

Osim toga, ne mogu se nešto previše požaliti, priču sam progutao i nisam imao problema sa zasićenošću i dosadom.

Princ Vegeta.

Možda i najjači trenutci su definitivno oni između Vegete i Gokua. Vječni rivali, uredne prepirke i bezobrazni Vegeta koji zasja u par trenutaka iznad svih. I dalje je to dio priče, no lijepo je da su to prenesli dosta vjerno.

Igra je koncipirana tako da kako priča odmiče, upravljate s raznim likovima vaše vesele družine. Tu su Picolo, Gokuov sin Gohan, drugi mu sin Goten, ma svi kojih se sjećate. Glasovi su oni kojih se sjećate, obje verzije igre jednako su genijalne, čak su mi neki likovi na engleskom bolji nego na japanskom. Prebaciti s jedne opcije na druge možete bez problema, tako da u stvari možete sami procijeniti.

Goku je uvijek 3 koraka ispred Vegete. Vegeta nije baš sretan.

Draganova jaja na ploči punoj emblema

Znate da u ovom svijetu ako ste čista srca, zapravo ne umirete? Preusmjerit će vas Kaiu, koji vam pak može pomoći na neke druge načine. Sve što trebate je baciti neku pošalicu i ako ga nasmijete, spremni ste. Goku je najviše i najbolje trenirao baš tamo.

Pošto planet sadrži i ostale vrste, jedna od njih sposobna je držati zmajeve i njegove kugle. Skupiti svih 7 i pozvati zmaja znači i da imate pravo na jednu ili više želja. Ovisno na kojem ste planetu i koji je zmaj u pitanju. Zmaj može oživiti ljude, donesti nešto para, predmeta, a može i pozvati nekog poraženog smrada da ga opet porazite. Vama na izbor. Zato nitko ne brine koje umrijet ili ne. Barem prvi put.

Obožavam te japanske zmajeve. Bolji su od europskih.

Dodatna mehanika igre bio bi community board. Ploča je to raznih benefita gdje ćete razvijati bonuse ovisno o levelu svake. Kroz igru otključat ćete razne kategorije ploča, a pomaganjem i rješavanjem questova dobivat ćete embleme koji dižu levele na ploči. Recimo Goku je centar ploče koja diže fizičke i specijalne napade u borbama. Kombinacijom njega i sina, ostvarujete bonus poene. I takav je cijeli princip. Možete odraditi igru bez da se imali zamarate s ovim dijelom. Fora je, no ništa bitno ni posebno.

Davanjem poklona dižete atribute emblemima i otključavate razne iteme.

Igra u kojoj su ribe veće od dinosaura

Side content nije loš. Nije ni dobar. Možete pecati, loviti dinosaure, skupljati orbove. Orbova je puno i koristite ih da razvijate razne skillove koji ćete postepeno kroz igru otključavati.

One koje pak ne otključate, morat ćete odigrati trening challenge koji ponekad nisu laki. Većinom su to borbe protiv već poraženih protivnika, gdje koristite određenog lika protiv njih troje. Znat bit gadno, no otključati novi skill dosta je zgodno jer pomaže u budućim borbama.

Rep nemate, samo da napomenem. Umetnete ga kada idete pecat. Ne pitajte ništa.

Sporedne misije nešto su slabije od onih glavnih. Nisu loše, no skoro pa sve su tipične fetch misije ili još malo borbi. Iako je to dosta crno na bijelo, uvijek je zgodno upasti u situaciju s nekim iz igre i malo više saznati o njemu.

Dočekat će vas i borbe protiv jačih protivnika koje na kraju vode do najtežih borbi u igri. Volim izazov i borba protiv luđaka jačih i do 30 levela od vas sve je samo ne lagana. Srećom, tada već možete imati i do 3 lika u ekipi, pa udarati kao super saiyan trojac više je od puke zabave. Za dodatnu zabavu i izazov, probajte Bulmu i njezinu suradnicu gdje možete graditi aute i strojeve, te trenirati protiv stvarno gadnih protivnika.

Ako vam to nije dosta, možete probati utrke autima ili baseball. Oboje dosta nebitno. Još sam najviše uživao kada mi je Chi Chi kuhala ručak a ja ga požderao u stilu kako samo saiyani to rade.

Prosječnom Saiyanu potrebno je do minute da pojede sve sa stola.

Kada sve sumiram, uživao sam u igri. Bilo je to jedno divno iskustvo koje je svakako bolje doživljeno radi ljubavi prema serijalu. Ako ste fan, nema te stvari ovdje koja vas može natjerati da ne odigrate Kakarota.

Ako niste, mogli bi se početi pikati na nedostatke i ono što stvarno treba biti bolje. Ali, možda ipak nađete neku sredinu. Mogli bi se fino zabaviti. Zabava je i dalje ono najbitnije kod igranja.

Poželjno je probiti kroz obranu i napucati protivnika u ruke svojih.

Pripazite jedino na teške frame dropove, štucanja te crashove. Imao sam 4 gadna crasha i mislio sam da sam pogubio sejvu.

Draganova jaja Z, krenite dalje ovim putem, dočarajte nam još neku sagu i poradite na prošlostoljetnim krajolicima. I stvarno, ali stvarno, dajte poradite na stabilnosti igara. Ima nas koji igramo više od 3h u komadu, očito tako ne testirate.

Dragon Ball Z: Kakarot

f - 76%

76%

I staro i mlado igralo bi se skupljanjem draganovih jaja.

Oznake
Back to top button
Close
Close