Na današnji dan prije točno 20 godina je izašao legendarni Half Life

Pa kad prije prođe 20 godina? Kao da je jučer bilo kada je igra izašla i promjenila gaming industriju!

“Igra koja je unijela revoluciju u FPS žanr. Igra koja je uzdrmala temelje i podignula letvicu kvalitete na jednu višu razinu. Igra kojoj svi moderni FPS-ovi mogu zahvaliti svoje postojanje. Igra koja među mnogim top listama i mišljenjima slovi za jednu od najboljih gara svih vremena. Igra koja… Okej, shvatili smo poantu.

Pretjerivanje i poprilična doza dramaturgije? Ne bih rekao jer ova igra definitivno zaslužuje sve pozitivne superlative i epske spjevove. Tko bi rekao da je na današnji datum, 19.11. prije točno 20 godina izašao legendarni Half Life? Vrijeme zbilja leti kao blesavo.

Da bi se uopće moglo pojmiti koliko je Half Life za gaming, treba se uvijek staviti u kontekst vremena u kojem je izašao. FPS žanr je prije Half Lifea bio upravo baš to – pucnjava iz prvog lica. Bacite oko na Wolfenstein 3D, Doom, Quake, Hexen, Heretic, Duke Nukem 3D, Blood, Redneck Rampage, Shadow Warrior i ostale i primjetit ćete univerzalnu formulu. Imaš nivo sa zadatkom da napucaš sve što treba napucati. Ostala interakcija se svodila na puko otvaranje vrata i skupljanje streljiva/medkitova ili itema značajnih za napredovanje (ključevi, kartice i ostalo). Priča je uvijek postojala u tragovima tek toliko da posluži kao motiv protagonistu za napucavanje, a nama (jelte) za prelaženje igre.

Promjena ustaljene formule

Nemojte me krivo shvatiti. Sve nabrojane igre su jako dobri FPS naslovi, ali 5, 6 godina gurati jednu te istu formulu postaje zamorno i to je očito tadašnja mlada novopečena firma Valve Corporation, kojeg su osnovali Gabe Newell i Mike Harrington, shvatila i krenula uizradu onoga što će postali revolucija. Dok je ID Software na čelu s Carmackom (bez Romera) izradio ID Tech 2 i napravio Quake II (čija se FPS formula nije uvelike razlikovala od prethodnika), Valve je priskrbio licencu za nemodificirani ID Tech koji je pogonio prvi Quake. Za ambiciozan projekt kao što je Half Life takav engine u izvornom obliku neće biti dovoljan pa je Valve petljajući po kodu promjenio i modificirao 70% istoga i tako je nastao GoldSrc engine koji će pogoniti igru.

Ono što je Half Life činilo specijalnijim u odnosu na tadašnju konkurenciju se moglo vidjeti odmah na početku. Sama uvertira gdje mi u ulozi fizičara Gordon Freemana putem “tramvaja” prolazimo kroz cijeli Black Mesa Facility pokazuje kako uvjerljivo, realno i atmosferično izgleda sam taj prostor ispunjen raznom eksperimentalnom opremom i znanstvenicima koji idu svojim definiranim putevima obavljajući poslove. Nema “in medias res” hvatanja prve pucaljke u ruke i tamanjenja neprijatelja. Za one nervozne gamere željne paljbe je ovo bila noćna mora, a za sve ostale gaming moment kojem se treba diviti.

Za razliku od većine igara koje su se oslanjane na cut scene (FMV filmiće) kako bi predstavile priču, Half Life je cijelu svoju naraciju ispričao kroz prvo lice našeg protagonista Freemana. Iako nije pisnuo ni riječi, ostali NPC-i su sa svojim govorom i skriptirane scene koje su se događale “pred naćim očima” služili za izvođenje priče i svega što je bilo potrebno kako bi smo imali motiv i znanje što napraviti dalje. Fora je bila to što se baš sve događalo u realnom vremenu gdje bi kretanje Freemana bilo i dalje neometano. Valve je ciljao na imerzivnost gdje se bitni elementi nebi prekidali nego događali odmah kada dođe do istih. Zbog toga je i sam dizajn nivoa napravljen na način da održava tu imerzivnost sa što kraćim, neisprekidanim, učitavanjima.

Imerzija i atmosfera kakva se dotada nije vidjela

S obzirom da se radi o instituciji koja je vjerojatno inspirirana Los Alamos National Laboratoryjem i Area 51-om, Black Mesa je jednostavno morala imati vanzemaljske neprijatelje. Ali kako ih uvesti u igru? Pošto je Black Mesa puno fizičara, neki njihov eksperiment jednostavno mora poći po krivu i napraviti kaos. I to se upravo dogodilo kada je spektrometar pod utjecajem priložene nepoznate tvari za analizu eksplodirao i napravio “resonance cascade”. Portal za drugu dimenziju Xen se tako otvorio, a hrpica vanzemaljaca prešla u, sada već skršeni, Black Mesa. Gamad treba pobiti, ali osim njih treba voditi računa i o marincima čiji je zadatak pobiti sve i zataškati “Black Mesa incident”. Možda sve zvuči kao tipična, klišejizirana, “teorija zavjere” priča, ali služi svrsi. Itekako služi, kad nam, kao igrači, daje osjećaj kao da otvaramo prozor u nekakav svijet o kojem ne znamo ništa te nas tjera da otkrijemo što sve taj isti svijet nudi.

Na kraju krajeva, ne smijemo zaboraviti da se ispod površine krije FPS zvjer sa svojim setom oružja (od pištolja, preko bacača raketa do granata) modeliranih prema stvarnim modelima, sa pokojim izletom u fikciju kao što je eksperimentalni top Tau Cannon čije uranijske zrake roštiljaju sve kao i Hivehand koji je zapravo odsječena ruka vanzemaljca. Naravno, svi će se odmah sjetiti pajsera, legendarnog melee oružja i simbola po kojem odmah znamo o kojoj se igri radi. Da nebi sve bilo na napucavanju, ima tu i puzzle elemenata kao što je snalaženje kroz labirint pokretnih traka u Residue Processingu kao i skakanje po platformama po Xenu koristeći HEV odijelo.

Zvijezda je rođena!

Da bi se Half Life kao projekt isplatio, trebalo je prodati 180.000 primjeraka igre. Naravno, igra je razvalila u prodaji te se prodala u 9,3 milijuna fizičkih kopija (podaci iz 2008. godine) i tko zna koliko još milijuna u digitalnom obliku. Upravo te godine je Half Life završio u Guinessovoj knjizi rekorda kao najprodavaniji FPS ikada. Na Metacriticu drži i dalje kumulativnu ocjenu od 96/100. Dakle, legenda je bila rođena, a temelji po kojima su se počeli raditi moderniji FPS-ovi su postavljeni. Nakon nekoliko ekspanzija i dugoočekivanog nastavka Half Life 2 sa svojim epizodama, Valve zaboravlja brojati do 3, te nismo dočekali 3. nastavak, a niti treću epizodu drugog nastavka. Kakva šteta, jer ako ijedan serijal zaslužuje nastavak, to je Half Life. Ali dokle god Valve ima super uspješan Steam, nema potrebe da se zamara sa time kao što je izrada igre.

U svakom slučaju, 20 godina je prošlo. Ako vam je dosadilo jahanje po divljem zapadu, potpaljivanje ovaca i oslobađanje zmajeva ili brisanje paučine, možda je vrijeme za vraćanje u poluživot. Kultni klasik kao što je Half Life definitivno zaslužuje opetovano igranje!